OSIJEK – Poznata osječka grupa Fluentes proslavila je 10. rođendan besplatnim, skoro četverosatnim koncertom u osječkom Dubioza baru. Tim povodom o prošlosti i budućnosti benda, pjesmama, karijeri, fanovima i planovima popričali smo s frontmenom Goranom Boškovićem.

Deset godina Fluentesa. Kada danas pogledate unatrag, što vam prvo prođe kroz glavu?

– Mali disclaimer na početku – deset godina smo nas petorica na okupu. Fluentes službeno postoji od 2004. No od trenutka kad smo postali ekipa, postali smo nerazdvojni. I zato slavimo rođendan benda od 2016.

Što mi prođe kroz glavu? U ovim godinama nisam mislio da možeš naći prijatelje na koje možeš računati i s kojima ćeš se osjećati k’o klinac. Mislim da je to vrijednost i bogatstvo koje je neprocjenjivo.

Zato mi kroz glavu prolazi neizmjerna zahvalnost. Što imam te ljude oko sebe i što skupa sviramo, stvaramo i što smo tu jedni za druge.

Drukčiji koncept

Obljetnički koncert u Osijeku bio je poseban i po konceptu. Zašto ste željeli da publika vidi upravo takvo lice Fluentesa?

– Ideja je došla od Tome i Davora da bi baš bilo dobro da proslavimo deset godina našeg prijateljstva i sviranja skupa. Kad su se Tomo Cvitanušić (Dubioza Bar) i naš Tomo sreli u Tvrđi i u neobaveznom razgovoru pokrenuli priču o svirci kod njega u dvorištu, stvorila se ideja da bismo mogli rođendan proslaviti tamo.

Svi smo se složili da bismo htjeli drukčiji koncert, drukčiji koncept. Došli smo na ideju da sviramo prvo naše pjesme i da gosti dobiju ono što se od nas očekuje, a nakon toga smo priredili koncert cover pjesama koje smo tijekom naših deset godina svirali.

Htjeli smo svirati dok ja ne ostanem bez glasa. I tako je i bilo. Svirali smo više od četiri sata i dali publici sebe onako kako nas nikada nisu vidjeli. Bez protokola, reda, svirali smo pjesme bez uvježbavanja, pa smo cijeli događaj nazvali probom, a ne koncertom.

Bila je to proba na otvorenom za našu publiku, naše prijatelje i za nas. Cijelu noć svi su pjevali i istinski uživali. Posebno želim zahvaliti Tomici i Ivanu Korovu što su nam pomogli oko razglasa, Dariju Slameku oko tona, Tomi Cvitanušiću za prostor, Josipu Grizbaheru i Tomi Šilovincu za sve.

Ti ljudi su uvijek uz nas i s nama te zajedno s još Željkom Nikolinom čine Fluentes. Mislim da je bitno da publika zna tko smo i što smo. Oduvijek govorim da smo mi obični ljudi koji usput znaju i svirati i pjevati, koji eto prave pjesme.

Nisu to najbolje pjesme na svijetu, ali su naše. Mi smo takvi kakvi jesmo. I ako ćete nas slušati i voljeti, bitno je da znate kakvi smo. I drago mi je da ih je bilo toliko puno s nama. Žao mi je što puno ljudi nije moglo ući jer je bila golema gužva – nismo računali na to.

Drugi dio koncerta bio je poput probe pred publikom, bez previše kalkuliranja. Koliko je važno zadržati tu spontanost nakon deset godina zajedničkog rada?

– Važno je sebe ne shvaćati previše ozbiljno. Važno je znati dobro se zabavljati i uživati u onome što radiš. Truditi se raditi sve vrhunski – da. Ali ne po cijenu spontanosti i iskrenosti.

Spontanost i iskrenost daje ono nešto malo više tvojoj publici – daje im osjećaj da su nam važni i da prema njima pristupamo iskreno i bez fige u džepu. Tako stvaramo glazbu, tako sviramo, tako održavamo koncerte i tako živimo, jer jedino tako ima smisla.

Ili si svoj ili nisi

Izvodite li neku pjesmu danas potpuno drukčije nego prije deset godina jer ste se i sami promijenili?

– Sve pjesme izvodim uvijek nešto malo drukčije. Nekada sam sebe (a i bend) iznenadim i pjesma bude nešto drugo. Nekada to bude bolje, nekad ne ispadne tako bajno, no uvijek u svakoj interpretaciji dajem nešto drukčije.

Sve se mijenja sukladno s time kako se osjećam u tom trenutku. Volim izvoditi naše pjesme, neke više, neke malo manje, ali trudimo se u nekom trenutku svaku svirati da ih ne zaboravimo.

Je li danas, u vrijeme društvenih mreža i trendova, teže biti autentičan nego kada ste počinjali?

– Mislim da autentičnost nema veze s mrežama i trendovima, ili si svoj ili nisi. Ili vjeruješ u to što radiš ili ne. Mi to radimo na svoj način i najponosniji sam kad mi kažu da nam i nove pjesme zvuče fluentesovski.

Kad kažu drukčije je, ali još uvijek vaše. U nekom trenutku tamo tijekom rada na drugom albumu upali smo u zamku kad smo htjeli biti nešto što nismo. To je trajalo kratko, možda mjesec-dva.

Odmah sam prepoznao to i zaustavio proces rada na jednoj pjesmi. Bacili smo je u smeće i više joj se nikad nismo vratili. Previše je kritičara, ljudi koji ti kažu kako bismo i što trebali.

