MALI LOŠINJ – Branko Debeljak i Simonka Rus iz Ljubljane već se 25 godina vraćaju na Lošinj. Ono što je počelo kao spontani odabir odredišta za odmor tijekom godina preraslo je u snažnu povezanost s otokom, njegovim ljudima i prirodom, ali i u iskreno prijateljstvo s domaćinima.

Posljednjih deset godina borave u obiteljskom smještaju Milene Toić, dok su prethodnih godina ljetovali kod drugih lošinjskih iznajmljivača. Kažu kako se danas više ne osjećaju samo kao gosti, već kao prijatelji obitelji koja ih ugošćuje.

Njihov prvi dolazak na Lošinj obilježila je gesta povjerenja koju i danas pamte. U tadašnjoj agenciji Cappelli, današnjoj Elli, nisu znali da se smještaj ne može platiti karticom. Djelatnica Eleonora tada im je rekla da račun mogu podmiriti nakon povratka kući.

Takav ih je odnos, ističu, snažno dojmio i pokazao koliko su gostoprimstvo i međusobno povjerenje važan dio lošinjske turističke priče.

Branko i Simonka veliki su ljubitelji prirode i samoniklog bilja. Smatraju kako se posebnost lošinjske klime osjeća već od Ćunskog, a među omiljenim mjestima izdvajaju vidikovac u Velom Lošinju, gdje najviše osjećaju blagotvorno djelovanje morskog aerosola i svježinu otočnog zraka.

Branko se prisjetio i dolaska na Lošinj 2020. godine, nakon preboljenja bolesti COVID-19, kada je, kako kaže, već nakon tjedan dana ponovno osjetio snagu otočne klime.

Tijekom boravaka na otoku sakupljaju samoniklo bilje, beru lovor i skupljaju morsku sol iz kamenih udubina, a od prirodnih sastojaka izrađuju različite proizvode. Vjeruju kako bi turističku ponudu trebalo još snažnije povezati s otočnom tradicijom i lokalnim pričama, poput one o destileriji Linardić u Martinšćici, čiji je osnivač među prvima u svijetu počeo destilirati smilje.

Nakon četvrt stoljeća dolazaka primjećuju brojne pozitivne promjene. Lošinj danas vide kao čišći i uređeniji otok na kojem se više pažnje posvećuje zaštiti okoliša i ekologiji. Kao dobronamjernu sugestiju navode potrebu za većom brigom o uklanjanju psećeg otpada s javnih površina.

Posebno ih vesele sadržaji koji posjetiteljima približavaju povijest, prirodu i identitet otoka. Tako su tijekom jednog posjeta agenciji Turist dobili knjige o Ambrozu Haračiću, zaslužnom za pošumljavanje Lošinja, o počecima turizma na otoku te o herbarijima. Prisjetili su se i informativne table posvećene macaklinima, za koju smatraju da bi je vrijedilo ponovno postaviti kako bi se posjetitelji upoznali s tom zaštićenom i autohtonom vrstom.

Brojne uspomene vežu ih uz lošinjske restorane i izlete, a rado se prisjećaju odlazaka u pizzeriju Draga. Među omiljenim mjestima danas izdvajaju vidikovac Providenca, za koji kažu da je „napravljen srcem i s ljubavlju“.

Posebne riječi hvale upućuju svojoj domaćici Mileni Toić, ističući njezinu srdačnost, gostoljubivost, besprijekornu čistoću i pažnju prema svakom detalju. Bliskost koja se razvila tijekom godina potvrđuje i simpatična tradicija – Milenin suprug svake godine upravo u vrijeme njihova dolaska vadi krumpir iz vrta, a Branko i Simonka rado mu se pridruže.

„Mnogo više vrijedi biti na ovoj plaži nego imati zlato“, rekla je Simonka, sažimajući u jednoj rečenici osjećaj zbog kojeg se na Lošinj vraćaju već 25 godina.

Njihova priča potvrđuje kako najveća vrijednost obiteljskog smještaja nije samo kvaliteta usluge, već odnos koji se s vremenom može pretvoriti u prijateljstvo. Upravo takve veze stvaraju trajne uspomene i razlog su zbog kojeg Lošinj mnogima postaje drugi dom.