Turisti nam se već godinama žale na visoke cijene, a uskoro bi se mogli i na nesnosne i za život opasne toplinske valove. I dok na problem previsokih cijena Vlada jedva da može utjecati, jer nam cijene usluga prema zadnjim podacima Državnog zavoda za statistiku i dalje galopiraju stopom od 8,5 posto, na klimatske promjene ne može utjecati sve i da hoće, kao nijedna vlada na svijetu, nego samo zbrajati štete od njihova utjecaja.

Mehanizam zagrijavanja atmosfere više se ne može zaustaviti, iako od početka 1990-ih znanstvenici preklinju da smanjimo emisije CO2. Premda smatramo da se utjecaj klimatskih promjena događa nekom drugome, odnosno nekoj drugoj turističkoj destinaciji, činjenica je da apartmanski smještaj u Hrvatskoj bilježi pad koji je rezultat kombinacije previsokih cijena i neizdrživih vrućina.

Nismo više bogomdani po geografskom položaju, naše zemljopisne širine postaju sve bogatije toplinskim udarima, požarima, pijavicama i superćelijskim olujama, dok će turisti iz financijskih razloga dvaput razmisliti žele li ljetovati s hrvatskim cijenama. A kad i dođu kod nas, poučeni prijašnjim iskustvom, bit će itekako oprezni u trošenju.

Dok se hrvatski privatni smještaj suočava s padom rezervacija, i to u samoj špici sezone, iznajmljivači na sjeveru Europe bilježe dvoznamenkasti rast, a njihove destinacije postaju sve popularnije.

Nije riječ o nikakvom »hypeu« ili trendu, nego o instiktivnom bježanju od visokih temperatura i cijena. Zato su gosti iz zapadne Europe počeli odabirati temperaturno ugodnije destinacije poput Danske ili Švedske koje su, za razliku od mediteranskih zemalja, bolje prometno povezane, a nude i visoku kvalitetu usluge.

Osim neugodno visokih temperatura imamo problem i s prevelikim brojem apartmana koji raste brže od broja gostiju pa ispada da imamo »rupu« u broju noćenja. Država je pokušala s oporezivanjem kratkoročnog najma, koji zasad nije značajnije smanjio broj kreveta u ponudi, dok nam je broj hotelskih kreveta manji nego 1990. jer nam nedostaje investicija u hotelske kapacitete.

Popularna Azurna obala, primjerice, gubi turiste zbog ekstremnog masovnog turizma, a kad su odlučili postati elitna destinacija, izgubili su turiste srednje klase jer su cijene narasle iznad mogućnosti prosječnog turista.

Mi smo, pak, zbog prevelikog broja kreveta morali snižavati cijene pa nam dolaze gosti koji imaju niže plaće od konobara koji ih poslužuju. No i s Azurne obale turisti bježe u hladnije krajeve Europe, kao i s cijelog Mediterana. Najnoviji podaci pokazuju da je Mediteran prepoznat kao globalna klimatska »vruća točka« koja se zagrijava čak 20 posto brže od svjetskog prosjeka zbog svoje plitkosti i zatvorenosti, čime se nepovratno mijenja i model turizma »mora i sunca« kakav poznajemo.

Znanstvenici s Instituta Ruđer Bošković ističu da sjeverni Jadran bilježi rekordan porast prosječne godišnje temperature za čak 2,7 stupnjeva Celzija u posljednjem desetljeću, što je najbrži rast u Europi, a temperature površine Jadrana već redovito dosežu i prelaze kritičnu granicu od 30 stupnjeva Celzija.

Promjena dosadašnjeg modela turizma bit će nužna ne samo zbog bježanja turista na sjever Europe, nego i zbog pada tzv. indeksa turističkog komfora (TCI) – znanstvenog modela koji matematički izračunava koliko je klima na nekoj lokaciji ugodna i pogodna za turističke aktivnosti na otvorenom, a istraživanja su pokazala da turisti lakše podnose oblačan dan nego ekstremni toplinski val od 40 stupnjeva Celzija (ovdje bismo se već trebali zabrinuti ako dosad nismo).

Zbog ekstremnih toplinskih valova i sparine taj indeks nam zadnjih godina usred ljeta pada iz kategorije »idealan« u kategoriju »nepovoljan«, da bi rast doživio u jesen.

Ovaj indeks danas služi velikim turoperatorima, ali i samim turistima koji prema njemu biraju kada će posjetiti određenu destinaciju, ako će je uopće posjetiti.

Za nekoliko ćemo si godina postavljati pitanje – jesmo li turiste rastjerali cijenama ili su ih potjerale klimatske promjene.

Nećemo znati je li bilo prije kokoš ili jaje. A najvjerojatnije će biti kombinacija i kokoši i jajeta.