RIJEKA Matjaž Kek pobjedom je otvorio drugo poglavlje na klupi Rijeke. Najdugovječniji trener Rijeke u povijesti HNL-a u prvom mandatu vodio je momčad 2.045 dana, od 27. veljače 2013. do 6. listopada 2018. godine.

Onoga trenutka kada se njegovo ime pojavilo na radaru kao moguća zamjena za Victora Sancheza, bilo je jasno da je Španjolac bivši. Kek je povijesnom dvostrukom krunom 2017. godine zadužio Rijeku, ali to je samo jedan dio priče.

Dogodili su se Stuttgart, Feyenoord, Milan, slavilo se često na Poljudu, Dinamo je jednom inkasirao pet komada… Za početak nove sezone i nove Kekove odiseje, Bijeli su minimalno pobijedili Derry City na Rujevici u drugom pretkolu Konferencijske lige.

– Bilo je dosta dobrih stvari protiv Derry Cityja, s kojima možemo biti zadovoljni, ali neke stvar treba napraviti bolje, naročito u realizaciji, u zadnjoj trećini, gdje smo bili premalo konkretni – kaže Matjaž Kek.

– Nisam ni očekivao drugačiju utakmicu. Neki igrači su trenirali samo nekoliko puta zajedno s nama. Osim toga, nedostajali su nam Puljić i Čubelić, koji su odradili cijele pripreme.

Bilo je iluzorno očekivati da će sve ići kako smo mi to zamislili. No, taj gard, ta želja, taktička disciplina, bili su na razini koja mene čini zadovoljnim. Na tome treba dalje sve graditi.

U prethodne dvije sezone Bijeli su imali problema u prvim europskim utakmicama, koje stižu usred ljeta?

– Kada se promijeni toliko toga, koliko se u Rijeci promijenilo, prva utakmica uvijek nosi puno upitnika. Protivnik je već u natjecateljskom ritmu, odigrao je čak i dvije europske utakmice pa je s tog aspekta njima bilo malo lakše.

Dobro je što smo ostvarili taj jedan cilj, pobijedili smo, s nekom prednošću putujemo u Londonderry, ali moramo biti svjesni i objektivni i samokritični da neke stvari nisu bile kakve smo željeli. Imamo prednost. Vidjelo se i da je Rijeka ipak kvalitetnija momčad.

Kontrapresing

Puno je bilo ubačaja, tražili ste prolaze po bokovima?

– Pogledali smo njihove utakmice, imali smo taj privilegij, te vidjeli da su u jednoj zgusnutoj formaciji radili Bugarima dosta problema. No, jako smo dobro odradili dio poslije izgubljene lopte, s kontrapresingom smo jako brzo osvajali te druge lopte.

To je bilo u redu. Ali kada bismo probili blok, nedostajali bi ta krv, više igrača u kaznenom prostoru. No, te stvari ćemo sigurno raditi puno bolje kada više minuta budemo zajedno.

Irci su se pokazali kao čvrsta momčad?

– Koliko znam, lani je bilo puno više problema s Ircima u domaćoj utakmici. To neko razmišljanje da treba dati četiri, pet komada, to je prošlost. Rijetke su momčadi gdje je ta razlika tako velika.

Opet, osnažili su kadar s nekoliko novih igrača. Sjeverni Irci su inače karaterno moćni, puni hrabrosti i odgovornosti. Pokazali su se kao ekipa koju treba respektirati i poštovati.

Daleko od toga da ću dopustiti bahatost poslije prve utakmice. Igrao sam protiv Derryja, znam kakva nas atmosfera čeka. Zato ćemo pripreme usmjeriti na to da se prezentiramo u još boljem svjetlu nego u prvoj utakmici na Rujevici.

Toni Fruk je opet bio čovjek odluke. Ne samo da je postigao, već je spasio siguran gol sprintom od 80 metara?

– Kada gledamo nogomet, neki ga gledaju samo prema naprijed. Ja moram pogledati i prema natrag. Pola gledam prema natrag, pola prema naprijed.

Jako me raduje taj karakter, ta odlučnost. Uz probleme, nedostatak utakmica u posljednje vrijeme, nedostatak treninga s ekipom, on i svi ostali podredili su se momčadi.

Vidjelo se da je ta komunikacija išla u pozitivnom smjeru. Danas Toni, sutra netko drugi, samo tako Rijeka može biti još bolja.

U petak kreće 36. sezona SuperSport HNL-a. Koja su vaša očekivanja?

