RIJEKA Bijeli su jučer mogli odmoriti, uživati u slobodnom danu. I mogli i trebali. Jer od danas, u tjednu kad se igra »generalka« u četvrtak na Rujevici pa tjedan kasnije i službeno starta nova sezona, tih će slobodnih dana biti jako malo.

Trener Matjaž Kek i inače nije sklon nekom prevelikom odmaranju, ni za sebe, ni za igrače, a ako sve bude išlo po planu i Rijeka opet lijepo »potegne« u Europi, vremena za odmor zapravo i neće biti. Utakmica, rekuperacija, treninzi, utakmica… I tako u krug.

Tijekom ovog tjedna momčadi bi se trebao priključiti jedan od najboljih kojih su nosili riječki dres otkad je HNL-a, Toni Fruk. Teško da će ostati u kadru. Ovo je po svim predviđanjima i najavama ljeto rastanka nakon tri fenomenalne godine. Trofejne, pune radosti, majstorskih poteza, golova, asistencija, driblinga i vrhunskih partija koje su Tonija odvele do statusa najboljeg igrača lige i reprezentativca Hrvatske.

Tišina

Gdje će Toni Fruk? MLS, neka bogata europska liga ili još bogatija, a egzotičnija destinacija…? Zasad ništa nije iscurilo iz savršeno zatvorenih klupskih odaja. Ništa ne ide van dok igrač ili oni koji dolaze po njega nisu barem u zrakoplovu kojim lete na potpis. I tako je najbolje. Prijelazni je rok doba teških špekulacija i najčešće neispunjenih najava. Pa je naoko apsurdno, a zapravo istinito: što više tišine, to bolje. Znamo da se u toj tišini na Rujevici itekako radi i na ojačavanju momčadi i na popunjavanju klupskog proračuna. Najbolje bi zapravo bilo kad bi se za transfere doznalo iz klupskih objava. To u konačnici najčešće ispadnu najbolji poslovi, radilo se o dolascima ili izlaznim transferima.

Hoće li turski Nijemac Yusuf Kabadayi biti istinsko pojačanje? Igrač najprije treba potpisati, pregovore s Augsburgom tek treba finiširati, a onda će se, kad se posao zaključi, vidjeti je li u pitanju igrač koji radi razliku u HNL-u. Domaćoj je nogometnoj javnosti on zapravo nepoznato ime. Najvažnije je kako su u klubu procijenili da se radi o pravom pojačanju i – treba im vjerovati. Kao i sačekati da se transfer i formalno riješi jer dok ne »padne« potpis ništa nije sto posto sigurno.

Ono što jest sigurno je da Rijeka mora biti daleko bolja nego što je bila na pripremnoj utakmici s Murom u Murskoj Soboti. O kvaliteti pojedinih igrača uvijek se može raspravljati, ali borbenost, taktička disciplina i stalna, neutaživa glad za pobjedom nikad ne smiju doći u pitanje. Ni na treningu.

Ne treba sumnjati kako će navijači kad stvari krenu istinski ozbiljno, za bodove ili prolaz u Europi, gledati klasičnu Kekovu Rijeku u kojoj se trenerove zapovijedi ispunjavaju do najmanjih uigranih i dogovorenih sitnica. Pa pripremni 1:2 poraz od Mure, kako to često zna biti, lako moguće na kraju ispadne i dobrodošlo upozorenje prije službenih nastupa.

Mentalitet

Rijeka je, bila i ostala, klub čija momčad može do neslućenih visina, ali samo ako u apsolutno svakoj minuti svakog treninga i svake utakmice ide »pun gas«. Tako se slavilo 70-ih i’80-ih godina prošlog stoljeća, tako se slavilo (i opet će se slaviti) i u eri Damira Miškovića.

Može se dogoditi generacija u kojoj imaš Osojnaka ili Naumovića, Radakovića ili Lukarića, Juričića ili Radina, Desnicu ili Gračana, Kramarića ili Fruka… Ali ako vanserijska klasa nije nakalemljena u nepoderivi »krepat ma ne molat« pristup i zajedništvo onda ni s takvim (vele)majstorima u kadru ciljeve na kraju neće ostvariti.

Željeni rezultati kroz »umiranje« u ljepoti privilegija su tek nekoliko, ne hrvatskih nego europskih klubova. Vjerojatno su dovoljni prsti jedne ruke da bih ih se nabrojalo. Rijeka, kakav god roster imala, mora ostati vjerna mentalitetu svog kraja i svojoj klupskoj tradiciji. Primorski čvrsta, kompaktna i borbena. Matjaž Kek je trenerska klasa čije su momčadi uvijek igrale upravo tako. Pa će takva biti i ova Rijeka.

Svjetsko prvenstvo polako završava, a raste iščekivanje prvih klupskih utakmica. Dok se momčad posve ne definira i uigra utoliko će joj važnija biti navijačka podrška i pozitiva s tribina. Matjaž Kek, uzavrela Rujevica i fajteri na terenu… Svi kao jedno. Navijači jedva čekaju.