Hrvatski tenor

Hrvatska pošta pušta u optjecaj poštansku marku s likom Krunoslava Cigoja

Portal Novi list

Marka je dio edicije „Hrvatska glazba", u sklopu koje HP istog dana odaje počast i nedavno preminulom skladatelju Alfiju Kabilju



Hrvatska pošta danas, na 11. obljetnicu smrti jednog od najvećih hrvatskih tenora 20. stoljeća, pušta u optjecaj prigodnu poštansku marku posvećenu Krunoslavu Cigoju.


Marka je dio edicije „Hrvatska glazba”, u sklopu koje HP istog dana odaje počast i nedavno preminulom skladatelju Alfiju Kabilju.


Ovim izdanjima Hrvatska pošta, kao i svake godine, iskazuje priznanje osobama koje su ostavile trajan trag u hrvatskoj kulturi i povijesti.




Na inicijativu Udruge za promicanje operne umjetnosti „Krunoslav Cigoj” Grad Zagreb u lipnju ove godine uvrstio je Cigoja u Fond imena javnih površina, pa se uskoro očekuje i ulica ili trg s njegovim imenom.


Uz poštansku marku bio bi to još jedan trajan podsjetnik na izuzetan životni i operni put Krunoslava Cigoja te poticaj mladim umjetnicima da se svojih snova ne odriču ni kada se na putu njihova ostvarenja pojave nezamislivo teške zapreke.


„Počašćena sam i ponosna što smo još jednom iskoristili hrvatsku marku za promociju hrvatskog blaga u zemlji i svijetu i tako na simboličan način obilježili 11. obljetnicu smrti Krunoslava Cigoja, jednog od najvećih hrvatskih tenora i najljepših hrvatskih glasova.


Hrvatska pošta na ovaj način promovira ono najbolje od Hrvatske, figurativno i doslovno šalje poruke u svijet o svemu važnom što čini hrvatski identitet.


Ovu markicu izradila je dizajnerica iz Zagreba Ivona Đogić Đurić, a u optjecaju je od danas, jedanaeste obljetnice smrti Krunoslava Cigoja.


Sigurna sam da je ovo put da nam svima u Hrvatskoj ostane što bliže, kako i priliči s obzirom na zasluge“, kazala je predsjednica Uprave Hrvatske pošte Ivana Mrkonjić.



“Jako sam ponosna i sretna što su Hrvatska pošta i Grad Zagreb na ovaj način odlučili odati počast Krunoslavu Cigoju, čovjeku koji je toliko napravio za glazbu i koji je bio voljen i omiljen u Hrvatskoj, BiH i gdje god bi se zatekao.


Imala sam sreću raditi sjajne predstave s njime, pjevati, ali i lumpati. Bio je vrhunski profesionalac kad je trebalo, a zafrkant u privatno vrijeme, što smo oboje mogli jer smo pošteno radili svoj posao.


On je cijelim svojim životom, pjevanjem i ponašanjem zaslužio svaku počast, a ja ostajem sretna što sam bila dio njegova života”, poručila je hrvatska operna diva Ivanka Boljkovac.


„Lik moga oca na poštanskoj marki velika je čast i gesta koju obitelj osobito emotivno doživljava. Zahvalni smo Hrvatskoj pošti koja će ovim na još jedan način ovjekovječiti njegovu važnost u hrvatskoj glazbenoj povijesti.


Ova marka, kao i buduće imenovanje neke zagrebačke javne površine po njemu, nije tu radi promicanja lika Krune Cigoja, nego je nastavak njegove životne misije te poticaj mladim umjetnicima“, kazao je predsjednik Udruge „Krunoslav Cigoj” i sin pokojnog tenora Mark Cigoj.


Krunoslav Cigoj (1949. – 2015.) bio je jedan od najpoznatijih hrvatskih tenora druge polovice 20. stoljeća, rijedak umjetnik iznimna glasa čiji je život spojio opernu pozornicu, popularnu glazbu, kazališnu režiju, diplomaciju i humanitarni rad.


Pjevanje je učio u Zagrebu kod Miroslava Lunzera i na bečkom Konzervatoriju. Na opernoj je sceni debitirao 1967. u Splitu, kao Ernesto u Donizettijevu „Don Pasqualeu”, 1969. nastupao je u bečkoj Volksoperi kao Nemorino u „Ljubavnom napitku”, a od 1973. bio je stalni gost Zagrebačke opere, uz brojne nastupe u zemlji i inozemstvu.


Njegov lirski tenor osobito je dolazio do izražaja u velikom belkantističkom i talijanskom repertoaru: pjevao je grofa Almavivu u „Seviljskom brijaču”, Alfreda u „Traviati”, Rodolfa u „La bohème”, Cavaradossija u „Tosci”, Don Josea u „Carmen”, Pollionea u „Normi”, Gabrielea Adorna u „Simonu Boccanegri”, Nerona u istoimenoj Boitovoj operi, Juranića u Zajčevu „Nikoli Šubiću Zrinjskom”…, a 1989., u vlastitoj produkciji, snimio je prvi nosač zvuka te opere.


Cigoj nije bio samo operni pjevač. Koncertima, kanconama, operetnim i revijalnim repertoarom dopirao je do mnogo šire publike, a od početka 70-ih postao je i svojevrsna estradna zvijezda.


Sa 22 godine u Hamburgu je objavio ploču pod naslovom „Najmlađi svjetski operni tenor”, namijenjenu njemačkom i austrijskom tržištu.


Nastupao je u Carnegie Hallu i Philadelphijskoj operi, a 1984., s potpisanim ugovorom s newyorškim Metropolitanom, dijagnosticiran mu je non-Hodgkinov limfom. Bolesti se suprotstavljao punih 30 godina, ne prestavši umjetnički djelovati, često i unatoč liječničkim prognozama.


Nakon što je pjevačka karijera postupno završila, Cigoj se posvetio opernoj i operetnoj režiji u Zagrebu, Osijeku, Sarajevu i Mariboru.


Bio je i profesionalni diplomat, tijekom Domovinskog rata organizirao je humanitarne akcije za djecu Hrvatske, Osijek i Sarajevo. Nakon rata djelovao je kao ataše za kulturu pri Veleposlanstvu RH u BiH. Dobitnik je Nagrade Grada Zagreba, a posthumno je proglašen počasnim građaninom Grada Sarajeva.


Bio je prvi predsjednik, a potom dugogodišnji počasni predsjednik Hrvatske udruge leukemija i limfomi, koja i danas pomaže hematološkim bolesnicima diljem zemlje.


Njegov život zato nije bio samo priča o velikom tenoru koji je rano osvojio pozornicu nego i o čovjeku koji je najteže trenutke svoga života znao pretvoriti u nešto dobro, humano i društveno korisno.


Njegov život i karijeru opisuje monografija autora Jasmina Bašića, objavljena u BiH 2019., a njezino drugo, hrvatsko izdanje Udruga za promicanje operne umjetnosti „Krunoslav Cigoj” predstavila je prije dvije godine u HNK u Zagrebu.