– Ne bih o tome puno filozofirao. Mislim da su postulati Rijeke poznati. Rijeka želi biti u vrhu hrvatskog nogometu, želi napraviti rezultat u Europi, uz to i razvijati igrače.

Izgleda dosta jednostavno, ali kada uz to treba zadovoljiti svoje navijače i zadovoljiti kvalitetom neke igre, to ponekad nije najlakši posao nas trenera.

Zadovoljan sam kako reagira naš stručni stožer, kako ljudi u klubu sve više i više prepoznaju tu neku energiju koja dolazi iz svlačionice.

Raduje me strašno pomoć s tribina protiv Derry Cityja, bilo je gotovo šest tisuća navijača, koji su stali iza igrača i kada je zapucana šansa, odigran krivi pas ili se napravila neka greška. To je ono što Rijeku čini drukčijom i moćnijom.

Priznanje

U vašem stručnom stožeru su neki dugogodišnji suradnici, ali i bivši igrači s kojima ste osvojili dvostruku krunu poput Maleša i Vargića?

– Oni su tu prije svega zbog svoje stručnosti. Tu veliku ulogu ima Luka Brkljača, koji je sa mnom više od deset godina. On me možda poznaje bolje od svih njih.

No, sve ostalo je jedna energija, želja, mladost prožeta sa znanjem. Treba tu možda i malo iskustva, ali mislim da oni mogu znanje i način razmišljanja prenijeti na igrače.

Tražimo obostranu komunikaciju s igračima, ne samo s naše strane, kako bi ta informacija bila čista, jasna, da je postavljenja hijerarhija. Pokušavamo biti bolji u svakoj minuti treninga, što će se tada reflektirati i na utakmice.

U posljednjem, 36. kolu HNL-a 27. svibnja 2017. Dinamo pobijedio Rijeku s 5:2. No, kolo prije kraja osigurali ste titulu. Ovjekovječen je trenutak gdje ste ostali zamišljeni ispred navijača Rijeke?

– Puno je fotografija napravljeno u mojoj karijeri. Neke su lijepe, neke su malo manje lijepe, a neke su napravljene u nekim ružnim trenucima.

Ali ta fotografija iz Maksimira nosi jednu dublju konotaciju jer osvojen je naslov i sve emocije su se slile u taj jedan trenutak. Prije svega bio sam jako umoran, a u sebi neopisivo sretan, iako je to bilo na Maksimiru.

Tako je to i u životu. Nekad se raduješ nekoj fotografiju, a nekad bi je najradije zaboravio.

Koliko je teško bilo prebaciti se iz uloge izbornika u ulogu trenera?

– Ja na to gledam malo drukčije. Biti izbornik je najveći privilegij, jer s jedne strane si izbornik svoje reprezentacije, a s druge trener svog kluba.

Bilo je lako odlučiti, puno je tu emocija, neke pozitive, optimizma, želje za dokazivanjem. Nije mi se bilo teško prebaciti, Rijeka je ipak Rijeka, na neki poseban način zapisana u mojem srcu.

Kada su god Dinamo ili Hajduk mijenjali trenera, uvijek se spominjao Matjaž Kek kao kandidat. Koliko je u svemu bilo istine?

– Prije svega, Iz mog kuta gledanja, to je priznanje za ono što sam napravio. To su klubovi koji imaju svoju težinu i imaju gard. Ako takvi klubovi barem pitaju za tebe, to već nešto znači.

Dok sam bio u izbornik, nije bilo šanse da napustim funkciju izbornika svoje zemlje. Kada je moj mandat istekao, kad je zazvonio telefon s pozivom iz Rijeke, tu nije bilo razmišljanja. Sve je bilo jasno u nekoliko sekundi.

Foto PIXSELL

Radost i tuga

Vjerojatno zbog pogleda na Kvarner?

– Uvijek kažem da je trener Rijeke, kada se napravila Rujevica, dobio pogled od milijun dolara. Možeš uživati u svojem poslu, a pogled te nosi na Učku, Gorski kotar na drugoj strani, na Kvarner.

Dobro, nikad nisam duže odsutan s Kvarnera. Drago mi je da sam sreo puno ljudi iz vremena kada sam bio prvi put, a jako sam tužan što nekih ljudi više nema s nama.

Takav je, nažalost, život. Neke uspomene su jako lijepe i nezaboravne, a neke su jako, jako tužne jer neki meni jako dragi ljudi nažalost više nisu s nama.

Što još nedostaje ovoj momčadi Bijelih?

