Blago onom tko te ima, poruka iz hita Tonija Cetinskog je tek lijepa uspomena, svaka nova, sve redom neka od neponovljivih izvedbi kralja nogometa Lea Messija izvuče iz zaborava taj refren. U ovoj najnovijoj verziji za polufinalnu pobjedu nad Englezima genijalni Argentinac kao da je poslušao pouku iz vica »Kako prevariti lava u pustinji? Jednostavno, daš žmigavac lijevo, a skreneš desno«. Nasamario je Gordog Albiona. U tom tonu skrenuo je na desnu stranu, kada su svi očekivali lažnjak i namještanje na njegovu, uistinu zlatnu ljevicu, ubacio je desnicom. Učinio je to tako apotekarski točno da je lopta taman koliko treba, preciznija od drona preletjela engleskog braniča i praktički u glavu pogodila Interova lidera Lautara Martineza čime je upaljen fitilj slavlja od »aficionadosa« na tribinama u Atlanti do obala nogometne rijeke kakva je La Plata pa sve do Lombardije.

Rekordi

Messi je pak dodao samo nove stranice najspominjanijoj sagi u nogometnoj povijesti, svakako da ni izbliza to nitko nije očekivao u danima kada je Carles Rexach, suigrač Johana Cruyffa, uočio tog klinca i učinio svoj nogometni potez života, nagovorivši čelnike Barcelone da dovedu talentirano dijete u Kataloniju. Počelo je iz dana u dan snimanje uspješnice koja do danas već više od dva desetljeća osvaja Oskare. Ovaj boltovski finiš Argentine u kojem je čak osmerostruki osvajač Zlatne lopte prvo dao loptu za spektakularno Fernandezovo izjednačenje, a onda stavio šlag na tortu ubačajem koji je Lautara Martineza promovirao u matadora i šokirao Engleze, samo je nova tema za prepričavanje u društvima tolikih ljubitelja nogometa na svim meridijanima i paralelama.

Skeptici, razni »znalci« su već dobacivali da se Leo oprašta od nogometa jer ima 39 godina, no kako igra i koliko je gladan pobjeda, čovjek bi pomislio da se od nogometa opraštaju njegovi suparnici dok ih pretvara u nemoćne promatrače.

Pritom stalno podiže letvicu na visine koje su »ostatku svijeta« nedostižne, obara rekorde kojima šalje u zaborav razne nogometne veličine. Čovjek je za povijest Mundijala, s 21 golom najefikasniji svih vremena na SP-ima, pretekavši na ovom turniru Nijemca Miroslava Klosea. Brojke pričaju o njemu i kao o najboljem asistentu na Mundijalima, već u četvrtfinalu protiv Švicarske skupio je deset asistencija za pretjecanje Fritza Waltera, napadača Elfa, kojeg nitko od naših čitatelja vjerojatno nije gledao jer je posljednji SP igrao 1958. godine. Kapetan Gaučosa je protiv Engleza obogatio plijen, tko zna možda ga poveća i u finalu.

Apel i autogol

Protiv Engleza bio je pravi vođa čopora vukova koji su jednostavno od samog početka bili gladniji uspjeha od suparnika. U svakom duelu se vidjelo kako su silno motivirani, za onakav odnos prema igri nogomet je bio pošten i nagradio ih je finalom. Suigrači Lionela Scalonija iz dana u Laziju i Atlanti teško da su pomislili da dijele svlačionicu s čovjekom koji će voditi reprezentaciju u finalu Mundijala. Uoči ovog polufinala je upozorio da momčad mora igrati bolje, igrači su itekako poslušali apel i zaigrali kao preporođeni u svom najboljem izdanju na Mundijalu. Englezi su pak mislili proći dalje onako »zakopčani« s nizom braniča i napadačkom imenima poput Rashforda i Sake na klupi. Vodeći gol je navodio na zaključak da je izbornik Tuchel u pravu, ali je finiš pokazao da si je zabio autogol.

»Sangue caliente«, vruća krv, kola žilama finalista, polufinalnih slavljenika Argentinaca i Španjolaca. Ovi drugi su s navodnim favoritima Francuzima opravdali komplimente Waynea Rooneya da su odlična momčad i da igraju sve bolje iz utakmice u utakmicu. Euforični su kao i Argentinci, aktualni svjetski prvaci. Finalni sastanak na vrhu već sada budi gušte dok mit Messi i njegov nasljednik u Barceloni, svjetski hit Lamine Yamal, razmišljaju o podizanju žuđenog pehara za prvaka svijeta.