Za razliku od ranijih, glasno najavljivanih sastanaka, ovotjedni susret Donalda Trumpa i Benjamina Netanyahua održan je daleko od očiju javnosti i to s dobrim razlogom. Susret Trumpa i Bibija u Washingtonu bio je svojevrsno Netanyahuovo »posipanje pepelom«, uz nadu kako će ipak pridobiti Bijelu kuću za ponovno razbuktavanje sukoba s Iranom.

Da nema mene, Izrael ne bi danas postojao. Neće mi nitko govoriti kome ćemo prodavati naše zrakoplove. Dvije su rečenice kojima je Trump u ponedjeljak »pripremio teren« za susret s izraelskim premijerom, jasno dajući do znanja kako je on taj koji će diktirati tempo razgovora i buduće odnose s Tel Avivom.

Stalna opstrukcija

Odnosi Trumpa i Netanyahua već mjesecima nisu najbolji. Iako to javno nikada neće priznati, američki predsjednik krivi upravo Netanyahua za agoniju koju danas SAD i njegovi partneri prolaze na Bliskom istoku. Neposredno nakon početka napada na Iran, Netanyahu je uvjeravao Trumpa kako je riječ o silovitoj, ali brzoj operaciji kojom će skinuti islamski režim s vlasti, uništiti iranski nuklearni program te povratiti utjecaj nad Iranom i njegovom naftom. Otprilike na sličan način kao što se dogodilo s Venezuelom.

Razvoj događaja bio je dijametralno suprotan. Tadašnje vodstvo Irana je likvidirano, no sistem se nije urušio. Dapače, danas je jači i čvršći nego prije pola godine. Plovnost Hormuškim tjesnacom ovisi o dobroj volji Irana, cijena sirove nafte otišla je u nebesa. Američke zalihe raketa su istrošene, baš kao što je istrošeno i povjerenje zaljevskih zemalja u SAD i njegovo obećanje kako će ih štititi od napada iz Irana. I za sve to Trump sada krivi Netanyahua.

– Trump je neposredno prije napada na Iran bio uvjeren u svoju nepobjedivost. Lakoća kojom je SAD izveo operaciju u Venezueli kojom je Maduro skinut s vlasti, a Washington, de facto, dobio na upravljanje naftne rezerve Venezuele vjerojatno ga je nagnala da pomisli kako može ostvariti svaku zamisao, sve što poželi. I to je Netanyahu iskoristio, predstavljajući mu operaciju u Iranu kao zajamčen uspjeh, kaže za naš list analitičar i povjesničar dr. Petar Bašić.

Odnosi Trumpa i Netanyahua već dugo nisu idilični. Dodatno je američkog predsjednika frustrirala činjenica da je Netanyahu, tijekom pregovora o prekidu vatre koji su vođeni između Washingtona i Teherana, koristio svaku moguću priliku da sporazum opstruira i minira. Pokretao je napade na južni Libanon čim bi se stvorile naznake da bi moglo doći do dogovora između Irana i SAD-a, u nekoliko je navrata dao nalog da se pokušaju eliminirati iranski pregovarači. Čak je i tijekom povratka iranske delegacije iz Pakistana gdje su vođeni posljednji dogovori, izraelski borbeni zrakoplov uletio u iranski zračni prostor kako bi srušio avion s iranskim pregovaračima. Njihov je zrakoplov sletio u Mashad, a put do Teherana nastavili su kopnom.

Oprez u Zaljevu

Tijekom svoje predizborne kampanje, Trump je slovio kao najproizraelskiji predsjednik u suvremenoj američkoj povijesti. No takav stav se odavno okrenuo. Netanyahu danas više treba Trumpa nego obrnuto, i zato je Netanayhu u Washington došao kako bi slušao, a ne raspravljao. Jer Izrael danas više nego ikada treba američku vojnu i diplomatsku potporu na globalnoj sceni.

S druge strane, Trump se pokušava izvući iz sukoba koji mu je počeo politički štetiti. Rat predugo traje, raste cijena nafte, ali i sigurnosni rizici. Dio republikanske baze protivi se novim američkim vojnim angažmanima, što je uostalom i bio jedan od Trumpovih predizbornih slogana. I uz sve to, približavaju se izbori za Kongres i Senat.

Iako zajedničkih izjava sa sastanka u Washingtonu gotovo i nije bilo, ovaj susret vrlo je pomno praćen i analiziran diljem svijeta. Svima je jasno kako je upravo ovaj susret pokušavao definirati nove odnose između Washingtona i Tel Aviva.

Iranski mediji i tamošnji dužnosnici sastanak prikazuju kao potvrdu da Washington i Jeruzalem i dalje koordiniraju politiku prema Islamskoj Republici, važući hoće li Bijela kuća i dalje ostaviti otvorenom opciju pregovora, ili će pojačati napade do krajnje mjere, kao što traži Netanyahu.

Arapske zemlje posebice su oprezne. S jedne strane one su američke saveznice, no Izrael mahom ne priznaju. I ne sviđa im se eventualno novo približavanje s Tel Avivom. Ujedno, ne žele daljnji rat s Iranom, ali strepe od obnove iranske vojne moći.

– Imali smo vrlo dobar sastanak! Raspravljalo se o mnogim važnim temama, kratko je napisao Trump o sastanku s Netanyahuom.

Što su dvojica lidera doista dogovorili iza zatvorenih vrata, vjerojatno će se vidjeti kroz nekoliko dana ili tjedana. Najbolji pokazatelj bit će intenzitet sukoba na Bliskom istoku. Ako se sukob ponovo rasplamsa, bit će to znak da je Netanyahu uspio vratiti Bijelu kuću na svoju stranu. Ako se, pak, primirje održi, bit će jasno da je ovoga puta Washington povukao crtu.

Europa želi mir

Europa ne mari previše za osobne odnose Donalda Trumpa i Benjamina Netanyahua, ali svakako joj je stalo da se situacija na Bliskom istoku smiri, a promet Hormuškim tjesnacom stabilizira. Nastavak sukoba na Bliskom istoku značio bi novi veliki rast cijena energenata i moguće poremećaje u pomorskom prometu ako u rat ozbiljnije uđu jemenski Huti. Pri tome uvijek ostaje opasnost od novog migrantskog vala koji bi mogao zapljusnuti Europu.