Dom društva Hrvatska čitaonica Trsat, ili puno jednostavnije samo »čitaonica« – vrata Trsata / Foto Silvano JEŽINA
Čitaonica je osnovana prije 140 godina, a dom izgrađen točno 20 godina kasnije. Danas je ta čitaonica daleko najstarija, ne samo po godini osnutka nego i po dobi današnjeg članstva – ima ih 140 i svi su već u »lijepim« godinama
Kada se prilazi Trsatu ulicom Joakima Rakovca, prvi znak da ste došli u poseban dio grada je velebna žuta zgrada koja putnike dočekuje s lijeve strane. Na mjestu gdje Rakovčeva završava, a počinje Krautzekova, glavna trsatska arterija, dom društva Hrvatska čitaonica Trsat, ili puno jednostavnije samo »Čitaonica« i kao zgrada i kao sve ostalo što se veže uz nju, uzdiže se nasuprot slavnoj crkvi kao dio kulturne cjelovitosti Trsata. Čitaonica je osnovana prije 140 godina, a dom izgrađen točno 20 godina kasnije, pa ta jednostavna matematika omogućuje da se veliki jubileji slave zajedno, kao i ove godine. Uostalom, zgrada i društvo na Trsatu i šire praktički su sinonimi.
– Kao dio grada na Rječini, Trsat se posebno isticao u nacionalnoj borbi u doba Austro-Ugarske, naročito protiv mađarske otmice Rijeke. Tada je osnovana Hrvatska čitaonica da bude sjedište rodoljuba i širenja nacionalne svijesti u ono vrijeme – kaže Josip Joža Matković, predsjednik Čitaonice.
Ivan Ružic – jedini živi svjedok izgradnje terase Čitaonice / Foto Silvano JEŽINA
Danas su druga vremena, Mađari više nisu opasnost, Hrvati imaju svoju državu, a Trsat nekoliko institucija koje brinu o očuvanju baštine. Uz čitaonicu tu su i Klub prijatelja Grada Trsata, Mjesni odbor Grad Trsat i Gradska glazba Trsat – Rijeka, a svi djeluju s ciljem očuvanja i razvoja kulture i običaja na Trsatu. Čitaonica je daleko najstarija, ne samo po godini osnutka nego i po dobi današnjeg članstva, u kojem je teško naći vlasi koje nisu sijede. Čelnici Čitaonice stoga se rado vraćaju u prošlost, a živa enciklopedija na tu temu je barba Ivan Ružić, 87-godišnji mladić, nekad jedan od glavnih u ekipi koju je cijeli Trsat znao kao – »sarma«.
Trebaju nam mladi ljudi s idejama i voljom za rad – Josip Matković, Milica Lulić i Ivan Ružić / Foto Silvano JEŽINA
– Moje društvo je žarilo i palilo Trsatom, ništa se nije moglo dogoditi bez nas. Bili smo generacija plus koja godina gore i dolje, a »sarma« su nas zvali jer je bilo i bravara i doktora i inženjera i profesora… Od te »sarme« danas je, eto, ostao jedan član – kaže barba Ive i digne dva prsta. Pa doda da je »tu još jedan«, Ivan Sveško Toćo u Domu umirovljenika.
Kaže Ružić da ovaj dom seže još u Austro-Ugarsku, pa kroz Kraljevinu Jugoslaviju, pa Titovu Jugoslaviju, do današnjeg dana.
»Teatrić« pučko kazalište na Sušaku ponovo zaživjelo na inicijativu Menusra Puhovca
– On uvijek stoji tu. U ovom domu je nekad bilo vrlo aktivnih društava, naročito onda kada nismo bili naši na našem. Postojalo je hrvatstvo i bili smo Hrvati, ali smo uvijek imali gospodara. Dom je stvoren voljom stanovnika Trsata i ostalih koji su potpomagali financijski. Ljudi su trebali nešto svoje, gdje bi se mogli družiti – kaže Ivo Ružić.
A to druženje prerastalo je u zborove, nogometne klubove, dramske sekcije, limenu glazbu, potporno društvo za pomoć siromašnima…
– U svjetskim ratovima zgrada je stradala, bila je devastirana. Kasnije je dom obnovljen i postao je vrlo lijep. Tu je na primjer osnovan Savez hrvatskih sokolskih društava, što je danas Hrvatski gimnastički savez. A omladina je ta koja je obnovila zgradu, uvijek pod paskom stručnih ljudi koji su vodili posao – kaže Ružić.
