RIJEKA U ranim jutarnjim satima 19. kolovoza 2016. godine svijet je obišla rečenica: »Mama, tata, Mato, u Ludbreg vam nosim zlato!«. Tri dana uoči desete obljetnice osvajanja olimpijskog zlata u Rio de Janieru, Sara Kolak mogla je reći: »Mama, tata, Mato, u Ludbreg vam nosim europsko zlato«.

Atletičarka Kvarnera u nedjelju je u Birminghamu hicem od 62,43 metra iz prve serije postala europska prvakinja u bacanju koplja i prekinula desetogodišnji post osvajanja medalja na velikim natjecanjima. U srpnju 2016. godine u Amsterdamu je očitala lekciju kudikamo starijim i iskusnijim protivnicama, okitila se europskom broncom (63,50) i zaslužila nadimak »Kinder surprise«. Sve je ponovila mjesec dana kasnije kada je osvojvši olimpijsko zlato (66,18) ispisala najljepšu priču brazilskih Igara.

Tridesetjednogodišnja Ludbrežanka više nije »kinder«, a niti nije »surprise«, iako su rijetki vjerovali u njezin povratak na vrh. Ponekad i ona sama. Suze na pobjedničkom postolju za vrijeme intoniranja Lijepe naše sve su rekle.

– Uf, bilo je jako emotivno, nisam mogla zadržati suze. Gledala sam zastavu i slušala himnu, a mislila sam da je više nikad neću čuti. Bila je to jako lijepa večer, emocije se još nisu slegnule i na trenutke sam svjesna, a onda opet nisam svjesna onoga što sam napravila. Još uvijek mi se sve čini nestvarno – započela je Sara Kolak, koja je titulu europske prvakinje proslavila čvrstim zagrljajem sa životnim partnerom i trenerom Mišelom Žerakom. Njih dvoje najbolje znaju što je najbolja hrvatska bacačica koplja prolazila posljednjih godina.

– Jako puno toga smo prošli, da nema Mišela, bilo bi mi jako teško. On mi je velika podrška, uživa moje ogromno povjerenje, svašta smo zajedno izgradili, jedan uz drugoga smo u lošim i u dobrim danima. Vjeruje u mene i onda kad ja sama ne vjerujem, diže me svaki put kad padnem i stvarno sam mu na svemu jako zahvalna. Ova medalja je Mišelova i moja, naša prva medalja i to odmah zlatna. Jako smo se naradili za nju. Ali zahvala ide i cijelom mojem timu koji mi je omogućio da budem najbolja što mogu – nastavila je atletičarka Kvarnera, iza koje je besana noć.

– Malo smo slavili s reprezentacijom, bilo je baš super. Koliko god je minus što je koplje zadnji dan natjecanja pa nemam priliku navijati za kolege iz reprezentacije, toliko je dobro jer su svi došli navijati za mene i bili su mi veliki vjetar u leđa.

Borba

U Birmingham je stigla s četvrtim rezultatom ove sezone u Europi koji je bacila na svojem najdražem mitingu Zlatna sprinterica u Ostravi na kojem se njezino koplje zaustavilo na 62,61 metar, čime je svoj dotad najbolji rezultat sezone iz Bydgoszcsa nadmašila za 1,19 metara.

Pohod na drugo europsko odličje najavila je još u kvalifikacijama koje je zahvaljujući hicu od 60,82 metra okončala na trećem mjestu. A onda je u finalu odmah u prvoj seriji bacila zlata vrijedan hitac i svojim drugim najboljim rezultatom sezone zakaparirala titulu prvakinje Staroga kontinenta.

– Na zagrijavanju sam bila dosta nervozna, ali sam se na kraju dosta dobro nosila s tim. Smirila sam se kad je počelo natjecanje, znala sam da sam spremna, dobro sam se osjećala. Prvi cilj bio je da uđem u finale, a onda je plan bio boriti se od prvog do zadnjeg hica. Jer se svaki računa, svaki je jako bitan i u svakom moraš ići kao da je zadnji i boriti se. To sam i napravila, iako su uvjeti za bacanje koplja bili dosta teški. Mučio nas je jak vjetar u prsa, koji je pojačavao kako je padao mrak. Za vjetar sam znala od kvalifikacija, ali finale je uvijek finale pa sam bila uzbuđena i nervozna.

Sara Kolak dobro je znala što želi napraviti, tražila je podršku publike, uzela koplje u ruke i bacila ga do 62,43 metra.

– Taj me hitac nije iznenadio, ali je možda zbog uvjeta odigrao veliku ulogu. Čim sam ga bacila, znala sam da je dobar, no niti u jednom trenutku nisam si dopustila pomisliti da će biti dovoljan za zlato. Uoči finala smo se dogovorili da ću se boriti od prvog do zadnjeg hica. Jednostavno ga nisam smjela uzeti zdravo za gotovo jer mi to sigurno ne bi donijelo ništa dobroga – rekla je Sara Kolak, koja do pete serije nije uspjela ponoviti hitac preko 60 metara (59,17, 58,67 i 57,84), što joj je uspjelo u zadnja dva pokušaja (60,49, 61,37).

– Jedino što me na neki način mučilo bio je ritam natjecanja u prve tri serije koji je bio dosta sporiji, ali na to sam se pripremila s obzirom na satnicu i discipline koje su se održavale u to vrijeme, a onda su zadnje tri serije išle puno brže i u ritmu koji mi je više odgovarao. I tu sam osjetila razliku, što se vidjelo i na hicima.

