RIJEKA – Dvojica maloljetnika, stradala u subotu navečer prilikom urušavanja betonske ploče dvorišnog objekta vile na Pećinama, izvan su životne opasnosti, ali su zadržana na liječenju u KBC-u Rijeka, a policija nastavlja s utvrđivanjem svih okolnosti događaja koji zahvaljujući brzoj i herojskoj reakciji riječkih vatrogasaca nije završio s tragičnim posljedicama.

Kuća u čijem se dvorištu dogodila nesreća, na Šetalištu XIII. dviziije 44 u neposrednoj blizinji hotela Jadran, je povijesna vila poznata kao Vila Gal i Vila Turković, a trenutno je njezin vlasnik, prema podacima iz zemljišnih knjiga, Maxim Igorevich Vassiliev iz Dubaija.

Zbog njezine višegodišnje zapuštenosti, za stanare Šetališta XIII. divizije ova nesreća, kada se pod okriljem mraka urušio dio masivne betonske ploče povukavši sa sobom dvojicu maloljetnika, nije iznenađenje, već kronika najavljene tragedije na koju upozoravaju već godinama.

Zapuštena vila, unatoč povremenim pokušajima osiguravanja, već je dugo opasno okupljalište mlađe populacije, ali i beskućnika.

Potresan prizor

Elena Pollich, prva susjeda napuštenog objekta, bila je vidno ogorčena.

– Godinama gledamo propadanje ove zgrade i stalno upozoravamo da će netko stradati!

Elena Pollich

Iako je nedavno uređeno dvorište, posječene grane koje su blokirale prolaz te postavljene kamere i nadzor, to nije zaustavilo ulaske.

Zaštitna ograda je probijena, ulazilo se neometano u dvorište pa sve do krova. Krovni prozor je otvoren, kiša uništava zgradu, a unutra se redovito okupljaju mladi.

Nešto se napokon mora poduzeti jer ne želimo da sljedeći put netko izgubi život, kaže Elena Pollich.

Zdanje koje svjedoči o zlatnom dobu sušačkog građanstva

O povijesti zapuštene vile, u čijem se dvorištu zamalo dogodila tragedija, ispričao nam je povjesničar umjetnosti Theo de Canziani.

Theo De Canziani

– Jedna od najupečatljivijih priča s pećinskih hridi upravo je ona o Vili Gal, poznatoj i kao Vila Turković – zdanju koje i danas svjedoči o zlatnom dobu riječkoga i sušačkoga građanstva.

To nije samo arhitektura, to je spomenik jednom vremenu, stilu života i ljudima koji su spajali Rijeku s najvažnijim europskim trgovačkim i kulturnim središtima, podsjeća De Canziani, vodeći nas kroz bogatu kronologiju ove raskošne rezidencije.

Priča o vili započinje na samom prijelazu stoljeća. Njezin prvi vlasnik, Janos Gal, bio je iznimno imućni riječki trgovac takozvanom »kolonijalnom robom«. U vrijeme dok je Rijeka bila ključna luka Monarhije, Gal je zgrtao bogatstvo uvozeći kavu, čaj, rum i čokoladu – luksuz u kojem je uživala tadašnja elita.

Za projektiranje svoje rezidencije na Pećinama angažirao je priznatog budimpeštanskog arhitekta Antala Grionija. Gradnja je započela oko 1900. godine na temelju tri detaljna nacrta koji su spajali eleganciju i funkcionalnost. Već 1930-ih godina vila je dominirala vizurom Pećina.

Vila 1926. godine mijenja vlasnika i ulazi u novo poglavlje. Kupuje je plemićka obitelj Turković, a za njihove potrebe izvedena je opsežna adaptacija.

Obitelj Turković u to je vrijeme bila sinonim za gospodarski uspjeh i društveni ugled. Bili su poznati po podizanju Kutjevačkog dobra 1882. godine, koje su doveli do najvećeg procvata vinogradarstva u Slavoniji.

– Njihova loza duboko je povezana s primorskim krajem.

Ivan Matija Turković bio je dugogodišnji papinski konzul i bakarski te kraljevički maire – gradonačelnik za vrijeme francuske uprave (1809. – 1812.).

Njegov sin Vjenceslav Turković izrastao je u vodećeg hrvatskog poduzetnika, trgovca drvom i žitom te vlasnika brodogradilišta u Kraljevici.

Adaptacijom vile na Pećinama, barun Milan Turković pretvara ovo zdanje u jedno od ključnih okupljališta tadašnje društvene elite.

O utjecaju obitelji Turković i važnosti same vile ponajbolje svjedoči podatak da je barun Milan Turković bio prvi predsjednik Rotary kluba Sušak.

Upravo je Vila Turković u tom razdoblju predstavljala simbol intelektualnog, humanitarnog i gospodarskog života Sušaka, kaže de Canziani.

Današnji vlasnik, kako se vodi u zemljišnim knjigama, je Maxim Igorevich Vassiliev iz Dubaija.