Lika se zadnjih godina »stubokom« mijenja. Ne samo tehnički, nego i mentalno. Dok su naše bake i majke u vrijeme blagdana sate provodile pripremajući neku starinsku i nepcima poznatu deliciju, danas su mnoge žene i majke angažirane u raspravama na društvenim mrežama, što im oduzima podosta vremena. Na ulicama opasnost sve više predstavljaju njihovi klinci na električnim romobilima bezglavo jurcajući, ponekad i lijevom stranom ulice, »praveći se Englezi«.

Umjesto da nam se smanjuje broj sudionika Domovinskog rata, zbog prirodnih razloga (starosti i bolesti), ta je brojka sve veća pa je i najvećim pesimistima jasno da s tolikim brojem građana vičnih oružju, eventualni agresor na Hrvatsku nema puno šansi. Promijenila nam se i policija. Dok su donedavno mnogi od njih branili pucače na svadbama (»neka se ljudi malo provesele«) danas se pazi na svaku bačenu petardu pa je Svjetsko nogometno prvenstvo prošlo kao da se ništa nije dogodilo. I ne samo zbog plasmana hrvatske repke. Ne tako davno svaka je važnija policijska faca obične građane znala upitati »znaš li ti ‘ko sam ja«, u slučaju da je netko nehotice pokušao uniformirane face poistovjestiti s nama običnim smrtnicima. Nestala je dobro uhodana praksa kada je lička policija na stručnim kolegijima slušala dijelove Bibilije ili misli proroka. Bio je to samo način da se građanstvu pokaže (i dokaže) tko je veći katolik. I od samog Pape.

Vrhunac nekadašnje policijske mudrosti su modne revije kada su neke policijske službenice defilirale pred stručnim okom »glavne face« koja im je ocijenjivala odjeću, obuću, hod, frizure… i nakon toga im davala prolaznu ili neku skromniju ocijenu.

A danas? U policiji nam je nestalo katoličke dogme i bahatosti, ljudi samo rade svoj posao, kriminala je sve manje pa se i broj sudara s konjima-lutalicama u Lici sveo na skromne brojke. Ne tako davno takve nesreće u prometu bile su gotovo dnevna pojava, kada se obično nakon sudara nije moglo doznati tko je vlasnik konja i tko će namiriti štete vlasnicima vozila koji su krivo mislili da su asfaltne ceste namijenjene za promet. Priznajmo, nedostaje nam barem malo nekadašnje milicijsko-policijske bahatosti i prepotencije.

Kao u vicu kad je drug milicajac zbog prebrze vožnje u Crnoj Gori zaustavio kombi. Na upit »a đe ćete vi?« rekoše mu »mi smo grupa Srebrna krila i žurimo na koncert«. Na ovo je milicajac mudro prozborio: »Ako ste Srebrna krila, đe vam je letačka dozvola«!

Danas većina mladih policajaca solidno govori engleski jezik pa su nestala »stručna pojašnjenja« gdje je npr. Karlobag. Prije je bilo:

»Ti ‘vako vozi direkšn, a nakon toga ti gou nadesnou i to ti je to«!!!