Prvoj polusezoni Formule 1 na RTL-u svojim komentarom doprinio je Anđelko Kecman. Sportski komentator iza sebe ima više od desetljeća bogate karijere, a u paleti sportova koje je prenosio od ovog proljeća nalazi i Formula 1.

O prvom dijelu Formule 1, koja ide na zasluženu pauzu, i početku nove sezone domaćeg nogometnog prvenstva, kojeg donosi na kanalu MaxSport, sportske aktualnosti pretresli smo s Anđelkom Kecmanom.

Anđelko, posljednjih mjeseci u program RTL-a donosite uzbuđenja Formule1. Kako opisujete prvi dio sezone i što očekujete u nastavku?

Prvi dio sezone bio je dosta izazovan s obzirom na tehničke promjene koje su se dogodilo pa smo na samom početku tapkali u mraku i bilo je dosta nagađanja. Isto se dalo primijetiti i na samoj stazi, trebalo je vozačima i timovima vremena za prilagodbu, ali sada kada smo odradili prvu polovicu možemo reći da su stvari sjele na svoje. U nastavku sezone nadam se filmskoj završnici. Dosad je Mercedesu najveći neprijatelj bio upravo Mercedes sa svojom pouzdanošću pa se nadam da će ostatak karavane biti bliže trenutačno vodećoj momčadi da imamo uzbudljivu završnicu poput prošlogodišnje.

Kako je došlo do toga se pridružite komentatorskom kvartetu RTL-a i kako ste reagirali kada ste dobili poziv?

S obzirom na to da sam se profilirao kao sportski novinar vezan uz hrvatski nogomet, djeluje pomalo neobično da sam završio kao dio ekipe koja prenosi utrke Formule 1. Međutim, od malih nogu vezan sam prije svega uz F1 kao pratitelj i veliki zaljubljenik, ali i uz druge automoto sportove, prije svega WRC i NASCAR. Ajmo reći da je to bio presudan faktor zašto sam upao u ekipu kao četvrti kada je pokrenut ovaj projekt na RTL-u. Moram priznati da je postojala trema pred 1. slobodni trening usred noći u 2:30 iz Australije jer sam sada u novoj ulozi trebao nastupati uz glasove Ivana Blažička i Nevena Novaka, uz koje sam odrastao i doživljavao ih kao zaštitna lica kod nas te uz Antu Vetmu koji ima nevjerojatno znanje u svim aspektima važnim za F1. Na kraju mogu reći da sam ponosan što sam dobio mogućnost kao prvi pozdraviti gledatelje u Hrvatskoj i uvesti ih u novu sezonu Formule 1 koja je nakon dugog niza godina opet dostupna apsolutno svima kod nas.

Za karijere sportskog novinara pratili ste mnoge sportove. Kako se u tu paletu uklopila Formula 1 i što vam je najupečatljiviji dio komentiranja tog jedinstvenog svjetskog spektakla?

Pratio sam pregršt sportova pa ih mogu osobno podijeliti u nekoliko kategorija načina praćenja i komentiranja. Sportovi s loptom imaju svoje zakonitosti, kao i sportovi gdje je umjetnički dojam demonstracije vještina najbitniji. Isto tako sportovi utrkivanja imaju svoje, a Formula 1 je sport utrka. Stalni pogled na štopericu u kvalifikacijama, iščekivanje hoće li je vozač nadmašiti ili ne diže adrenalin, ta neizvjesnost i čekanje iznenađenja do samog kraja daje dodatnu draž. S druge strane, tijekom same utrke praćenje razvoja taktike pojedinaca i timova, tko je pogriješio, a tko pogodio, čekanje onog savršenog trenutka za pretjecanje pa hoće li uspjeti ili ne… Sve su to čari utrkivanja.

Vjerujem da ste na neki način odrastali uz Formulu1 nultih godina. Sviđa li vam se ta pomalo rubna estradizacija i marketabilnost pri čemu jedan, nekad pomalo nišni, autosport prerasta u rijaliti šou?

Odrastao sam uz F1 još 90-ih godina. Prva sezona koju sam intenzivno pratio bila je 1996. kada je Michael Schumacher prešao u Ferrari, a naslovom se okitio Damon Hill. Iz tog perioda kasnih 90-ih i ranih 00-ih godina mogu reći da mi je nedostajalo sadržaja vezanih uz Formulu 1. Bio je samo prijenos utrke i to je to. Kada su uvedeni televizijski prijenosi kvalifikacija, u totalno drugačijem formatu od današnjeg, bio je spektakl. Utrka je bilo manje u kalendaru i pauze su bile veće, a nestrpljivi klinac poput mene je samo htio još sadržaja. E sad, 20 i nekoliko godina kasnije mogu reći da mi dostupnost informacija i postojanje mora sadržaja na neki način odgovara, ali uz uvjet da ja biram kad, što i koliko želim konzumirati. Samim time razumijem da postoje generacije kojima odgovara, iz moje perspektive, pretrpanost sadržajem, a meni je važno da mi je tu nadohvat ruke kad imam želju za tim.

