Moramo učiti na greškama, rekao je uz ostalo ministar rada i socijalne politike Alen Ružić najavljujući izmjene u zapošljavanju osobnih asistenata prema kojima će im poslodavac, pored udruga, odsad biti i država. Država time ispravlja dosadašnje pogreške iz ovog dijela sustava socijalne skrbi, a za to, kaže opet ministar, neće štedjeti para. Novac je već osiguran i time bi se konačno trebao riješiti problem akutnog nedostatka osobnih asistenata koji su velika pomoć osobama s invaliditetom u svakodnevnom životu. Problem koji se godinama vukao od jednog do drugog ministra tako bi trebao biti riješen jednim potezom pera, pa se postavlja pitanje zašto se dosad nije riješio ovako brzo i efikasno.

Iako bi osobama s invaliditetom život bez osobnih asistenata bio još teži, treba napomenuti da se i osobni asistenti susreću s problemima, poput činjenice da su zaposleni cijeli dan, a primaju minimalac. Resorno je ministarstvo, naime, propisalo satnicu od 11 eura bruto, iz čega se financira i bolovanje, godišnji odmor, putni troškovi i rad udruga. Stoga su svoja prava pokušali izboriti i kroz sindikalno organiziranje, iako svoj posao rade srcem, bez obzira kolika im je plaća. No, situacija je trenutno takva da udruge nemaju puno prostora za poboljšanje radnička prava, a neće ih ni moći poboljšati ako zajedno ne nastupe prema Ministarstvu socijalne skrbi. Ministarstvo je pak odgovorilo mogućnošću zapošljavanja osobnih asistenata u ustanovama socijalne skrbi kojima je osnivač država. To bi trebalo riješiti pitanje broja asistenata kojih u sustavu nedostaje, ali njihova radnička prava i dalje ostaju na minimalcu. Upravo su niske plaće i zapošljavanje na određeno vrijeme odbijali ljude da se bave ovim plemenitim poslom. No, ministar je i taj dugogodišnji problem riješio jednim potezom pera jer će osobni asistenti konačno dobiti dostojan koeficijent za izračun plaće pa bi im najesen konačno trebala porasti i osnovica, a u ministarstvu se nadaju da će se popuniti nedostatak asistenata kako bi osobe s invaliditetom mogle u potpunosti ostvariti svoja prava.

Korisnici socijalnih usluga također su često isticali da im prava postoje samo »na papiru« jer zbog nedostatka ljudi uslugu u praksi ne mogu odmah dobiti, što stvara dugotrajna čekanja pa će se kao privremena mjera uvesti institut osobe od povjerenja dok se ne pronađe profesionalni asistent. Sve navedene mjere država je poduzela u kratkom roku kako bi se problemi u sustavu barem donekle ublažili. Korisnicima su tako izmjenama Zakona o osobnoj asistenciji i pratećim pravilnikom iz lipnja ove godine definirani i regulirani točni kriteriji prava na 24-satnu skrb, a važno je napomenuti da ti kriteriji više nisu fiksni, niti ovise samo o medicinskoj dijagnozi, već se temelje na objektivnoj i individualiziranoj procjeni svih životnih okolnosti korisnika. Komisija za procjenu potreba će bodovanje stoga provesti na temelju stupnja i vrste invaliditeta, materijalnih i socijalnih okolnosti te specifičnih individualnih potreba korisnika. Također, ukida se i preklapanje prava, što znači da korisnici čiji roditelji ili članovi obitelji imaju status roditelja njegovatelja ili njegovatelja, sada mogu ostvariti pravo na osobnog asistenta, što je ranije bilo strogo ograničeno, pa čak i zabranjeno.

Zanimljivo je da problem s osobnim asistentima u Hrvatskoj traje otkako je ta usluga uvedena kao pilot-projekt 2006., dakle već punih 20 godina, pri čemu čak 17 godina usluga osobne asistencije nije bila zakonsko pravo, a asistenti su se financirali preko udruga civilnog društva. Kad je zakon 2023. stupio na snagu, nastale su goleme liste čekanja, a Zavod za socijalni rad mjesecima nije izdavao rješenja što je poznato pod nazivom »šutnja administracije«. Onda je krajem prošle godine morao intervenirati Ustavni sud koji je prisilio državu na hitne izmjene zakona i prebacivanje asistenata u državne ustanove. Tako je nakon 20 godina riješen ne samo problem pomoći osobama s invaliditetom, nego i status osobnih asistenata i njihovo pravo na dostojanstvenu plaću i stabilne uvjete rada.