No mislim da smo dovoljno pure pojeli da znamo kako ostati svoji i ne pasti pod utjecaj trendova. Na kraju, tko kaže da ne smiješ pogriješiti, krivo procijeniti, napraviti lošu pjesmu. To je sve proces i iskustvo iz kojeg naučiš kako idući put bolje.

Vaše pjesme često govore o ljubavi, nadi i ljudima. Pišete li danas iz drukčije životne perspektive nego prije deset godina?

– Da. Korona me je promijenila. Cijeli treći album je neki drugi Goran tekstopisac. Još uvijek su tu slične teme, no uvukle su se i neke druge o kojima me je prije bilo strah pisati.

Bojao sam se ogoliti, zauzeti stav o nečemu, jer nikad nisam mislio da glazba treba biti angažirana. No, to se promijenilo. Imam potrebu govoriti o temama koje su postale važne nakon korone – o mentalnom zdravlju nas i naše djece, o razvodima, o zauzimanju za sebe i za stvari koje su nam bitne u životu, o tome da nitko neće ništa umjesto nas, nego se moramo sami izboriti za bolji svijet.

Sada pišem pjesme o ljubavi, ali ona više nije romantična i mladenačka, nego je to ljubav ljudi koji su živjeli, trpjeli i bili povrijeđeni, ali usprkos svemu i dalje vole i žele biti voljeni.

Posebni susreti

Osijek je vaš grad i mjesto u kojem je sve počelo. Koliko vam je značilo tamo obilježiti jubilej?

– Osijek je poseban grad. Ja sam se doselio iz Đakova i doveo Fluentes zajedno sa svojim frendom iz djetinjstva, gitaristom Andrejom Carom iz Đakova u Osijek davne 2006. godine.

Nisam isprva bio opčinjen ni začaran Osijekom. Nekako mi je srce uvijek trčalo natrag u Đakovo. No, kako su ljudi polako ulazili u bend (Davor Dedić, Tomislav Hajduković, Matija Nikolin) i u moj život – od Marija Zbiljskog, Filipa Pešuta, Slavena Batoreka, do Željka Nikolina, Drage Labana, Josipa Grizbahera, Tomislava Šilovinca i mnogih, mnogih drugih, tako sam se zaljubljivao u grad i ljude.

Moja je obitelj rasla, kroz posao i glazbu sam postao toliko prihvaćen i sretan jer sam okružen s toliko ljubavi i toliko divnih ljudi da mogu reći samo da sam neizmjerno zahvalan na svemu tome. Jubilej ćemo slaviti cijelu godinu – ne samo u Osijeku, nego i drugim gradovima.

Publika vas prati već cijelo desetljeće. Postoji li susret s obožavateljima koji vam je ostao posebno urezan u sjećanje?

– Svaki susret s nekim tko poštuje i voli to što stvaraš je poseban. No jedan mi je posebno fora – prije nekoliko godina kiselio sam se u bazenu na Kopici kada je jedan stariji gospodin mirno doplivao do mene i rekao mi kako izuzetno cijeni moj rad, rad benda i da su mu naše pjesme odlične, starog kova i da mu je drago da još uvijek netko radi pjesme na takav način.

Zahvalio sam mu, a on mirno otplivao dalje, jer je imao dnevnu rutinu koju je morao otplivati.

Tijekom karijere bilo je i uspona i izazova. Je li postojao trenutak kada ste ozbiljno posumnjali u nastavak rada benda?

– Puno puta. Prvi put upravo prije nego što će izići pjesma »Pođi na put«, odlučio sam da još tu pjesmu objavimo i dosta, jer nema smisla. Kad nakon nje dogodi se Turki i njegova podrška.

Posljednji put je bilo nedavno tijekom korone. Korona je bilo vrlo neinspirativno razdoblje za nas. Nije pomoglo ni to što sam imao i nekih osobnih obiteljskih problema, pa sam nekako posustao i izgubio volju.

Stajali smo na mjestu od 2021. do 2024. Da nije bilo biljara i druženja, našeg prijateljstva – Fluentesi bi se ugasili. No ujesen 2024. smo na jednoj probi odlučili početi ispočetka – i od onda uživamo kao da smo opet klinci.

Neostvareni snovi

Nakon deset godina – postoji li neki neostvareni san? Možda koncertna dvorana, festival ili suradnja koju još priželjkujete?

– Imamo neostvarene snove. Puno njih. Želimo svirati izvan Slavonije. Puno i često. Dosad smo vrlo rijetko zasvirali izvan Slavonije i nadamo se da ćemo u sljedećim godinama to promijeniti. U planu je ponoviti rođendanski koncert u Zagrebu u studenom i tome se baš veselimo.

Što publika može očekivati u sljedećem poglavlju Fluentesa?

– Puno toga. Uskoro izlazi pjesma »Čuvar«, za koju smo spot snimali na našem rođendanskom koncertu, nastavljamo sa snimanjem našeg trećeg albuma, koji će izaći krajem godine.

Sviramo u Slavonskom Brodu u kolovozu, u Osijeku opet u rujnu i listopadu, te pripremamo koncert u Zagrebu u studenom na kojem ćemo ponoviti rođendansku svirku.

Uz to ja snimam soloalbum na engleskom, koji ću na posebnom eventu predstaviti u rujnu. Nisam siguran kada će album izaći, jer još nemamo pripremljenu strategiju za njegov izlazak, no prvi singl izlazi vjerojatno ujesen.

Kada biste mogao poslati jednu poruku Goranu Boškoviću iz 2016., na samom početku ove desetogodišnje priče, što biste mu rekli?

– Ne brini se, bit će sve dobro. Sve ima smisla.