Hrvatski preporoditelji na čelu s Ljudevitom Gajem su u prvoj polovici 19. stoljeća počeli osnivati čitaonička društva koja su ubrzo postala centri kulturno-povijesnog i društvenog života naroda.
– Prva je osnovana čitaonica u Novom Vinodolskom 1845. a ona u Rijeci 1849. Ugledavši se na druga mjesta Trsaćani su također krenuli tim putem. Trsatski rodoljubi sastali su se u stanu Josipa Linića u ulici Petra Zrinskog 3. Brat Josipa Linića, pravnik Rude Linić, bio je najgovorljiviji pa je dobio zadatak da sastavi pravila društva. Prvi odbor Čitaonice sačinjavali su Josip Linić kao predsjednik, Fran Matković kao tajnik, Kuzma Marač kao blagajnik te Rude Linić, Anton Gambar i Fran Paškvan. Pravila društva nisu prihvaćena jer je pisalo da član može biti samo Hrvat. Moralo se prihvatiti da svaki državljanin Austro-Ugarske može biti član, kaže Matković.
Prije izgradnje doma Čitaonica je djelovala na nekoliko lokacija, u Vrtlarskom putu, u ulici Petra Zrinskog, u školi Trsat…
Tu je na scenu stupila »sarma«, koja je bila među radnicima na terasi Čitaonice koja je i danas vjerojatno najljepša restoranska terasa u Rijeci i šire. Radovi su, naravno, bili dobrovoljni.
– Gradnja terase započela je 1947. a završila 1951. Naravno, svi smo mi u toj državi imali posao, a dobrovoljno smo radili nedjeljom od 5 sati ujutro pa do podne. Imali smo dva zaposlena, jedan od njih je bio Poljak Kaminski, a drugi Ivan Šuperina. Poljak je ostao iz rata kao zarobljenik, bilo je i Poljaka koji su naginjali za Njemačku i vjerojatno ga je bilo strah ići kući, pa je ostao ovdje. Bio je građevinski tehničar. Nismo imali ni cementa, ni pijeska, ni armiranog željeza. Nekome je palo na pamet da ćemo rješenje naći na Strmici. Talijani su ogradili Sušak bodljikavom žicom i ugrađivali to na spiralne željezne nosače. To smo rezali i pilili i to nam je bilo željezo za armirati. To željezo je i danas u terasi. Mislim da u Rijeci nema ovako dobro napravljene terase. Ona nema niti jedne pukotine, znači da je napravljena odlično – prisjetio se Ružić, dodavši da se nije sve svodilo na rad. Poslije posla Trsaćani koji su imali kamione vozili su ekipu na druženje, na more, u Crikvenicu…
Omladina je tako napravila veliki posao bez naknade, danas uglavnom nitko neće ni prstom mrdnuti ako za to neće biti plaćen. To barba Ivu naročito ljuti.
– U ono vrijeme nije bilo televizije, nego su se ljudi sastajali i pričali, šalili, pa i popili koju čašicu ako su bili u gostioni. Bilo je i starijih i mlađih, koji su strašno poštovali starije, što je danas rijetkost. Ja se danas pitam, gdje je omladina? Nema je, ne postoje. Postoje mladi pojedinci koji su individue sami za sebe. Ispred sebe drži mobitel i »žbalji« u njega kao tele u nova vrata. To je danas naš omladinac!
Pod okriljem Čitaonice nastali su pjevački zbor Primorski Hrvat 1895., Limena glazba Trsat 1906., Nogometni klub Slavija 1910., Radničko obrtničko potporno društvo Erazmo Barčić 1913., Nogometni klub Frankopan 1919., Tamburaško društvo Lisina 1921. Nakon Drugog svjetskog rata u čitaonici djeluju Mješoviti pjevački zbor, limena glazba, KUD Ivan Matrljan (glazbena škola), Rukometni klub Trsat (koji je dao, između ostalih, hrvatske reprezentativce Renata Sulića i Ivana Stevanovića), Boćarski klub Trsat te šahovska i dramska sekcija. Ova posljednja ima jako zanimljive početke.
