Čestitao bih svim igračima i stožeru na jako dobrom predstavljanju Hrvatske na Svjetskom prvenstvu. Kad podvučemo crtu na ove četiri utakmice, moramo biti zadovoljni. Pojavilo se nekoliko novih mladih igrača koji su potvrdili da mogu biti nositelji igre. Drugo poluvrijeme protiv Portugala je možda i najbolje poluvrijeme Hrvatske u povijesti protiv jedne od top 10 reprezentacija. Uživao sam u izvedbi svih igrača. Prijetili smo sa svih mogućih pozicija, dobro izgledali, ali ne prolazi uvijek bolji.

Već dugo nisam vidio utakmicu u kojoj se jednoj ekipi ponište tri gola, i to tri lijepa gola iz dobrih akcija. Bilo je puno dobrih stvari, a rezultat je ispadanje…

Očekivali smo presing Portugala u prvom dijelu. Branili smo se u niskom bloku i imali raspoloženog Livakovića. U kontri nismo bili preopasni, vidjelo se da pokušavamo što duže izdržati bez primljenog gola da bismo u kasnije ubacili u brzinu više. Neke stvari mi se nisu sviđale kao ni prije, suradnja Stanišića i Šutala, gdje nije bilo dupliranja pa je Leao radio velike probleme Stanišiću. Znali su se spuštati Vlašić i Modrić pa smo nepotrebno gubili igrače iz vezne linije. To je boljka koja nam se ponavljala u sve četiri utakmice. Šutalo je Stanišiću trebao više zatvarati leđa i to je jedini minus Šutala koji je odigrao jako dobro prvenstvo.

Imali smo problema u prekidima, kombinacija zone i čovjeka na čovjeka nije dobro fuknkcionirala ni u prvom dijelu, a kasnije je bila kobna. Nismo uspjeli dobiti stabilnost u fazi obrane kod protivničkih prekida, što nam je stvaralo nesigurnost. Kako je utakmica odmicala, naši su igrači bili u sve većem stresu, u nekoj blokadi, kao da su predosjećali da neće biti dobro. To je možda jedini minus reprezentacije na Mundijalu. Igrači su trebali biti odlučniji u fazi obrane, suparnički igrač ne smije biti sam i ne smije dirati loptu. Tu smo podbacili.

U drugom dijelu smo igrali na krilima fenomenalnog Matea Kovačića, koji je bio savršen za veznjaka, dirigirao je igrom, driblao, asistirao, jedino je problem bio raspoloženi vratar Portugalaca.

Perišić i Stanišić su dolazili u poziciju centaršuta pa se tako dogodio prvi gol. Matanović je odvukao pola obrane Portugala pa je Perišić ostao sam i fenomenalno to riješio, postavši najbolji strijelac na svjetskim prvenstvima u dresu Hrvatske.

Ključni trenutak utakmice bila je 59. minuta, kada je Petar Sučić imao šansu, a Diogo Costa je obranio. Da smo tada poveli 2:0, to bi bila druga priča.

Kod kornera smo zaspali, igrač je pobjegao Vlašiću. Kada se sve uspori na VAR-u, izgleda čisti jedanaesterac, ali nije tu bilo previše intenziteta za kazneni udarac. No, znao sam da će sudac dosuditi jedanaesterac zbog Vlašićevog zagrljaja. Problem je kriterij jer minutu, dvije ranije nije svirano nama. No, ne treba se izvlačiti na suca, mislim da su nas izbacile neke naše pogreške. Imali smo Kovačićev udarac i obranu Coste te šansu Marija Pašalića u 89. minuti, drugu meč-loptu. Pašalić to obično zabija… Možda se i igračima tu probudilo da se previše promašilo protiv velikog Portugala. Na kraju smo opet zaspali. Bili smo praktički tri na jedan, a znalo smo koliko je Goncalo Ramos opasan. Pongračić je morao bolje reagirati, morao je pomoći i Gvardiol. Stajali su krivo, a Ramos je to iskoristio u najgorem mogućem trenutku.

Sve u svemu, pozitivan nastup. Ne trebamo brinuti za budućnost, bila ona sa ili bez senatora, koji su zadržali Hrvatsku i priredili nam puno radosti. Jedino ćemo morati dati reprezentaciji malo vremena jer neće biti lako nadoknaditi vođu Modrića. To je ono što nam je nedostajalo i u obrani, od odlaska Vide i Lovrena nemamo vođu, zato se događaju dječje pogreške. Livaković mora s obrambenim igračima popraviti komunikaciju jer se na ovoj razini kažnjavaju minimalne pogreške. Znam da se puno radilo i razgovaralo o obrani, ali kada bi došla utakmica, nastala bi blokada.

Poništeni gol je malo čudan. Famozni čip je jedini dokaz, ali u tom slučaju nema potrebe da sudac gleda snimku. Nadam se da je to posljednji put da čip odlučuje pobjednika ili momčad koja ide kući.