Mnogi su ljudi skloni interakcijama s divljim životinjama često gubeći iz vida potencijalne opasnosti koje takvi kontakti mogu imati.

Tako se na brojnim video uradcima na društvenim mrežama mogu vidjeti ronioci kao hrane morske pse, murine ili druge, generalno opasne vrste.

Poruka koju šalji takvi filmovi, bilo da su realni ili djelo umjetne inteligencije uvijek je pogrešna jer se čak i dobri poznavaoci podmorja ne bi usudili odigrati takvu filmsku rolu.

Naime, većina tih životinja je po prirodi agresivna pri čemu agresiju često može probuditi samo pogrešno protumačen pokret da se ne spominje razdraženost do koje dolazi hranjenjem i kad kod mnogih vrsta mozak često ne upravlja onim bazičnim nagonima u kojima su povezani samo zubi i želudac.

Jedan od ljudi koji misli upravo na takav način, dijeleći mišljenje da divlje životinje nisu bez razloga divlje i da ih ne treba dirati i na bilo koji način poticati je i Boris Stermotich koji nam je inspiriran nedavnim incidentnim kontaktom popularnog dupina Olivera iz Karinskog i Novigradskog mora s plivačem poslao svoje viđenje tog problema.

Evo što nam je Boris rekao o tome:

– Znam da će mnogi reći da sam partybreaker u svezi s delfinom Oliver.

Oliver je samo još jedan primjer surovog licemjerja i ‘Disneyfikacije’ prirode.

Sve je preslatko, čarobno i super cool za društvene mreže dok priroda ne uzme svoj danak.

Grozna je istina tog scenarija da na kraju uvijek najdeblji kraj izvuče jadna životinja, i to zbog ljudskog egoizma – priča nam Boris.

– Kada se u moru sretnu dijete od 30 kila i divlji predator od 200 kila mišića, dovoljan je jedan zamah repom, krivo protumačen potez ili u rijetkim slučajevima ugriz da nastane tragedija.

I onda ide dobro poznati scenarij u kojem djetetu puknu rebra, završi s teškim ozljedama ili zbog ugriza krene gangrena i amputacija.

Roditelji i javnost glume zaprepaštenje jer su vjerovali u iluziju o nasmijanom Oliveru, prijatelju iz mora – nastavlja Boris.

– Tada svi životinju proglase opasnom i agresivnom pa je često eutanaziraju.

Isti oni koji su sve to lajkali onda cmizdre i traže krivca u životinji koja je ‘samo’ pratila vlastiti instinkt.

To nije ljubav, nego neodgovornost i zlostavljanje životinje radi običnog lajka.

Slučajevi takozvanih ‘solitarnih druželjubivih delfina’, dakle onih koji se odvoje od jata i traže kontakt s ljudima redovito završavaju ozljedama ispričao nam je Boris Stermotich.

Rekonstrukcija stopala žene nakon ugriza delfina u Boliviji