S druge strane, ako mislite da 90-ih ili prije F1 nije izgledao kao reality show onda se varate. Samo je elitizacija sporta bila naglašenija, teže se dolazilo do informacija, nije bilo tračeva na društvenim mrežama, ali ih je bilo po tabloidima, a naziv koji se znao koristiti da je Formula 1  putujući cirkus se može gledati i iz drugih kutova, ne samo iz perspektive stalne selidbe po svijetu od utrke do utrke.

Nova sezona domaćeg nogometnog prvenstva započinje upravo danas. Kao netko tko godinama prati našu ligu, koliko ste uzbuđeni za novu sezonu i kakva su vaša očekivanja?

Kako se lijepo poklopila ljetna stanka u Formuli 1 i početak SHNL-a. Ulazim u 11. sezonu praćenja domaće lige kao jedan od njezinih komentatora i mogu reći da s vremenom uzbuđenje nije nestalo. Jedino što se promijenilo je rutina, jer s godinama dobro naučiš kako se pripremiti za izazove koje donosi nova sezona. Naravno, nadam se uzbudljivoj i neizvjesnoj sezoni na svim razinama od borbe za naslov prvaka, za UEFA natjecanja i za ostanak, ali svi smo svjesni da ćemo teško imati onakvo ludilo kao na proljeće 2025. godine. U novoj sezoni vidim Dinamo kao velikog favorita za naslov prvaka i teško da mu se ostatak lige može priključiti. S obzirom na trajanje prijelaznog roka može se puno toga promijeniti i sigurno će se rosteri igrača poprilično izmijeniti. Nadam se da ćemo imati barem 2 predstavnika u ligaškoj fazi UEFA natjecanja, pa da nastavimo lijepu priču koju si imali Rijeka i Dinamo prošle sezone u Europi. Veselim se povratku Matjaža Keka u SHNL i što može s ovom novom Rijekom u okršaju s rivalima iz Zagreba i Splita. Dojma sam da bi mogli imati zanimljivu borbu za poziciju u Europi, s obzirom na to da ima dosta kvalitetom izjednačenih klubova. Na dnu je prvi favorit za ispadanje Rudeš, koji će imati opet zahtjevnu prilagodbu na zahtjeve SHNL-a i kojem želim da što prije uhvati ritam ostatka lige.

Za karijere sportskog novinara pratili ste mnoge sportove. Kako se u tu paletu uklopila Formula 1 i što vam je najupečatljiviji dio komentiranja tog jedinstvenog svjetskog spektakla?

Pratio sam pregršt sportova pa ih mogu osobno podijeliti u nekoliko kategorija načina praćenja i komentiranja. Sportovi s loptom imaju svoje zakonitosti, kao i sportovi gdje je umjetnički dojam demonstracije vještina najbitniji. Isto tako sportovi utrkivanja imaju svoje, a Formula 1 je sport utrka. Stalni pogled na štopericu u kvalifikacijama, iščekivanje hoće li je vozač nadmašiti ili ne diže adrenalin, ta neizvjesnost i čekanje iznenađenja do samog kraja daje dodatnu draž. S druge strane, tijekom same utrke praćenje razvoja taktike pojedinaca i timova, tko je pogriješio, a tko pogodio, čekanje onog savršenog trenutka za pretjecanje pa hoće li uspjeti ili ne… Sve su to čari utrkivanja. S profesionalne strane mogu reći da mi je zanimljivo pratiti samu finalnu produkciju događaja. Od grafičkih detalja do slijeda scena koji se koristi pa do načina kako je organizacijski sam događaj uređen i kakvi su im planovi B, C i D ako ne ide sve onako kako je zamišljeno. Na taj način može se i naučiti što primijeniti u našim domaćim produkcijama u Hrvatskoj, uz napomenu da je ipak Formula 1 poseban svijet za sebe.

Domaći futsal sport je koji još nema tolikih odjeka u mainstreamu, no kao netko tko ga prati tolike godine, zašto volite futsal i možete li nam riječima dočarati atmosferu u dvoranama prilikom igranja utakmica tog trenutno najpopularnijeg dvoranskog sporta na našim parketima?

