VARAŽDIN Gostovanje kod Varaždina još jednom se pokazalo kao nepremostiva prepreka za Rijeku koja ove nedjelje nije ni zaslužila više od poraza u Gradu baroka. Jednostavno, bodove je osvojila momčad koja je pokazala više. Zapravo, Rijeka je imala sreću da je Aleksa Todorović još jednom bio na visini zadatka. Inače bi varaždinska nedjelja izgledala puno gore.

Početak utakmice obilježila su poigravanja čuvara mreže na obje strane. A možda se radilo i o demonstraciji hladnokrvnosti… Naime, nakon desetak sekundi igre lopta je došla do Josipa Silića koji je na rubu svog peterca čekao da mu Daniel Adu-Adjei priđe na metar i pol prije nego što je odigrao dodavanja. Minutu kasnije na nešto slično se u svom kaznenom prostoru odvažio Todorović, s time da je Ivan Mamut i uklizaopokušavajući ga blokirati.

Bili su to riskantni potezi od kojih trenerima izbijaju nove sjede vlasi. Opet, kako je izgledalo idućih devetnaest minuta igre, Matjaž Kek i Nikola Šafarić su sasvim sigurno shvatili da ova utakmica nosi i gore stvari od početnih golmanskih nestašluka. U tom razdoblju terenom su sijevale neprecizne duge lopte i prejaka proigravanja u prostor, a većina pokušaja stvaranja viška kroz dribling je, blago rečeno, izgledala baš loše.

U takvom siromaštvu poteza prva prilika za aplauz s tribina stigla je tek u 17. minuti. Međutim, to se nije dogodilo iz razloga vezanih uz nogometna zbivanja na terenu. Tada je Roberto Punčec zbog ozljede morao napustiti igru, a domaći navijači su mu patnju pokušali olakšati pljeskom. Umjesto kapetana Varaždina priliku je dobio Novak Tepšić. Samo tri minute stadion je eruptirao od sreće.

Prvi gol

Duga lopta na lijevo krilo otvorila je dosta mogućnosti za Iurija Tavaresa koji je dočekao situaciju koju najviše voli. Taj vješti dribler sa Zelenortskih Otoka ispred sebe je imao puno prostora i usamljenog beka, odnosno Morena Živkovića. Popularni Jura je krenuo desno pa lijevo, a zatim je poslao oštar centaršut kroz peterac, koji je na drugoj stativi Mamut glavom pretvorio u vodstvo Varaždina – 1:0.

Taj gol je utakmici dao novu dimenziju. Ustvari, možda je preciznije reći da se to odnosilo uglavnom na domaću momčad jer Rijeka je jedini dobar trenutak dočekala u 24. minuti, kada je Gabriel Rukavina nanizao trojicu suparničkih igrača i pucao po golu sa četrnaest metara. Taj prizemni udarac Silić je uspio ukrotiti. Na suprotnoj strani je saijevnula duga lopta za Luku Mamića koji se kroz sredinu zavukao iza obrane gostiju. Srećom po Rijeku, njegovo primanje prsima bilo je daleko od idealnog.

Bilo je to u 26. minuti, a već idući napada Varaždina je donio vrlo sličnu kombinaciju. Ivan Canjuga je na centru brzo izveo slobodni udarac prema Mamiću koji je opet ostao usamljen na sredini, u visini kaznenog prostora. Ovoga puta primanje je odrađeno odlično, ali još bolja je bila Todorovićeva čudesna intervencija. Samo tri minute nakon toga Varaždinci su stigli do najveće prilike za vodstvo.

Novi pritisak na obranu Rijeke iznjedrio je prejak centaršut s desnog krila, koji je Tavares pokušao glavom vratiti pred gol. Pri tom je lopta pogodila Rukavininu ruku, što je sucu Ivanu Vukančiću bilo dovoljno za pokazivanje na bijelu točku. Todorović je pročitao Mamutovu ideju, ali udarac je bio prejak i mreža se u toj 31. minuti ipak zatresla – 2:0.

Drugi primljeni gol na goste je djelovao kao elektrošok. Rijeka je počela pokazivati znakove života, a u 40. minuti je stigla do prilike za smanjenje rezultata. Tada je Tiago Dantas izveo korner s desne strane, nakon kojeg se lopta odbila do Adu-Adjeia na prvoj stativi. No, njegov udarac iz blizine završio je u Mamićevim prsima. U završnici prvog dijela Aleksa Latković je na lijevoj strani peterca bio na rubu mrtvog kuta, ali svejedno se odlučio za prizemni udarac uz prvu stativu, a Todorović je pročitao namjeru svog imenjaka.

Promjene na poluvremenu

Nakon velikog odmora Kek je u svlačionici ostavio Dantasa i Amera Gojaka, čija su mjesta zauzeli Ivan Ćubelić i Jakov Puljić. Šafarić se, pak, odlučio za nešto oprezniju taktičku varijantu, onu koja uključuje prepuštanje inicijativu suparniku i čekanje prilike za ubod iz kontre ili polukontre. U takvom rasporedu snaga Rijeka je bila momčad koja diktira tempo, ali prečesto je gušila svoje pokušaje napada pogrešnim dodavanjima.

Osim toga, u 60. minuti je zaigrala ruski rulet u svom prekidu. Nakon svog kornera s lijeve strane Riječani su suparniku pružili priliku za ono što je čakao cijelo vrijeme. Duga lopta na desnu stranu iznjedrila je utrku Latkovića i Živkovića koji je zatim vratio pokušao vratiti prekratki pas za Todorovića. Varaždinski Aleksa to je iskoristio za lob, ali nije je prebacio gol za nekoliko centimetara.

Nešto kasnije Varaždin je opet napao. Ovoga je puta Latković proigrao Canjugu koji je felšanim udarcem tražio svoj lijevi kut. Todorović je sjajnom paradom još jednom spasio Rijeku koja je u 66. minuti uzvratila bombom Nike Jankovića sa šesnaest metara. Silić je izvukao tu loptu ispod prečke. Osam minuta kasnije Puljić je prizemnim udarcem s lijeve strane pogodio suprotnu stativu.

Nakon toga Šafarić je umjesto Mamuta na teren poslao stopera Luku Škaričića, čime je jasno pokazao da namjerava zacementirati utakmicu. Kek je, pak, na teren poslao Tonija Fruka umjesto indisponiranog Adu-Adjeija. To se odigralo u 76. minuti, a uskoro je postalo jasno da će Rijeka još jednom napustiti Varaždin praznih ruku.