– Dramsku sekciju osnovalo je desetak ljudi, među kojima sam bio i ja. Bio sam u dobrim odnosima s čakavskim pjesnikom Dragom Gervaisom, zvao sam ga barba, a on mene mulac. Jednom prilikom sam na njegovom stolu vidio snop rukopisa i pročitao »Duhi«. Pitao sam ga što je to, a on je rekao da je napisao »neku komediju«. Pitao sam ga ako možemo mi to napraviti. Dao nam je pomoćnog režisera iz kazališta i šminkere i tako smo krenuli s pripremom predstave Duhi. Napravili smo je da nikad više nitko to neće napraviti. Sudjelovao je cijeli Trsat. Oleanderi od susjede ispred kuće kao ukras na pozornici, klupa iz parka ispred škole, stare ženske nošnje, pituri ukrašavaju pozornicu… To je bila praizvedba. Bilo je toliko ljudi na niste mogli ući na vrata. Došao je Gervais i politička elita u prvi red. Predstava je imala toliko uspjeha da nismo uspjeli napraviti sve reprize, a zadnju predstavu smo imali u Fužinama – prisjetio se Ivo Ružić.
Svjesni su toga i u Čitaonici, gdje mladih nema pa nema. Članova je ukupno oko 140, neki su aktivni, neki nisu, ali svi su u lijepim godinama.
Nema nasljednika
– U današnje vrijeme Čitaonica traži novi identitet. Prošlost je stvarno bogata, Čitaonica je imala vrlo značajno mjesto i mi to nastojimo održati – kaže Milica Lulić, predsjednica Organizacijskog odbora proslave 140 godina Čitaonice. Centralna fešta nedavno je održana uz koncerte i podjelu plaketa i zahvalnica. Bilo je jako lijepo, ali opet, nešto je nedostajalo…
– Kao aktivista, mladih nema. Moramo ići osobno zvati. Očito mi nemamo baš ideje koje privlače mlade ljude, a pitanje je i je li ovaj prostor adekvatan za događaje koje oni vole. Tu se više ne može plesati ni održati rock koncert zbog statike, a nekad je cijela Rijeka dolazila na maškarane plesove. Jednom smo u prizemlju uz restoran imali prostor za mlade, ali na koncu nismo našli zajednički jezik. To bi možda bilo rješenje kako ih privući. Morat ćemo pronaći mlade da daju prijedloge. Tu i tamo smo nekog imali, ali nakon samo nekoliko mjeseci oni bi prestali dolaziti. Nisu bili konstruktivni ni inovativni. Ne znam što si zamišljaju, jer ovdje treba dobrovoljno raditi – kaže Lulić nešto što je starijim generacijama samorazumljivo, ali mlađim možda i nevjerovatno.
Predsjednik Matković dodaje da postoji ideja preuzeti zbor Osnovne škole Trsat pa na taj način probati privući mlade. Možda netko ostane…
A posla ima, za svakoga tko želi pomoći.
– Kao prvo, brinemo o zgradi doma koja je stara 120 godina i tu su potrebni mnogi zahvati. Kad se obilježavalo 750 godina Svetišta na Trsatu početkom 90-ih, Grad je financirao kompletnu obnovu krova i fasade. Ali treba ulagati i dalje. Mi smo prije desetak godina izmijenili prozore, nedavno smo uveli plinsko grijanje, nadogradili pozornicu… Uvijek nešto. Sljedeće ćemo morati vidjeti statiku, da se stručno kaže što eventualno treba poduzeti da se ne dogodi veća šteta – kaže Milica Lulić.
Koncerti, izložbe, predavanja…
Potom, tu su programi kojima se Čitaonica bavi i koje organizira. Svako toliko Trsat osvane oblijepljen plakatima koji najavljuju neki koncert, izložbu, predavanje…
– Trudimo se da suradnjom s drugim udrugama organiziramo priredbe i razne manifestacije. Imali smo na primjer susret čakavskih pjesnika i izložbu knjiga na čakavštini. Od 1992. sudjelujemo u organizaciji Dana Trsata, organiziramo koncerte mladih, perspektivnih glazbenika. Surađujemo s OŠ Trsat, Klubom prijatelja, glazbom Trsat i s njima slažemo programe. Surađujemo s drugim frankopanskim gradovima, a probali smo organizirati i »masterclass« glazbene škole. Jako dobro surađujemo s udrugom Intermezzo, koji su specijalno usmjereni na predstave iz povijesti našeg kraja. Tu su potom i pjevački zborovi te puhački orkestri koji dolaze – kaže Milica Lulić.
Predsjednik Matković dodaje i zaključuje, da se ne zaboravi – moramo pronaći mlade i prepusti im društvo i zgradu.
– Jer kako je napisao pjesnik i rodoljub Rikard Katalinić Jeretov prilikom otvaranja doma: »Vi ćete ju čuvat znati tako svijetlu, i tako čistu i predati vašoj djeci, vašoj nadi uvijek istu, pa će stalno biti na Trsatu kuća ova, pravim gnijezdom i ognjištem hrvatskih sokolova«.
