U trideset godina koliko se nalazi u vrhu izraelske političke scene, premijer Benjamin Netanyahu imao je puno političkih protivnika i izazivača, no nitko od njih nije imao toliko šanse u skidanju Bibija s vrha kao njegov protukandidat Gadi Eisenkot. Prema posljednjim anketama u Izraelu, upravo Eisenkot je favorit na sljedećim izborima sazvanim za listopad unatoč činjenici kako se nikada u životu nije natjecao za političku funkciju, a svoju je stranku osnovao tek prije nekoliko mjeseci.

Kontroverzna doktrina

Već desetljećima u izraelskom političkom vodstvu dominiraju bivši visoki časnici. Yitzak Rabin, Ehud Barak i Ariel Sharon prije nego što su ušli u politku bili su generali IDF-a. Netanyahu je godinama služio u elitnoj specijalnoj postrojbi Sayeret Matkal koja je pandan britanskom SAS-u ili američkom Delta Forceu, a Netanyahuov brat vodio je glasoviti napad na Entebee. Tada su, pod krinkom noći, izraelski komandosi poletjeli zrakoplovima iz Izraela, sletjeli na aerodrom u Kampali, glavnom gradu Ugande, oslobodili taoce iz oteta El-Alova aviona i odveli ih u Izrael. Pri tome je jedina izraelska žrtva bio upravo Netanyahuov brat.

Ni Gadi Eisenkot nije iznimka. Stupio je u IDF 1978. godine, a veći dio vojne karijere, kao i rast kroz činove, postigao je služivši u elitnoj Golani brigadi. Uspevši se do čina generala, od 2015. do 2019. godine bio je načelnik Glavnog stožera IDF-a, odnosno zapovjednik izraelske vojske. Velik dio izraelske javnosti u njemu vidi čovjeka koji može obnoviti povjerenje u institucije nakon sigurnosnog sloma 7. listopada, a da pritom ne odustane od čvrste sigurnosne politike.

Eisenkot je u mladosti želio postati vojni pilot, no ispao je s obuke nakon godinu dana. Prešao je u kopnene postrojbe i definitivno ostavio trag. Tvorac je Dahiya doktrine koja govori da, ako se neprijatelj skriva među civilnom infrastrukturom, Izrael treba odgovoriti velikom silom. To je jedna od najkontroverznijih vojnih doktrina. Pristaše tvrde kako je njena učinkovitost neupitna, protivnici je smatraju nerazmjernom i suprotnom međunarodnom pravu.

Ujedno, on je i jedan od glavnih tvoraca izraelske »kampanje između ratova«. U vrijeme dok nema otvorenih oružanih sukoba Izrael izvodi stotine tajnih zračnih udara, sabotaža, kibernetičkih napada i atentata, sve kako bi se Iran oslabio prije eventualnog rata.

Bez milosti za Hamas

Eisenkota, koji ne istupa previše u javnosti, Netanyahu je pozvao u ratni kabinet neposredno nakon Hamasova napada na Izrael 7. listopada 2023. godine. No u Netanyahuovoj se vladi Eisenkot zadržao samo nekoliko mjeseci. Tvrdio je tada kako Netanyahu nema jasnu strategiju, da se odluke donose stihijski, tražio je plan za oslobađanje talaca i završetak rata.

No, iako se ovim opisom Eisenkot čini kao jastreb, stvarnost je nešto drukčija. Eisenkot nema prema Palestincima negativno mišljenje, a tijekom vođenja IDF-a tražio je da vojnici razlikuju civile od terorista. Protivi se širenju izraelskih naselja na Zapadnu obalu, i smatra da bi rušenje Palestinske samouprave bila velika greška. No prema Hamasu nema milosti i ne priznaje ovu terorističku organizaciju kao mogućeg partnera u pregovorima.

Eisenkot nije ljevičar, ali nije ni radikalni desničar poput Bibija i njegovih koalicijskih partnera. Mogli bi ga, koliko je to moguće, opisati centristom, a to je upravo ono što danas Izraelci žele. Izmoreni dugotrajnim, gotovo neprekinutim sukobima i ratovima, raketnim i dronskim napadima koji su puna dva mjeseca potresali Izrael, građani ove zemlje žele promjenu. Posebice i zato što se pred Netanyahua pred sudovima vodi nekoliko procesa zbog korupcije i zlouporabe položaja.

Velike razlike

Netanyahu je vrhunski govornik i komunikator, a Eisenkot je povučen čovjek koji nema previše iskustva u javnim nastupima. Netanyahu ima, za sada, otvorenu podršku Bijele kuće, a Eisenkot na tako nešto ne može računati. Ako Eisenkot uspije pobijediti čovjeka koji izraelskom politikom dominira gotovo tri desetljeća, Izrael neće dobiti samo novog premijera, nego drukčiju filozofiju vođenja države. S njom bi se mogao promijeniti i način na koji će voditi ratove, pregovarati sa susjedima i definirati vlastitu sigurnost u desetljećima koja dolaze.