Naizgled najkontroverznija novost iz poreznog paketa koji je predstavio ministar financija Tomislav Ćorić nije povećanje davanja za dio paušalnih obrtnika, jer je tu Vlada s pravom reterirala, nego uvođenje potpuno novog poreza na prekomjerne profitne marže poduzeća. Riječ je o izvanrednom, ciljano usmjerenom porezu kojim Vlada želi obeshrabriti tvrtke da u uvjetima još uvijek povišene inflacije neopravdano povećavaju svoje marže i time dodatno podižu cijene za građane.

»Napuhavači« cijena sad će dobiti ono što su tražili, mada su dobili i »grace period« do kraja godine za popravni ispit, pa tko se obuzda, može u 2027. ostati izvan tih novih poreznih škara. Ministar Ćorić ne krije da porez ima prije svega preventivnu funkciju – budući da će se obračunavati na rezultate ostvarene tijekom 2026., kompanije još imaju vremena do kraja godine korigirati svoju politiku određivanja cijena i marži. Vladina je logika da će sama prijetnja dodatnim oporezivanjem potaknuti poduzeća da odustanu od neopravdanih poskupljenja i tako pridonesu smirivanju inflacije.

Za razliku od klasičnog poreza na dobit, koji se plaća na ostvarenu dobit neovisno o razlozima njezina rasta, novi porez cilja isključivo na ono što Vlada smatra »prekomjernim« povećanjem profitabilnosti. Osnovica neće biti ukupna dobit, nego povećanje profitne marže u odnosu na prethodne godine. Ministarstvo financija uspoređivat će rezultat koji tvrtka ostvari u 2026. s prosjekom iz 2023., 2024. i 2025. godine. Ako je bruto profitna marža veća za više od 15 posto u odnosu na taj trogodišnji prosjek, razlika iznad dopuštenog praga bit će dodatno oporezovana po stopi od čak 50 posto. Drugim riječima, država dopušta određeni rast profitabilnosti koji može proizlaziti iz veće produktivnosti ili boljeg poslovanja, jer je to prirodno i normalno, ali smatra da sve iznad toga predstavlja prekomjernu zaradu koju treba dodatno oporezovati.

Porez naravno neće obuhvatiti cijelo gospodarstvo, odnosit će se na oko 1.800 srednjih i velikih poduzeća, a to je tek manji dio od više od 150.000 aktivnih poslovnih subjekata u Hrvatskoj. Izuzete su kompanije koje više od 50 posto svojih prihoda ostvaruju na izvoznim tržištima. Time se želi izbjeći narušavanje međunarodne konkurentnosti hrvatskih izvoznika, koji cijene uglavnom formiraju na globalnom tržištu, a ne na domaćem. Tako da iznimaka itekako ima.

Iako Ministarstvo financija nije objavilo popis potencijalnih obveznika, iz samog modela može se zaključiti da će najveći broj zahvaćenih tvrtki dolaziti iz sektora koji posluju gotovo isključivo na domaćem tržištu i imaju mogućnost relativno brzo mijenjati maloprodajne cijene. U prvom redu riječ je o velikim trgovačkim lancima prehrambene robe, drogerijama, distributerima potrošačke robe, pojedinim veletrgovcima te dijelu kompanija iz energetskog sektora i distribucije goriva. Upravo su trgovci posljednjih godina često bili predmet kritika Vlade zbog visokih trgovačkih marži i rasta cijena hrane, pa se novi porez u javnosti doživljava ponajprije kao instrument pritiska na maloprodajni sektor, iako formalno nije ograničen samo na trgovinu. Obuhvatiti može i druge srednje i velike tvrtke.

Vlada pritom ističe da cilj nije povećati proračunske prihode, nego promijeniti ponašanje poduzetnika. Upravo zato Ćorić naglašava da bi najbolji ishod bio da porez uopće ne donese značajne prihode, jer bi to značilo da su poduzeća odustala od pretjeranog povećavanja marži. Hoće li se to u praksi dogoditi ili će kompanije pronaći načine da zadrže profitabilnost bez ulaska u poreznu zonu, bit će jedno od ključnih pitanja nakon završetka poslovne 2026. godine.

Još je jedna stvar zanimljiva – kako će na ovo gledati oporba. Šef SDP-a Siniša Hajdaš Dončić kaže kako mu je politički cilj »socijaldemokratska država« u kojoj će se ekstraprofiti napokon oporezovati, a i glavni je borac protiv »Plenkovićeve inflacije« – sad će teško moći objasniti zašto ovaj Ćorićev potez ne bi podržao i kroz glasanje u Saboru.