Posljednjih godinu dana Vlada gotovo neprimjetno slaže jedan od najvećih paketa reformi tržišta nekretnina dosad. Na prvi pogled riječ je o nepovezanim potezima – regulaciji turističkog najma, uvođenju reda među agencijama za promet nekretnina, novim pravilima za državnu imovinu, poreznim izmjenama te pripremi mjera kojima bi se ograničio nekontrolirani rast najamnina. No, kada se svi ti zahvati stave jedan uz drugi, postaje jasno da iza njih postoji zajednička logika.

Država prvi put pokušava urediti tržište koje je godinama funkcioniralo gotovo isključivo prema zakonima ponude i potražnje. Sad ga želi staviti pod kontrolu i posljedično dovesti do toga da se cijene nekretnina i najma stave u okvire zdravog razuma. Jer to je jedini način da se i inflacija pokuša kontrolirati.

Jedan od prvih koraka bilo je uvođenje strožih pravila za privatne iznajmljivače i paušalni sustav oporezivanja. Ideja nije ukidanje privatnog smještaja, nego jasnije razgraničenje između građana koji povremeno iznajmljuju svoju nekretninu i onih koji kroz paušalni model zapravo obavljaju ozbiljnu gospodarsku djelatnost. Time država nastoji izjednačiti tržišne uvjete i smanjiti porezne neravnoteže.

Paralelno se uređuje i tržište posredovanja u prometu nekretnina. Stroža pravila za licenciranje i rad agencija trebala bi povećati profesionalne standarde, zaštititi kupce i prodavatelje te smanjiti prostor za neregistrirano ili neprofesionalno poslovanje na tržištu.

Treći stup reforme odnosi se na stanovanje. Ministar Branko Bačić najavio je paket mjera kojima bi država snažnije intervenirala na tržištu dugoročnog najma. Cilj nije administrativno određivanje cijena, nego uspostavljanje mehanizama koji bi spriječili ekstremne tržišne poremećaje, povećali ponudu stanova za dugoročni najam i učinili stanovanje dostupnijim građanima.

Istodobno Ministarstvo financija pod vodstvom Tomislava Ćorića priprema porezne izmjene kojima želi smanjiti mogućnosti korištenja povoljnijih poreznih režima za ostvarivanje visokih poslovnih prihoda. Iako se mjere odnose na širi krug poreznih obveznika, dio njih zahvatit će i aktivnosti povezane s tržištem nekretnina, osobito ondje gdje postoje velike razlike između stvarne gospodarske aktivnosti i poreznog opterećenja.

Promatraju li se odvojeno, svaka od tih reformi ima vlastiti cilj. Međutim, zajedno čine dio mnogo šire politike. Vlada očito procjenjuje da je upravo tržište nekretnina postalo jedan od ključnih generatora gospodarskih neravnoteža. Regulacija turističkog najma, profesionalizacija agencija, porezne izmjene i aktivnija stambena politika zajedno predstavljaju pokušaj države da uspostavi jasnija pravila na tržištu koje je desetljećima raslo brže od regulatornog okvira.

Na vrijednost nekretnina utječu kamatne stope, demografska kretanja, ponuda stanova i investicijski ciklusi, pa država ne može kontrolirati sve čimbenike. Niti treba. No, politička poruka Vlade postaje sve jasnija: nekretninski sektor postaje jedno od glavnih područja državne regulatorne politike. U konačnici, cilj nije samo više reda na tržištu, nego i stabilnije cijene stanovanja te smanjenje jednog od važnih izvora inflacijskih pritisaka.

No, uz to, Vlada ide prije ljetnog raspusta i u niz novih investicija – ozbiljno se zahuktava priprema gradnje autoceste do Žute Lokve, što je već milenijski san Riječana i Primoraca, dok Istrijani čekaju novu istarsku željeznicu koju guraju neki lokalni HDZ-ovi zastupnici poput Antona Klimana. Tu je i cijeli set novih zakona ministra Alena Ružića.

U samo zadnjih mjesec dana tako je predstavljen niz novih projekata, ali i zakonskih rješenja poput ovih Bačićevih ili Ćorićevih. Riječ je o točno polovici mandata, kad se počinju sumirati neki rezultati. A najesen su moguće promjene i kroz rekonstrukciju Vlade, a možda i kroz rekonstrukciju saborske većine i veće političke promjene pod Plenkovićevom kapom.