Kanada se od ovog Mundijala može smatrati novom silom svjetskog nogometa. Jonathan David, Nathan Saliba, Cyle Larin i društvo sjajno su se predstavili na ovom Svjetskom prvenstvu, došli su do osmine finala, a protiv Maroka prošla se škola koja je neizbježna za sve reprezentacije. Ovo je Kanadi bilo drugo uzastopno prvenstvo, treće ukupno, a pioniri tamošnjeg nogometa generacija je iz 1986., koja je u Meksiku bila u skupini s Francuskom, Mađarskom i Sovjetskim Savezom.

Tada se zapelo u grupi (3 poraza), ali neki su temelji postavljeni. Dionik te momčadi bio je Branko Šegota, rođeni Riječanin koji je sa sedam godina s obitelji preselio u Kanadu, a u međuvremenu je dobio status člana Kuće slavnih kanadskog nogometa (Canada Soccer Hall of Fame) te Kuće slavnih dvoranskog nogometa. Kao i svake godine Šegota odmara u Dragama kraj Pakoštana, gdje tjednima uživa na godišnjem odmoru.

– Mislim da Kanada ima itekako razloga biti ponosna na ovaj Mundijal. Ova je momčad pokazala da kanadski nogomet pripada svjetskoj pozornici. Prije nekoliko godina već se i sam plasman na Svjetsko prvenstvo smatrao velikim uspjehom, dok su danas očekivanja znatno veća jer je ova generacija dokazala da se može ravnopravno nositi sa svakim protivnikom. Naravno, svaki igrač želi otići korak dalje, ali napredak kanadskog nogometa u posljednjih nekoliko godina doista je impresivan, kaže nam Šegota, objasnivši nam uspon kanadskog nogometa koji doživljava procvat zadnjih desetljeća.

Nastupio na SP-u

– Najveća promjena dogodila se kroz ulaganja u razvoj mladih igrača i stvaranje kvalitetnijeg sustava koji im olakšava put do profesionalnog nogometa. Sve više Kanađana danas igra u europskim klubovima i MLS-u, gdje stječu neprocjenjeno iskustvo na najvišoj razini. Uspjesi igrača poput Alphonsea Daviesa i Jonathana Davida nadahnuli su čitavu novu generaciju nogometaša. Istovremeno, u kanadskom nogometu stvorilo se novo uvjerenje – da se Kanada može ravnopravno nositi s najboljim reprezentacijama svijeta, ističe. Prisjetio se i kako je izgledala kanadska nogometna infrastruktura tijekom 80-ih.

– Bilo je to potpuno drugačije nego danas. Nogomet tada nije bio ni približno toliko popularan niti je imao podršku kakvu ima danas. Nismo imali kvalitetne uvjete za rad, nogometne akademije ni prilike kakve današnje mlade generacije imaju na raspolaganju. Većina nas morala je iznimno naporno raditi samo kako bismo zaslužili priliku predstavljati Kanadu. Igrali smo iz čiste ljubavi prema nogometu, a ne zbog novca ili slave. Kada danas pogledam unatrag, upravo su nas ti izazovi ojačali i dodatno zbližili kao momčad, govori nekadašnji napadač, koji je na Mundijalu 86′ igrao u sve tri utakmice.

– Predstavljati Kanadu na Svjetskom prvenstvu 1986. godine bila je najveća čast u mojoj karijeri. Trenutak kada sam istrčao na teren u dresu kanadske reprezentacije nešto je što nikada neću zaboraviti. Utakmice protiv Francuske i Sovjetskog Saveza bile su nevjerojatno iskustvo. Radilo se o reprezentacijama koje su tada bile među najboljima na svijetu. Njihova kvaliteta vidjela se u svakom dodiru s loptom, svakom kretanju i svakoj odluci na terenu. Upravo su nam ti susreti pokazali kako izgleda nogomet svjetske klase. Iako rezultati nisu bili na našoj strani, nikada nismo prestali vjerovati u sebe niti se boriti do posljednje minute. Svojom odlučnošću i ponosom što predstavljamo Kanadu zaslužili smo poštovanje mnogih, ponosno će Šegota.

Uživa u Hrvatskoj

Naš sugovornik iz godine u godine dolazi u Drage, što mu je polazišna točka prema ostatku Lijepe Naše, s kojom ga vežu najljepše uspomene.

– Svakog ljeta provedem u Hrvatskoj između šest i osam tjedana. Dolazak u Hrvatsku iznimno mi je važan jer ovdje još uvijek imam mnogo rodbine. Nadam se da ću u skoroj budućnosti moći provoditi čak šest mjeseci godišnje u Hrvatskoj. Trenutačno sam ovdje i ostajem do 12. kolovoza, zaključuje.