Bez obzira na rezultat s ovog Svjetskog prvenstva, već nekoliko godina je savršeno jasno da je Zlatko Dalić svom nasljedniku na kormilu reprezentacije ostavio visoke standarde. Njegov mandat se, baš kao i sve drugo u životu, može gledati na dva načina. Onaj subjektivni će ponuditi tonove s obje strane spektra jer nije tajna da se u nogometu uvijek nađe netko uvjeren da bi uz određene preinake postigao više. Jednostavno, takve procjene su neizbježne u zemlji s nešto manje od četiri milijuna izbornika.

Onaj objektivni, oslonjen na egzaktne pokazatelje, nedvojbeno govori da je Dalić podigao reprezentaciju na višu razinu. Ponajprije rezultatski, s time da je u natjecateljskom smislu Hrvatska postala puno konkurentnija. U tom kontekstu je dovoljno pogledati što je napravljeno prije njega na velikim natjecanjima. Pri tome se iz jednadžbe slobodno može izbaciti Liga nacija koju Dalićevi prethodnici nisu mogli okusiti jer je zaživjela tijekom njegovog mandata.

Svjetsko prvenstvo u Francuskoj 1998. je donijelo debitantski nastup i osvajanje brončane medalje. U Japanu i Južnoj Koreji 2002. Hrvatska je zapela u skupini s Meksikom, Italijom i Ekvadorom, a četiri godine kasnije u Njemačkoj zapela je na istoj stepenici protiv Brazila, Japana i Australije. Južna Afrika 2010. je, pak, donijela jedini Mundial na koji se Hrvatska nije plasirala. Na kraju, 2014. u Brazilu je opet stiglo ispadanje u skupini s domaćinom, Kamerunom i Meksikom. O Dalićevom učinku na toj sceni suvišno je trošiti riječi.

Jedan kiks

S druge strane, EURO nije napravio značajnu razliku. Na kontinentalnim smotrama prije Dalića, Hrvatska nikada nije uspjela proći prvu utakmicu nokaut faze natjecanja. Naravno, ako bi stigla do tamo, kao u Engleskoj 1996., Austriji i Švicarskoj 2008. i Francuskoj 2016. Portugal 2004. te Poljska i Ukrajina 2012. okončani su ispadanjem u skupini, a 2000. je u Belgiji i Nizozemskoj održan jedini EURO na koji se Hrvatska nije plasirala.

Dalić je ostao na razini tih dosega. Svoj prvi EURO, onaj jubilarni 2020., koji je povodom šezdesete obljetnice tog natjecanja igran širom Starog kontinenta, a zbog COVID pandemije je održan 2021. godine, okončao je na prvoj stepenici nokaut faze. U Njemačkoj 2024. nije uspio proći skupinu, i to mu je, zapravo, jedini ozbiljan kiks. Hrvatsku su tada skupo koštali neriješeni rezultati s Albanijom u Hamburgu i Italijom u Leipzigu, zbog golova primljenih duboko u sudačkim nadoknadama tih utakmica.

No, čak i s time Dalić je stavio svoj stručni potpis ispod najuspješnijeg razdoblja u povijesti hrvatskog nogometa. Nije sporno da su kroz tih skoro devet godina na klupi reprezentacije ostvareni rezultati iznad očekivanja, koje je dodatno začinila promjena mentaliteta. Naime, Hrvatsku je dugo vremena pratio glas kvalitetne momčadi koja nema često potrebnu stabilnost kada je to najpotrebnije. U Dalićevom mandatu to se promijenilo i reprezentacija je postala konkurentnija.

Svlačionica

Jednostavno, njegovu najupečatljiviju vještinu predstavlja sposobnost upravljanja svlačionicom. Dalić je uspio stvoriti pozitivno ozračje koje mu je donosilo željeni učinak, dok su jače reprezentacije pucale pod pritiskom iz raznoraznih razloga. Njegov stil vođenja momčadi često je bio jednostavan i oslonjen na psihologiju građenja povjerenja koje je igračima ulijevao dodatnu dozu samopouzdanja. Upravo zbog toga je Hrvatska dolazila do uspjeha protiv suparnika koji su imali status favorita.

Bez obzira na to koga izaberu čelnici HNS-a, njegov nasljednik u startu će na leđima imati breme očekivanja koja su postavili rezultati ostvareni kroz zadnjih osam godina. K tome, suočit će se s neibježnim izazovima koje donose igračke promjene. Prije svega, može se pretpostaviti da je Luka Modrić zaključio svoj opus u reprezentaciji, iako on još uvijek nije ništa rekao na tu temu. Istina, Hrvatska i dalje ima kvalitetnu igračku jezgru, ali trebat će se naviknuti na život bez čovjeka oko kojeg se sve vrtilo dvadeset godina. A on nije jedini koji bi mogao otići.

Dalić je je tijekom svog mandata podigao letvicu vrlo visoko, to će definitivno predstavljati najveći teret za onoga tko sjedne na klupu nakon njega, a to bi trebao biti Slaven Bilić. Hrvatska je danas konstanta svjetskog nogometa, odnosno, više nije reprezentacija koja koja bi mogla tu i tamo iznenaditi. Baš zbog toga će novi izbornik biti u potpuno drugačijoj situaciji nego svi njegovi prethodnici.