Urban&4 i gudački orkestar na koncertu su na Ljetnoj pozornici u Opatiji publici pružili pregršt divnih trenutaka, baš kako to i priliči jednom kultnom bendu poput ovog i njegovoj neraskidivoj povezanosti sa slušateljima. Ta večer, kao svjedok povjerenja, ljubavi prema glazbi i zajedništva okarakterizirala je koncert kao jedinstveno iskustvo koju će publika nositi i dugo nakon u svojim srcima.

U samome početku večeri došlo je do spontanog i simpatičnog trenutka kada je Damir Urban kratko izašao na pozornicu – netom prije službenog početka, naštimati „tehnikalije“ kako treba, tehnička je služba u pozadini puštala čuvenu izvedbu „ Eye of the Tiger“ na što je Urban kroz smiješak dobacio: „Neka tehnika pusti pozadinu još malo!“; prava večer je tek bila u povojima, a već se nadzirala dobra sinergija između glazbenika i publike- publike koju istinski cijeni i kojoj je iskreno zahvalio na dolasku unatoč svemu, odgodi i vremenskoj prognozi.

Foto Dean Miculinić

Zatim je pozvao članove svoje fantastične Četvorke – Luku Tomana, Sandija Bratonju, Nikolu Abramušića i Sašu Markovskog, da „lijepo sjednu“ za svoje instrumente i “ostalo je povijest“, kako bi se reklo.

Uvod koncerta je za Urbana krenuo postojano i dramatično uz hod po pozornici. Jer ipak onome koji priča priču treba fluidnost, prostor za kretnju, izreku riječi; umjetnik mora disati. Presjek dugogodišnje karijere ogledao se u pomno odabranom dobrano dvosatnom repertoaru koji je započeo poznatim izvedbama kao što su “Sutra ćemo pričati”, “Odlučio sam da te volim”, “Talijaneza”, “Kundera”, “Ruke”, “Potpuno je nevažno”, “Nitko osim nas”, “Nebo”…

Damir Urban se tijekom večeri u nekoliko navrata spuštao među publiku, no posebno su odjeknuli trenuci prilikom izvođenja pjesama “Ruke” i “Budi moja voda” – trenuci potpunog i punog povjerenja, emocije, zajedništva.

Foto Dean Miculinić

Uz Damira Urbana, Četvorka je opravdala glas koji ih prati kao jednog od vrhunskih bendova na našim prostorima: posvećeni svojem radu do zadnjih nota koncerta, osjećajnih, snažnih, duhovitih, energičnih melodija. Poseban je karakter večeri upriličio i gudački kvartet, koji na pozornici nije bio tek ukras već „rame uz rame“ bitnim protagonistom ovoga glazbenoga događaja. Snažne trenutke večeri svakako je bio povratak pjesama „Mala truba“, „Mjesto za mene“ – „biseri repertoara“, pjesme koje su dugogodišnji fanovi dočekali s vidnim oduševljenjem.

Nekoliko tisuća fanova ispunilo je Ljetnu pozornicu i od prvog do posljednjeg stiha pratilo Urbana i bend, jednako snažno od prvih do zadnjih nota. Energija je neprestano strujala između pozornice i gledališta stvarajući osjećaj bliskosti koji se mogao osjetiti u svakome kutku prostora.

Foto Dean Miculinić

Razigran kakav jest, Urban je u jednom trenutku koncerta dobacio publici:

“Bilo je to pred 15, 20 (možda i više) godina. Uglavnom, tad smo svirali ovdje. Nekako mi je ostalo u glavi da ovdje publika sjedi. Zar vi ne sjedite?  Nije bilo stolica za kupnju? Samo stojeća mjesta…Nije se moglo platit’ u stilu, jednostavno plati se više samo da se sjedne. Nema to. Sve isto; svi isti…” – što bi se moglo protumačiti kao poruka „ovdje smo svi isti, povezani glazbom“.

Foto Dean Miculinić

Ova divna večer utonula je u san posljednjim skladbama: “Kasno je za ljubav”, “Iskra” i “Astronaut”.

S nestrpljenjem već iščekujemo ponovni susret i da nam „srce zatreperi“.