Foto Marko Gracin
Sjećane na mlikarice je priča o ženama koje su pod teretom od četrdeset kilograma, gazeći oštri kamenjar, prehranile svoje obitelji i izgradile neraskidivu vezu između Grobnišćine i Rijeke
povezane vijesti
RIJEKA – Vrlo emotivnim pješačenjem, pedesetak šetača uspješno je prehodalo zahtjevnu stazu od Grobnika do Rijeke, oživljavajući sjećanje na legendarne grobničke mlikarice. Tradicionalna “Šetnja putevima mlikarice”, u organizaciji Općine Jelenje i Turističke zajednice Jelenje, započela je u ranim jutarnjim satima, točnije u 7 sati, prateći izvorne kamenite staze kojima su nekada ove hrabre i snažne žene svakodnevno koračale.
Kroz sunce, buru, kišu i snijeg, mlikarice su nekada prelazile put duži od 20 kilometara do centra Rijeke. Radni dan mlikarice započinjao je najčešće između tri i četiri sata ujutro, kada bi započinjala muža krava. Nakon što bi se mlijeko prelilo u limene kante, poznatije kao lahtice, one su se pažljivo slagale u platnenu prtenjaču. Ukupan teret koji su ove žene prtile na svoja leđa nerijetko je iznosio između 30 i 40 kilograma. S tim golemim teretom, mlikarice su kretale na mukotrpan put prema Rijeci, koristeći se starim rimskim putovima i strmim, oštrim stazama. Zimi ih je šibala primorska bura, dok ih je ljeti iscrpljivalo sunce. Dolaskom u Rijeku, mlijeko su raznosile izravno na kućne pragove svojih stalnih mušterija ili su ga prodavale na tržnici.

Prodajom mlijeka njihov posao nije završavao. U gradskim bi trgovinama mlikarice kupovale namirnice – šećer, sol i petrolej za svjetiljke. S tim novim, tek neznatno lakšim teretom, započinjao bi jednako težak povratak uzbrdo, prema Grobniku. Po dolasku kući, ove žene nisu odlazile na počinak. Čekao ih je rad u polju, briga o stoci i vođenje kućanstva. Teškoća na licu bili su dokazi muke, truda, suza i trpljenja koje su mlikarice trpile svaki dan. Ipak, nikad se nikome os svojih mušterija nisu požalile, radile su svoj posao s osmjehom.
Svjedočanstvo o toj nadljudskoj žrtvi, utkanoj u same temelje Grobnišćine, danas živi kroz nove generacije. Posebnu pažnju i simpatije privukle su “mlade mlikarice”, Mihaela Stipić i Veronika Lulač, koje su pješačile u tradicionalnim nošnjama, a uz njih su bok uz bok ponosno koračale i najmlađe čuvarice baštine – 11-godišnja Anastazija Brnelić te tek 6,5 godina stara Vita Davidić, u društvu svoje mame Martine Mičetić Davidić.

Nakon višesatnog pješačenja, kolona predvođena članovima KUD-a Zvir Jelenje stigla je na svoje odredište u Rijeku. Šetači su položili su vijenac ispred spomenika mlikarici, na Mljekarskom trgu, odajući počast svim ženama koje su svojim teškim radom othranile generacije i ostavile neizbrisiv trag u povijesti Grobnika i Rijeke.
Nakon odavanja počasti, program je preseljen na Trg Pul vele Crikve ispred Crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije, gdje je za sve sudionike i hodočasnike organizirana tradicionalna okrepa Udruge Palentar. Šetači su nakon prijeđenih kilometara vraćali snagu uz palentu kompiricu i grobnički sir i rashlađena pića.
Među šetačima bila je i obitelj Radetić, čija je nona, pranona i prapranona također bila mlikarica. Iako od sedamdesetih godina prošlog stoljeća obitelj živi u Ljubljani, ne propuštaju ovu manifestaciju, pa su i ove godine prošli težak povijsni put put svoje none, pranone i prapranove, ali i svih legendarnih mlikarica.




