Foto Miroslav Matejčić
Već od prvih koraka kroz staru jezgru bilo je jasno da Moja mala kala nije tek "obična" manifestacija, već doživljaj koji vraća u vremena kada su kale bile mjesto susreta, razgovora, pjesme i zajedničkog života
povezane vijesti
CRIKVENICA – Kale su duša Crikvenice. Živa, suštinska, autentična, nepatvorena, svevremenska… Svaki njezin kamen, skriveni portun ili zaboravljeno dvorište odišu nekadašnjim vremenom, ali ono postaje opipljivo tek kroz živa sjećanja i uspomene ljudi, vrijednu tradiciju i zajedništvo… Upravo takva atmosfera mogla se minulog vikenda osjetiti u crikveničkim kalama.
Staru gradsku jezgru Crikvenice preplavile su tisuće Crikveničana i njihovih posjetitelja, uživajući u četvrtom izdanju manifestacije Moja mala kala – jedinstvenom spoju baštine, glazbe, domaćih okusa i iskrenog crikveničkog gostoprimstva.

Bez imalo patetike, riječ je o možda najboljoj crikveničkoj manifestaciji u organizaciji TZG-a Crikvenice, a već od prvih koraka kroz staru jezgru bilo je jasno da Moja mala kala nije tek “obična” manifestacija, već doživljaj koji vraća u vremena kada su kale bile mjesto susreta, razgovora, pjesme i zajedničkog života.
Autentični doživljaji
U programu u kojem sudjeluje oko 500 lokalaca, posjetitelji su s velikim zanimanjem razgledavali izložbe i rukotvorine, sudjelovali u radionicama, kušali autohtone specijalitete i vina Kvarnera, upoznavali stare zanate te uživali u bogatom glazbenom programu koji je tijekom dviju večeri ispunio svaki kutak stare gradske jezgre.

Nastupili su Allegro, Skala, klapa Kala, Trio Crikvenica, Klamaruša, Vojko i Džoni, Trio Kontra, Trio Rikverc, klapa Sveta Jelena, Neven Barac, klapa Sveti Jakov, KUD “Dr. Antun Barac” i KUD Neven.
Uz već standardne likovne i keramičarske radionice, ove godine posjetitelji su mogli prvi put upoznati umijeće klesanja kamena, i to od lokalnog Jakovara Mateja Brnića koji se školovao za klesara na Braču.

Bila je tu i tombula, izrađivali su se lovorovi vijenci, prezentirale stare tehnike pletenja, šivanja i heklanja… Manifestacija je tako ponovo potvrdila da upravo autentični doživljaji ostavljaju najljepši trag kod posjetitelja, dok su ispunjene kale i pozitivni dojmovi sigurno najbolja potvrda da Moja mala kala iz godine u godinu postaje jedan od najupečatljivijih ljetnih događaja na Rivijeri Crikvenica.
Zadovoljstvo još jednom Mojom malom kalom nije skrivala niti direktorica TZG-a Crikvenice Marijana Biondić.

– Moja mala kala ispunila je naša očekivanja, ali prije svega srca. Pogled na stare kale ispunjene ljudima svih generacija, pjesmom, smijehom i toplim susretima pokazao je da tradicija zaista živi onda kad je zajedno stvaramo i s ponosom prenosimo dalje.
Posebno me raduje što su se u ovu priču ponovo uključili naši sugrađani, udruge, ugostitelji, obrtnici, umjetnici i brojni vrijedni ljudi koji su svojim znanjem, trudom i ljubavlju udahnuli život svakom kutku stare gradske jezgre.

Upravo zahvaljujući njima Moja mala kala nije samo manifestacija, već mjesto na kojem se bude uspomene, stvaraju novi doživljaji i jača osjećaj pripadnosti našem gradu. Od srca zahvaljujem svima koji su svojim dolaskom, osmijehom i podrškom bili dio ovih posebnih večeri – poručila je Marijana Biondić.
Mjesta u srcu
Svoje dojmove iskazala je i gradonačelnica Crikvenice Ivona Matošić Gašparović.

– Moja mala kala još jednom je pokazala koliko je naš grad poseban kad se okupi oko svoje baštine, svojih ljudi i svojih priča. Kale su ponovo oživjele, ispunjene mirisima domaće kuhinje, zvukovima pjesme, toplinom susreta i osmijesima koji podsjećaju da postoje mjesta koja se ne mogu pronaći na karti, nego samo u srcu.

Uživali smo u umijeću naših vrijednih obrtnika, u kreativnosti umjetnika, u radosti djece, u glazbi koja je nosila duh Primorja i u zajedništvu koje nas čini onima što jesmo.
Posebnu zahvalnost upućujem svim stanovnicima stare gradske jezgre koji su, kao i svake godine, otvorili svoja vrata, dvorišta i kuće. Upravo zahvaljujući njihovoj gostoljubivosti, toplini i spremnosti da podijele dio svoje svakodnevice, ova manifestacija živi i raste.
Bez njih, Moja mala kala nikada ne bi bila ono što jest – kazala je Ivona Matošić Gašparović.


