Obitelj Jiricka iz Čeških Budějovica već 30 godina svoja ljeta provodi u Staroj Baški, u kući obitelji Borisa Sindičića. Prvi su put stigli s dvoje male djece, a odnos gostiju i domaćina s vremenom je prerastao u veliko prijateljstvo koje se održava i kada ih dijele stotine kilometara.

Sindičići su goste u svojoj obiteljskoj kući počeli primati još 1986. godine. Kada su roditelji Petr i Kveta prvi put stigli u Staru Bašku, Elizabeth Jirickova, odnosno Beti, imala je samo tri godine, dok je njezin brat Kuba (Jakub) još bio beba.

– Sjećam se kako je Kuba puzao po stepenicama, a ja sam stalno pazio da ne padne. Kuća tada još nije bila u potpunosti završena i izgledala je sasvim drukčije nego danas.

Od početka smo uspostavili vrlo prisan odnos. To su dragi i pristojni ljudi, a iz godine u godinu naše se poznanstvo pretvorilo u veliko prijateljstvo”, prisjeća se Boris.

Veza tijekom cijele godine

Vezu održavaju i tijekom ostatka godine, kada je obitelj u Češkoj. Redovito se čuju, a Borisa su više puta pozivali da ih posjeti u Češkim Budějovicama. Put još nije ostvario, ponajviše zbog posla i obveza oko kuće, no obećanje i dalje vrijedi.

Boris Sindičić

Njihovi dolasci nisu samo smještaj i odlazak na plažu. Važan dio svakog susreta zajednički su trenuci za stolom. Boris i njegova supruga Nataša svoje dugogodišnje goste dočekuju večerom i domaćim jelima, među kojima se posebno ističe otočka janjetina.

– Volim ih dočekati nekim dobrim jelom i pripremiti im večeru. To više nije klasičan odnos domaćina i gosta. Sjednemo zajedno, razgovaramo i družimo se. Posebno vole našu otočku janjetinu i naše jadranske lignje, govori Boris.

Beti se prvih dolazaka ne sjeća, ali je Stara Baška postala neizostavan dio njezina djetinjstva i obiteljskih ljeta. Danas ima 32 godine i profesionalna je violinistica, a u Staru Bašku i dalje dolazi s roditeljima i bratom.

– Za mene je Hrvatska ljeto, a ljeto je Stara Baška. Ovdje se osjećamo kao u drugom domu. Mislim da smo tijekom svih ovih godina postali dio obitelji, kaže Beti.

Jednostavan ritam

Obitelj obično ostaje između sedam i deset dana, a nekih su godina dolazili i dvaput. Tako su tijekom pandemijske godine stigli već u lipnju, a potom se vratili i u kolovozu.

Elizabeth Beti Jirickova

Dani im prolaze u jednostavnom ritmu koji se tijekom gotovo tri desetljeća nije mnogo mijenjao. Jutro počinje kavom koju priprema Nataša, nakon čega slijede doručak, more, plivanje i ronjenje. Beti se nekada bavila natjecateljskim plivanjem pa najveći dio odmora provodi u vodi.

– Ono čemu se uvijek radujemo jesu hrana, zajedničke večere i Natašina posebna hladna kava. Ovdje nam se najviše sviđaju mir i priroda. Plaže su prekrasne, more je puno života i volimo roniti te promatrati ribe.

Još je devedesetih ovdje bilo gotovo ničega, samo mir i tišina, i upravo su se moji roditelji u to zaljubili. Ljeto bez Stare Baške? Za nas takvo ljeto ne postoji, zaključuje Beti.

Nagrađuju vjerne goste

Zajedničku večeru za goste i domaćine u Marini Punat organizirala je Turistička zajednica Općine Punat, koja tradicionalno nagrađuje goste vjerne destinaciji 25 i više godina.

– Ovom smo prilikom ugostili dragu češku obitelj koja se već 30 godina vraća u Staru Bašku. Vrlo je znakovito da ih je tako malo mjesto toliko privuklo, a velike zasluge za to pripadaju njihovim domaćinima.

Vjerujemo da je upravo komunikacija između domaćina i gostiju temelj ovakve dugogodišnje vjernosti destinaciji. Uvjeti u Staroj Baški možda su ponešto zahtjevniji nego u nekim drugim mjestima, ali njezina lokacija i prekrasna priroda imaju posebnu privlačnost.

Kada Staru Bašku pogledate s mora, najbolje se vidi taj jedinstveni spoj kamenog zaleđa, mirnog priobalja i prekrasnih plaža, rekao je Branko Karabaić, direktor TZO Punat, a gostima je zahvalu na večeri došao dati i načelnik Daniel Strčić.