IN MEMORIAM

Preminuo Rade Šubat Tus, jedan od posljednjih boraca 13. Primorsko-goranske divizije

Filip Brnelić

Foto ARHIVA NL

Foto ARHIVA NL

Šubat je u partizanski logor na Tuhobiću otišao u svibnju 1943. godine sa svega 16 godina i osam mjeseci, nakon što je rat prekinuo njegovo zanatsko obrazovanje za kovača i potkivača



HRELJIN – U svojoj stotoj godini života preminuo je Rade Šubat Tus, jedan od posljednjih partizana i boraca Narodnooslobodilačke borbe s primorskog područja.


Rođen 19. rujna 1926. godine u Hreljinu, u partizanski je logor na Tuhobiću otišao rano, u svibnju 1943. godine, sa 16 godina i osam mjeseci, nakon što je Drugi svjetski rat prekinuo njegovo zanatsko obrazovanje za kovača i potkivača. Šubatova obitelj i danas pamti njegov povik svojoj majci: »Mamo, ako mi ne kupiš postoli, grin va partizane!«


Na Tuhobiću se pridružio svojoj starijoj braći Ivanu i Branku, a nekoliko dana kasnije se na putu prema Lici kao dragovoljac pridružio 1. bataljonu 2. odreda 13. Primorsko-goranske divizije unutar kojeg je sudjelovao u diverzantskim akcijama protiv nacističkih i fašističkih okupatora. Tijekom Narodnooslobodilačke borbe sudjelovao je u brojnim akcijama kao dječak puškomitraljezac, a u ratu, u kojem je izgubio dva brata, preživio je ranjavanje te prebolio tifus. Svjedočio je zvjerskom masakru njemačke vojske koja je u listopadu 1943. godine u Hreljinu ubila najmanje 108 antifašista, što boraca NOB-a, što civila, kao i okupatorskim progonima lokalnog stanovništva.




Po završetku Drugog svjetskog rata, nastavio je izučavati vojnu struku, a nakon što je prošao graničarsku službu na državnim granicama od Slovenije do Slavonije, postao je komandant garnizona Klana te kasnije profesor kopnene škole »Maršal Tito« u Sarajevu gdje je izučavao nekoliko predmeta vojne struke. Nakon 40 godina rada i službe, umirovljen je u činu pukovnika, sa zasluženih 13 ordena i medalja te brojnim pohvalnicama.


Osim po vojnom putu, Šubat je u svom Hreljinu ostao zapamćen i kao veliki zaljubljenik u sport, posebice nogomet koji je igrao u nekoliko lokalnih klubova, uključujući NK Naprijed u čijem je radu sudjelovao i kao član uprave te kao klupski predsjednik. Bio je i dugogodišnji i aktivni član Lovačkog društva Srndać Hreljin.


Sve do posljednjeg dana svog života bio je predan i ostao vjeran antifašističkim stremljenjima, baš kao i u vremenima u kojima je nosio pušku, braneći svoje ideale s velikom strašću.


Iza Radeta Šubata ostaje ožalošćena obitelj, supruga Matilda, kćeri Radmila i Ankica te unuci i praunuci.


Šubatov ispraćaj održat će se u petak 21. kolovoza, u 15 sati, na mjesnom groblju u Hreljinu.