Konkurencija nije imala odgovor na Sarin prvi hitac, kojem su se najviše približile srebrna Njemica Julia Ulbricht (61,53) i brončana Srpkinja Adriana Vilagoš (60,93).

Usponi i padovi

– U finalu je bacalo 12 najboljih, bila sam svjesna da svaka cura može baciti hitac za pobjedu, da vjetar može stati i da se u svakom trenutku mogu promijeniti uvjeti. Od prvog do zadnjeg hica dala sam sve od sebe i borila se da bacim što dalje. Još od kvalifikacija nakon kojih sam počela razmišljati o medalji. Ali je nisam očekivala. Jer svi znamo kako je to kad nešto očekuješ. Najčešće se razočaraš.

Od Amsterdama do Birminghama. Dugih deset godina punih uspona i padova. Te 2016. u svojem povratničkom natjecanju nakon 15-mjesečne pauze zbog operacije ramena postala je prva Hrvatica koja je koplje bacila preko 60 metara (60,24) nakon čega je počeo njezin put prema zvijezdama. Europska bronca i olimpijsko zlato, godinu dana kasnije 11. hitac svih vremena (68,43), četvrto mjesto na SP-u u Londonu, a onda operacija lakta i 660 dana duga pauza.

Prekid suradnje s Andrejom Hajnšekom, suradnja s legendarnim norveškim bacačem koplja, Andreasom Thorkildsenom, potom s Gorazdom Rajherom, nekadašnjim slovenskim bacačem koji je stvorio Kristjana Čeha, jednog od najboljih bacača diska na svijetu. Težak posrtaj na Olimpijskim igrama u Tokiju na kojima je zbog tri neuspješna pokušaja ostala bez plasmana, ponavljanje istog scenarija na SP-u u Eugeneu 2022. godine, Europsko prvenstvo u Münchenu 2022. na kojem je ostala bez finala…

A onda je uslijedio novi šok i suradnja s Mišelom Žerakom, nekadašnjim slovenskim skijašem, na koju su svi gledali s puno skepse. Na Europskom prvenstvu u Rimu razbili su prokletstvo kvalifikacija i Sara se plasirala u svoj prvi finale velikog natjecanja nakon 30. rujna 2019. i Svjetskoga prvenstva u Dohi u kojem je zauzela 11. mjesto.

Na Olimpijskim igrama u Parizu ostala korak do postolja, a onda je prošle godine na SP-u Tokiju zapela u kvalifikacijama.

– Tada sam bila Sara koja je imala 21 godinu, a sada sam Sara koja ima 31 godinu. Ako sam nešto naučila o sebi u ovih deset godina to je da ne smijem odustati. To mi je u krvi, nisam takva i odustajanje u mojem slučaju jednostavno nije opcija.

Bilo je tu svega, dana kada sam htjela dignuti ruke od svega, ali čim bi mozak postavio to pitanje, uslijedio bi jasan odgovor da ne mogu jer imam još puno toga za napraviti. U tih deset godina sam puno toga naučila, ali sam i sazrijela. Neki put sam donijela odluke koje nisu funkcionirale, ali ja sam ih donijela.

Tako i odluku da će Mišel biti moj trener. Nismo ludi, znali smo kako će to izgledati, imali smo razumijevanja za sva pitanja i upitnike. Nismo ljudima mazali oči, normalno je da su sumnjali. Ali mi smo znali što radimo, uživamo međusobno povjerenje, Mišel me poznaje u dušu, vjeruje u mene, voli ovo što radi. Ja sam na tom putu morala neke stvari dogovoriti sama sa sobom, a on mi je bio najveća podrška.

I upravo joj je ta podrška vratila vjeru da opet može biti na vrhu.

– Vjerujem u sebe, mislim čak više nego ikad. To je element koji mi je nedostajao. Zadnja dva tjedna svako sam se jutro budila i svaku sam večer išla leći s mišlju da vjerujem u sebe. Na početku mi je to bilo malo čudno, a kako se prvenstvo bližilo, moja vjera u samu sebe bila je sve jača. Mogu drugi vjerovati u tebe, ali ako ti ne vjeruješ u sebe, sve pada u vodu. A do toga svatko mora sam doći – zaključila je Sara Kolak.

Državno prvenstvo

Sara Kolak je prije dvije godine na državnom prvenstvu u Karlovcu osvojila drugo mjesto (55,41), a onda na Olimpijskim igrama u Parizu svojim drugim najboljim rezultatom sezone od 63,40 metara ostala korak do pobjedničkog postolja. A uoči Pariza njezina je sprava preko čarobne granice od 60 metara posljednji put letjela 26. lipnja 2022. godine na državnom prvenstvu u Karlovcu (60,50).

Uoči odlaska na Europsko prvenstvo u Birmingham, još je jednom bila druga na prvenstvu Hrvatske (58,22), slavila je Vita Barbić (60,71), nedavno okrunjena svjetska juniorska prvakinja.

– Moja kolegica iz reprezentacije, troskokašica Paola Borović, zabranila mi je da osvojim prvo mjesto na državnom prvenstvu iduće godine. Šalu na stranu, bilo mi je teško nakon drugog mjesta, ali Vita je zasluženo pobijedila, dobila je velik impuls uoči odlaska na Svjetsko juniorsko prvenstvo, cijelu sezonu je odlično i konstantno bacala i tu se stvarno nema što reći.

Ja sam iz tog poraza izvukla pozitivne stvari, uhvatila se posla i natjecanje odradila puno bolje nego prijašnja velika natjecanja. Sad me svi zezaju da više nikad ne smijem biti državna prvakinja – kaže Sara.