Četvrto izdanje

Kale su duša Crikvenice: Staru gradsku jezgru preplavile tisuće na popularnoj manifestaciji

Robert Šimonović

Foto Miroslav Matejčić

Foto Miroslav Matejčić

Već od prvih koraka kroz staru jezgru bilo je jasno da Moja mala kala nije tek "obična" manifestacija, već doživljaj koji vraća u vremena kada su kale bile mjesto susreta, razgovora, pjesme i zajedničkog života



CRIKVENICA – Kale su duša Crikvenice. Živa, suštinska, autentična, nepatvorena, svevremenska… Svaki njezin kamen, skriveni portun ili zaboravljeno dvorište odišu nekadašnjim vremenom, ali ono postaje opipljivo tek kroz živa sjećanja i uspomene ljudi, vrijednu tradiciju i zajedništvo… Upravo takva atmosfera mogla se minulog vikenda osjetiti u crikveničkim kalama.


Staru gradsku jezgru Crikvenice preplavile su tisuće Crikveničana i njihovih posjetitelja, uživajući u četvrtom izdanju manifestacije Moja mala kala – jedinstvenom spoju baštine, glazbe, domaćih okusa i iskrenog crikveničkog gostoprimstva.





Bez imalo patetike, riječ je o možda najboljoj crikveničkoj manifestaciji u organizaciji TZG-a Crikvenice, a već od prvih koraka kroz staru jezgru bilo je jasno da Moja mala kala nije tek “obična” manifestacija, već doživljaj koji vraća u vremena kada su kale bile mjesto susreta, razgovora, pjesme i zajedničkog života.


Autentični doživljaji


U programu u kojem sudjeluje oko 500 lokalaca, posjetitelji su s velikim zanimanjem razgledavali izložbe i rukotvorine, sudjelovali u radionicama, kušali autohtone specijalitete i vina Kvarnera, upoznavali stare zanate te uživali u bogatom glazbenom programu koji je tijekom dviju večeri ispunio svaki kutak stare gradske jezgre.



Nastupili su Allegro, Skala, klapa Kala, Trio Crikvenica, Klamaruša, Vojko i Džoni, Trio Kontra, Trio Rikverc, klapa Sveta Jelena, Neven Barac, klapa Sveti Jakov, KUD “Dr. Antun Barac” i KUD Neven.


Uz već standardne likovne i keramičarske radionice, ove godine posjetitelji su mogli prvi put upoznati umijeće klesanja kamena, i to od lokalnog Jakovara Mateja Brnića koji se školovao za klesara na Braču.



 


Bila je tu i tombula, izrađivali su se lovorovi vijenci, prezentirale stare tehnike pletenja, šivanja i heklanja… Manifestacija je tako ponovo potvrdila da upravo autentični doživljaji ostavljaju najljepši trag kod posjetitelja, dok su ispunjene kale i pozitivni dojmovi sigurno najbolja potvrda da Moja mala kala iz godine u godinu postaje jedan od najupečatljivijih ljetnih događaja na Rivijeri Crikvenica.


Zadovoljstvo još jednom Mojom malom kalom nije skrivala niti direktorica TZG-a Crikvenice Marijana Biondić.



– Moja mala kala ispunila je naša očekivanja, ali prije svega srca. Pogled na stare kale ispunjene ljudima svih generacija, pjesmom, smijehom i toplim susretima pokazao je da tradicija zaista živi onda kad je zajedno stvaramo i s ponosom prenosimo dalje.


Posebno me raduje što su se u ovu priču ponovo uključili naši sugrađani, udruge, ugostitelji, obrtnici, umjetnici i brojni vrijedni ljudi koji su svojim znanjem, trudom i ljubavlju udahnuli život svakom kutku stare gradske jezgre.



Upravo zahvaljujući njima Moja mala kala nije samo manifestacija, već mjesto na kojem se bude uspomene, stvaraju novi doživljaji i jača osjećaj pripadnosti našem gradu. Od srca zahvaljujem svima koji su svojim dolaskom, osmijehom i podrškom bili dio ovih posebnih večeri – poručila je Marijana Biondić.


Mjesta u srcu


Svoje dojmove iskazala je i gradonačelnica Crikvenice Ivona Matošić Gašparović.



– Moja mala kala još jednom je pokazala koliko je naš grad poseban kad se okupi oko svoje baštine, svojih ljudi i svojih priča. Kale su ponovo oživjele, ispunjene mirisima domaće kuhinje, zvukovima pjesme, toplinom susreta i osmijesima koji podsjećaju da postoje mjesta koja se ne mogu pronaći na karti, nego samo u srcu.



Uživali smo u umijeću naših vrijednih obrtnika, u kreativnosti umjetnika, u radosti djece, u glazbi koja je nosila duh Primorja i u zajedništvu koje nas čini onima što jesmo.


Posebnu zahvalnost upućujem svim stanovnicima stare gradske jezgre koji su, kao i svake godine, otvorili svoja vrata, dvorišta i kuće. Upravo zahvaljujući njihovoj gostoljubivosti, toplini i spremnosti da podijele dio svoje svakodnevice, ova manifestacija živi i raste.


Bez njih, Moja mala kala nikada ne bi bila ono što jest – kazala je Ivona Matošić Gašparović.




Foto Miroslav Matejčić