Hrvatski olimpijski odbor oglasio se o uhićenjima u Hrvatskom olimpijskom odboru. Ovo je valjda neki vic, nakon što su ondje u procesima istraga, uhićenja ili davanja iskaza obuhvaćeni praktički svi iz vrha te organizacije, pri čemu su neki, kao što znamo, već ranije napustili taj brod. Stoga je potpuno jasno da Turudićeva »ekipa za očevid« ne bi trebala na godišnji odmor tako brzo, barem ne dok se ne sazna status pred istražnim organima za sve najodgovornije ljude u HOO-u, a to bi se trebalo – ako je zdravog razuma – dogoditi do 29. srpnja kad se odlučuje hoće li Dragan Primorac ili Josip Varvodić postati novi predsjednik HOO-a. Naime, uzaludan će biti izbor novog predsjednika dok se ne riješi osnovna dilema, a to je tko su ljudi koji su bili upetljani u korupcijske afere i davanje ili primanje mita iz starog sastava. Nije riječ o presudama, jer to će kao i uvijek potrajati vjerojatno godinama, nego o tome da se zaključi sumnja »institucija koje rade svoj posao« dokle seže korupcija i tko je od čelnika u nju umočen.

Riba se čisti od glave i naravno da HOO mora biti temeljito resetiran ako se planira uvesti reda i u ostatak sporta – od krovnih organizacija pojedinih sportova, primarno skijanja gdje se otuđilo prema indicijama 30 milijuna eura, a onda i u svim drugim savezima i sportovima. Bez da glava hobotnice bude odstranjena, neće biti sreće ni s krakovima, to je i maloj djeci koja se upisuju na svoj prvi sportski trening jasno.

Ova uhićenja u HOO-u teško je, naime, promatrati kao izolirani slučaj. Nakon višegodišnjih istraga u Hrvatskom skijaškom savezu, brojnih postupaka u nogometu, lokalnim sportskim savezima i drugim institucijama koje raspolažu javnim novcem, sve je teže vjerovati da je riječ o nizu nepovezanih incidenata. Puno je izglednije da hrvatski sport već godinama funkcionira u sustavu u kojem su mehanizmi kontrole preslabi, a odgovornost dolazi tek kada na vrata pokucaju USKOK i policija.

HOO nije obična sportska udruga. To je krovna institucija hrvatskog sporta koja raspoređuje stotine milijuna eura javnog novca prema nacionalnim savezima, sportašima i programima. Upravo zato standardi transparentnosti, unutarnje kontrole i financijskog nadzora moraju biti viši nego bilo gdje drugdje. Ako se sumnje istražitelja pokažu osnovanima, problem neće biti samo eventualna kaznena odgovornost pojedinaca, nego pitanje kako je sustav uopće dopustio da se takve stvari odvijaju bez pravodobne reakcije kroz toliki niz godina. Jer upravo se isti obrazac uporno ponavlja: nepravilnosti ne otkrivaju interni nadzorni odbori, revizije, upravna tijela ili sportska inspekcija. Otkrivaju ih istražitelji. Tek kada počnu pretresi i uhićenja, javnost saznaje da je nešto godinama bilo pogrešno. Posebno je zanimljivo što gotovo svaka velika antikorupcijska istraga u Hrvatskoj nakon prvog vala uhićenja ulazi u drugu fazu – onu u kojoj počinju iskazi osumnjičenika. Tada se više ne istražuje samo ono što je policija pronašla u dokumentima, nego i ono što jedni akteri odluče ispričati o drugima. Upravo zato i ova akcija vjerojatno nije završetak priče, nego tek njezin početak.

U gotovo svim složenijim predmetima pokazalo se da istražitelji najveći iskorak naprave tek kada netko odluči surađivati. Zato će jedno od ključnih pitanja u narednim tjednima biti hoće li među osumnjičenicima biti onih koji će odlučiti priznati vlastitu ulogu i detaljno opisati način na koji je sustav funkcionirao. Hoće li biti svjedoka pokajnika, i da li će i krupne ribe proći kroz tu mrežu neokrznute zbog dogovora s odvjetništvom.

To nisu nevažna pitanja. Hrvatska je u brojnim velikim korupcijskim predmetima već vidjela kako upravo iskazi insajdera mijenjaju smjer istrage. Jednako je tako vidjela i da dio osoba koje pristanu surađivati s tužiteljstvom na kraju prođe s bitno blažim sankcijama ili se njihova kaznena odgovornost drukčije vrednuje zbog doprinosa rasvjetljavanju cijelog slučaja. Upravo zato javnost neće pratiti samo broj uhićenih, nego i pitanje tko će prvi odlučiti progovoriti.

Najgore je to da problem očito nije ograničen na jednu instituciju ili jedan savez. Hrvatski sport godinama proizvodi vrhunske rezultate, olimpijske medalje i svjetske prvake, ali istodobno prečesto proizvodi i kaznene istrage. Dok se ne uspostavi sustav u kojem će nepravilnosti otkrivati revizije, nadzor i upravljačka tijela, a ne USKOK, svaka nova afera izgledat će kao nastavak iste priče – samo s drugim imenima i drugim institucijama.