Ivica Lukanović je primorsko-goranski župan i SDP-ova uzdanica koja bi trebala preko njegovih kadrovskih rješenja reanimirati tu stranku koja je 30 godina bila na vlasti u Rijeci, a kako su novinari naglasili, bio je vidno razočaran nakon što mu nije prošao rebalans proračuna. Moglo bi se reći da je Luki bio malo nervozan.

Podrazumijeva se da on nije razočaran u sebe i vlastitu nesposobnost, već je razočaran u oporbene članove Županijske skupštine koji nisu prepoznali važnost trenutka i viziju nositelja izvršne vlasti. Koji sebe promatra kao nepogrešivu figuru.

S obzirom na sliku samog sebe on je vrlo izvjesno uvjeren da su za sve krivi oporbeni vijećnici.

Teško mu je pojmiti da je za neprolazak proračuna sam kriv. Da je odradio posao kako treba, rebalans ne bi pao. Jer bi odgovoran župan bio i te kako svjestan da je izbore za župana dobio u drugom krugu, tješnje nego što je očekivao, ali je koalicijska lista predvođena SDP-om ostala bez većine u Županijskoj skupštini.

Nakon izbora očito je Lukanović zaboravio kakva je politička konstelacija i da mu prihvaćanje proračuna za 2026. godinu nije bila bianco podrška.

Možda su ga zavaravali zajednički istupi s predsjednikom Županijske skupštine Markom Borasom Mandićem iz Unije Kvarnera koji su se zajedno fotografirali kada se dijelio javni novac privatnom klubu. Tekli su tada i med i mlijeko.

Nakon otrežnjenja, Lukanović ocjenjuje da je neusvajanje rebalansa svojevrsna poruka i jedan politikantski koncept. On je mišljenja da je to rezultat činjenice da se netko možda sprema za predstojeće izbore, te da se možda nazire i neka buduća koalicija.

Onda slijedi zaključak da on nije na gubitku, niti su na gubitku SDP i vladajuća koalicija. Tragično je da primorsko-goranski župan tvrdi da proračun nije politički čin, već da je to alat kojim se upravlja u društvu.

Valja se složiti s njegovom ocjenom da si odgovorni političari ne mogu dozvoliti da ne znaju kako će dovršiti Guvernerovu palaču, Dom zdravlja u Delnicama, kako će završiti luke poput Vele Jane.

A odgovorni političari ne bi tražili alibi u onome što je oporbi prirodno – da glasa protivno prijedlogu prijedloga rebalansa ili proračuna jer je riječ o najpolitičkijem dokumentu, a ne alatu.

Odgovoran političar ne bi prozivao oporbu da nije podnijela amandmane na proračun, već bi obavio niz konzultacija, prije svega s vijećnicima Unije Kvarnera, kako bi se pronašlo kompromisno rješenje. Ako je to moguće.

Iako župan nema tu naviku, odradio bi taj posao i te kako javno, a ne iza zatvorenih vrata i u škuribandi kako to inače čini. Pa javnost nema pojma ni što ni kako radi županijska izvršna vlast.

Da je to tako odrađeno, možda Kanalu Ri ne bi prijetio odlazak u stečaj, možda bi prostori bivšega PIK-a u Benčiću bili kupljeni.

U pravu je Lukanović kada kaže da svijet nije stao i da će prilika za popravni vjerojatno biti u listopadu ove godine kada će se na dnevnom redu Županijske skupštine naći redovan rebalans.

To vrijeme, ako je pametan, primorsko-goranski župan će iskoristiti kako bi gradio političke mostove prema vijećnicima koji bi mu potencijalno pružili ruku suradnje. Koja mu je potrebna budući da nema većinu u županijskom predstavničkom tijelu.

Ako ne zna kako to napraviti, valja ga posavjetovati. I to besplatno, preko novinskih stranica.

Za razliku od njega koji je savjetodavne usluge naplaćivao kada je Marko Filipović postao gradonačelnik u ona davna vremena dok je SDP-u išlo dobro.

Za početak neka zamoli savjet svoga prethodnika Zlatka Komadinu za pojašnjenje kako je on mogao na svoju stranu pridobiti članove Županijske skupštine za najvažnije odluke, pa u jednoj prilici čak i HDZ-ovce.

Ako je slučajno izgubio kontakt ili iz nekog razloga ne razgovara s Komadinom, nije mu zgorega pokušati stupiti u kontakt s riječkom gradonačelnicom Ivom Rinčić.

Pustimo na trenutak na stranu njezinu priču da nije u koaliciji s HDZ-om, ali možda ga može savjetovati s kim bi trebao pričati i na koji način riješiti politički zastoj koji rezultira blokiranjem projekata.

Tim više što riječku gradonačelnicu u Rijeci kao dio vladajuće koalicije podržava Unija Kvarnera, a koja bi uz kvalitetnu komunikaciju mogla pružiti ruku suradnje Lukanoviću.

Kao zadnja mogućnost ostaje mu požaliti se najvišem ešalonu HDZ-a čije pripadnike sreće učestalo u PGŽ-u i s kojima se rado fotografira.

Teško je vjerovati da će se to rasplesti kao u riječkom Gradskom vijeću kada je HDZ podržao preustroj gradske uprave i rebalans proračuna, ali možda vrijedi probati.

S tim da ako nema kontakt brojeve, stojimo na raspolaganju.