Koliko god puta čovjek pročita kronologiju vezanu za projekt obnove »Galeba«, ne može se oteti dojmu da je riječ o kronologiji jedne katastrofe. Katastrofe koja traje. A do kada će trajati, ne zna se. U političkom smislu ovaj se Titov brod opet pretvorio u minopolagača jer mu je to bila funkcija nakon kapitulacije Italije 1943. kada je preimenovan u »Kiebitz«. Može biti da SDP nije izgubio izbore u svibnju 2025. zbog političke mine zvane »Galeb«, ali ta je mina svakako značajno pridonijela rezultatima izbora. Na ovogodišnjem Riječkom karnevalu nositelji izvršne vlasti inscenirali su kosture kako ispadaju iz ormara, aludirajući na promašene SDP-ove projekte koji im zagorčavaju život u provođenju najavljenih promjena. U slučaju »Galeba« ne ispadaju kosturi, već mine. Koje nisu nimalo bezazlene jer aktivacija svake znači stotine tisuća dodatnih eura koje se moraju izdvojiti kako bi se ovaj projekt dovršio.

Godinama je SDP-ova vlast krila podatke kada je riječ o obnovi »Galeba«. Projekta za koji su osigurana i europska sredstva. Što je izuzetno bitno. Na sjednici Gradskog vijeća u listopadu 2025. godine gradonačelnica Iva Rinčić podnijela je izvješće o ukupnim troškovima nečega što se zove projekt »Turistička valorizacija reprezentativnih spomenika riječke industrijske baštine«. S današnjom pameću svatko se treba upitati kakve veze »Galeb« ima s riječkom industrijskom baštinom, ali upravo je u tom kontekstu osiguran i europski novac za njegovu obnovu. Što znači da bi odustajanje od projekta značilo i vraćanje europskih sredstava. Prema onome što je rečeno u listopadu prošle godine na sjednici gradskog parlamenta, matematika je pokazala da je riječ o, kako je navedeno u informaciji, loše promišljenom i nepripremljenom projektu, nejasne perspektive i održivosti, te izvjesno dugoročno utegu za proračun Grada Rijeke. Gradonačelnica Rinčić naglasila je tada da se ne radi o EU projektu koji se 90 posto financira bespovratnim sredstvima, već da se radi o projektu koji financiraju građani i gospodarstvo grada Rijeke. Zato što umjesto projekta vrijednog pet milijuna eura mahom bespovratnih sredstava, kada se podvuče crta, uređenje »Galeba« će Grad Rijeku koštati gotovo 25 milijuna eura. Riječ je o iznosu od kojega svakoga zaboli glava, neovisno koje je političke orijentacije. Ono što je loše, loše je, neovisno je li obojano crvenom, plavom, žutom ili crnom bojom.

Priča o obnovi »Galeba« počela je sredinom 2000-ih godina, a zeleno svjetlo za realizaciju dalo je HDZ-ovo Ministarstvo kulture koje ga je proglasilo kulturnim dobrom 10. listopada 2006. godine. Ono što je izgledalo kao moguće dobra priča, pokazalo se u godinama koje su došle kao potpuni fijasko. Da je sve bilo u okvirima planiranog, sve bi možda imalo smisla. Dogodilo se sve suprotno najavama. Brod je trebao baciti cime na Molo longo još 2020. godine kada je Rijeka bila Europska prijestolnica kulture. Ali nije. Troškovi obnove neprestano su rasli, a radile su se svakakve akrobacije kako bi se nastavilo iz proračuna financirati obnovu. Moguće je da je bilo objektivnih okolnosti za kašnjenje, nije da nije, ali zaista je neprihvatljivo da je nekoliko izbora održano, a da »Galeb« nije završen.

Nakon što se dogodila promjena vlasti, gradonačelnica Rinčić odlučila je nastaviti s realizacijom projekta. Jer je on u takvoj fazi da ga je manja šteta dovršiti nego odustati od njega i vraćati nemala europska sredstva. Time je i ona preuzela političku odgovornost, iako luk nije ni jela ni mirisala. S obzirom na nezgodu koja se dogodila u riječkoj luci kada je turski brod oštetio »Galeb« na vezu, čini se da će i njoj i te kako zasuziti oči. Ali ne od radosti. Natječaj za sanaciju oštećenja raspisan je pa poništen budući da na njega nije stigla ni jedna valjana ponuda. Novim natječajem predviđeno je oko pola milijuna eura, a što je dvostruko više u odnosu na prvi.

Priča se opet ponavlja kao i u slučaju natječaja koje je raspisivao SDP. Rok za dovršetak projekta koji je najavila gradonačelnica Rinčić bio je kraj 2026. Pokazat će vrijeme hoće li se probiti i taj rok. Kao što će pokazati hoće li pola milijuna eura biti dosta za konačni obračun. Valja sačekati i nalaz Državnog inspektorata u vezi s plaćanjem posade temeljem ugovora o djelu, a ne ugovora o radu. Kako god čovjek okrene, »Galeb« je za Rijeku sve manje brod mira, a sve više se pretvara u »Kiebitz« koji neprestano ispušta političke i proračunske mine.