Futsal je i dalje sport naroda i sport gdje novac ne diktira 90% poretka u prvenstvu. Naravno, bez financija nema kvalitetnog sporta, ali u hrvatskom futsalu je to poprilično ujednačeno pa stoga svjedočimo neizvjesnim borbama za naslov iz godine u godinu. Ono što je posebno kod futsala je njegova dinamika, brzina, neizvjesnost jer uvijek imaš još jednog asa u rukavu za preokret naoko izgubljene utakmice. Samu atmosferu najbolje ste osjetili vi u Rijeci prošle sezone! Užareno i vrelo, kao da je s litice iznad Rječine sam trsatski zmaj rigao vatru i palio atmosferu. Mogu reći da u takvim uvjetima poput finala u dvorani Mladosti nije lako raditi, ali meni osobno je veliki gušt i čast biti dio takvog pozitivnog ludila. Doslovno visiš ili sjediš na ogradi da bi mogao vidjeti teren i prenositi utakmicu, ali tako je bilo i godinu ranije u Osijeku gdje sam se penjao na postolje od kamermana da bih mogao vidjeti teren. Zapisnik i priprema na papiru su tada bačeni u smeće jer su bili toliko mokri, a na prozorskim staklima bilo je vlage kao u tuš kabini pa su se pisale i poruke po njima. Naravno, ima u tome draži i anegdote su tu da se pričaju, ali opet rado bi mi htjeli da su i uvjeti normalniji, no to je druga priča. Drago mi je da smo kroz posljednjih 5-6 godina na zapadu Hrvatske dobili dva snažna kluba Rijeku i Futsal Istru, jer godinama je ovaj naš dio Hrvatske bio rupa na futsal karti s izuzetkom nevjerojatnog i legendarnog Potpićna. Titule su išle u pravilu u smjeru Dalmacije i Zagreba. Trofeji su tom posljednjem periodu počeli dolaziti i u Istru i na Kvarner. Zasad kupovi, ali bit će i ligaških titula, samo da se nastavi raditi na zdravim temeljima.

Radeći nogometna zbivanja i sami ste postali eksponiraniji i prepoznatljiviji posljednjih godina, ponajviše u programu MaxSporta i na YouTubeu. Kako opisujete emisiju „Totalni nogomet“ koja se u svojoj prvoj sezoni istaknula originalnim izričajem?

Totalni nogomet je emisija za ljude koji se žele opustiti i kod kuće na kauču poslušati što se dogodilo tijekom vikenda na našim travnjacima. SHNL nam je glavni sadržaj i tematika najvišeg ranga našeg nogometa najviše privlači pažnju. Međutim, htjeli smo dati na važnosti 1. NL, 2. NL i nižim ligama jer da bi cvijet procvjetao sve kreće od zdravog korijena. Samim time smo ponosni na činjenicu da smo se razgranali po regijama i da imamo prijatelje emisije u svakoj od njih. Svoje mjesto u našem dnevnom boravku imaju žene i futsal te s guštom pratimo i ta zbivanja na terenu. Ono što smo također htjeli istaknuti je činjenica da se na nogomet ne treba gledati smrtno ozbiljno, ipak je to sport pa uz red komičnih situacija viđenih na terenu, red verbalnih doskočica, prisjećanja na kultne trenutke našeg nogometa i neizostavnih kvizova dođemo do miksa gdje ima za svakoga ponešto. Taj projekt ne bi uspio da se ne radi između prije svega prijatelja Ivana Ljubića, Matea Pukšara, Andrije Cmrečnjaka i mene te naših desetak operativaca iza kamere, a shodno tome i poslovnih kolega jer tu atmosferu i taj način pristupanja materiji ne možeš dobiti kroz umjetno i striktno poslovno spojene osobe.

I za kraj, koliko je vama samome važan sportski duh i kako održavate dobru formu?

Sport mi je uvijek bio, ili sam barem nastojao da bude, središnja točka oko koje se sve vrti u danu. Dalo bi se pričati o dobroj formi i je li uopće dobra, ali trudim se koliko stignem s obzirom na kućne i poslovne obaveze držati ritam treninga. Iza sebe imam polumaratone, maratone pa čak i utrke od stotinjak kilometara. S obzirom da za takve distance mora postojati plan i disciplina prilikom priprema koje traju po par mjeseci, bitno je držati se reda. Inače nisam po prirodi baš takav, već dosta toga što mogu napraviti danas, ostavim za sutra pa sam upravo kroz sport naučio koliko bolan može biti takav pristup i to zaista fizički bolan. Nekome tko nije u trčanju možda će zvučati kao nešto ekstremno, ali jednom kad ste unutra samo želite nove izazove. Najljepše je što uvijek imate izazov u najvećem mogućem protivniku – samom sebi. Kako su se stvari posložile u posljednje vrijeme, više me zovu da budem spiker na najdražim utrkama, a ne da ih trčim. Možda je i to neki znak koliko je forma trenutačno dobra, ali bez obzira na to do kraja godine će pasti još koji polumaraton, a možda i maraton.