– Jednu stvar sam naučio kroz godine. Razmišljam o igračima koje imam na raspolaganju. Cijela ideologija Rijeke je usmjerena na to da je fluktuacija igrača dosta velika.

To su činjenice koje se nikad neće promijeniti jer Rijeka tako funkcionira i tako će funkcionirati. Jasno je da postoji neka ideja, puno međusobno razgovaramo. Bit će još promjena u igračkom kadru, ali moja prva misao je kako izvesti prvi sljedeći trening.

Dali ste dečkima slobodnu subotu?

– Puno njih bilo je na Tonijevoj svadbi. Sve su to životne stvari, koje znaju biti jako važne kod mladih ljudi. S nedjeljom se koncentracija okrenula prema Derry Cityju.

O svemu ostalom, što će i kako biti, briga je ljudi koji vode klub. Oni su proteklih godina pokazali da im treba vjerovati jer Rijeka je ostavila trag u Europi, dok je u HNL-u stalno u vrhu.

Iza hrvatskih momčadi je uspješan tjedan u Europi?

– To je jako bitno. Dinamo je dobro otvorio europski tjedan. Teško je bilo igrati na umjetnoj travi. Ostali rezultati daju nam neku prednost, ali i upozorenje da je pred nama svima druga utakmica. I tek tada će se znati tko je ukupni pobjednik.

Čestitke Daliću, podrška Biliću

Španjolska je zasluženo osvojila titulu prvaka svijeta?

– Mene prije svega zanima igralište. Svjetski prvak je ona reprezentacija koja je to zaslužila. Prije dvije godine osvojili su EURO u Njemačkoj i sada su samo nastavili taj put.

Oni se najkvalitetnije znaju prilagoditi, a pojedinci, bez obzira na ime i godine, sve stave u službu reprezentacije. Španjolci su na kraju zasluženo slavili.

Što se tiče Svjetskog prvenstva, nije se dogodila nikakva nogometna revolucija. Nogomet ide u jednom smjeru brzine, agresije, taktičke discipline, netko je više otvoren, netko je zatvoreniji, ali takav je nogomet oduvijek bio.

Moje je mišljenje da je dosta naivno netko razmišljao da oko cijelog Mundijala neće biti spektakla, cirkusa, »businessa«, traženja zarade kroz različite stvari na koje mi u Europi možda nismo toliko navikli.

Je li to dobro za nogomet? Neke stvari jesu dobre, a neke u nogomet apsolutno ne spadaju. Nogomet je igra i neka ostane igra, a ne cirkus koji se pojavio.

Uključivanje ili nekakav suživot s politikom i sa stvarima koje odbijaju ljude od sporta, to jednostavno ne spada u nogomet. I poruka UEFA-e je dovoljna jasna i glasna, Europa će napraviti sve da ne ide u tom smjeru.

Što se tiče hrvatske reprezentacije, završena je jedna era koja će biti zapisana zlatnim slovima u povijesti hrvatskog nogometa. Time sam sve rekao.

Prije svega novom izborniku želim puno uspjeha, neka na svoj način, a taj način je za mene jako dobar i kvalitetan, napravi što više. Trebat će strpljenja, treba imati vjere u novi stožer i igrače.

Neke stvari će se promijeniti, ali takav je život, koji ide dalje. Danas živimo sto na sat. Zato čestitke i komplimenti za sve što je napravljeno u eri Zlatka Dalića, te vjera i velika podrška radu Slavena Bilića – kaže Kek.

Ljubav prema biciklizmu

Matjaž Kek s divljenjem prati Tadeja Pogačara i njegovu lakoću pobjeđivanja uz novi trijumf na Tour de Franceu. »Petardom« se priključio legendama, Francuzima Jacquesu Anquetilu i Bernardu Hinaultu, Belgijcu Eddyju Merckxu, te Španjolcu Miguelu Indurainu. Keka se pak znalo vidjeti na dva kotača kako grabi prema Poklonu i Učki.

– Zamislite mene u mojim godinama da se opet penjem na Učku. Ne bi to bila najlakša stvar. Ima danas i struje… Ali kad uhvatim vremena, opet ću sjesti na bicikl.

U ovih mjesec i pol dana bilo je previše obaveza, previše treninga, puno smo i izbivali iz Rijeke. Ljeti je malo gužva, ali kada dođu malo mirnija vremena…

Bicikl je jako važan u mojem životu. Nije više najpametnije ići cestom, ali ima ovdje terena oko Rijeke i Opatije gdje čovjek stvarno može uživati – kaže Kek.