Klimatske promjene postale su sastavni dio naših života, a uključuju i snažne ljetne oluje koje u pravilu nastaju iznad tla preugrijanog nesnosnim vrućinama, poput ovih koje je izazvao aktualni toplinski val za koji klimatolozi kažu da je dosad najgori u Europi.

Toplinski val odnosi živote, samo u Francuskoj je zabilježeno više od tisuću smrtnih slučajeva povezanih s vrućinom, a ekstremne vrućine počele su izazivati ozbiljna oštećenja na infastrukturi, poput pucanja betonskih ploča na autocestama u Njemačkoj, te stvarati probleme u radu nuklearnih elektrana u Mađarskoj zbog prevelikog zagrijavanja Dunava.

Zbog velikih vrućina dolazi i do velike potrošnje struje, prema analizi tvrtke Compare the Market, potrošnja struje u Hrvatskoj tijekom ljetnih mjeseci skoči za 17 posto samo zbog potrebe rashlađivanja prostorija, o čemu smo već izvještavali.

Klimatolozi su nas još početkom 90-ih godina prošlog stoljeća upozoravali da će nagle i žestoke promjene vremena tijekom ljetnih mjeseci postajati sve intenzivnije i sve učestalije. Tada je Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) objavio svoje prvo izvješće u kojemu je istaknuto da će zagrijavanje atmosfere i oceana dovesti do veće količine energije u sustavu, što će rezultirati intenzivnijim hidrološkim ciklusima, odnosno snažnijim pljuskovima i olujama.

Početkom 90-ih je više od 1.700 vodećih svjetskih znanstvenika potpisalo dokument pod naslovom »Upozorenje svjetskih znanstvenika čovječanstvu« u kojem su izravno upozorili da će ljudsko djelovanje dovesti do ozbiljnih poremećaja vremena i klime, a svoja su predviđanja temeljili na tzv. Clausius-Clapeyronovoj relaciji prema kojoj svakim porastom temperature u atmosferi za 1 °C, zrak može zadržati oko 7 posto više vodene pare.

Zbog tog principa ljetni oblaci u toplijoj atmosferi akumuliraju znatno veću količinu energije i vode, a kada se ti uvjeti oslobode, dolazi do razornih ljetnih oluja, praćenih ekstremnim količinama kiše i tuče.

Ekstremni vremenski ljetni poremećaji su postali toliko učestali da znanstvenici više ne govore o teorijskim modelima, nego mogu precizno izračunati koliko su klimatske promjene povećale šansu za pojedinu oluju.

Ne zaboravimo da se zbog toplije atmosfere, koja je puna vlage i energije, stvaraju povoljniji uvjeti da postojeće ljetne oluje češće prerastu u razorne superćelije koje mogu formirati tornada i na europskom kontinentu, kao što se dogodilo 2021. godine u Češkoj, dok na Mediteranu svakog ljeta brojimo sve više tzv. pijavica.

Prema službenim podacima Europskog laboratorija za jake oluje (ESSL), u Europi se godišnje u prosjeku zabilježi između 300 i 700 tornada.

I to nam se sve događa pred našim očima iz ljeta u ljeto, no mi se i dalje čudimo olujama usred ljeta koje nose krovove i čupaju stabla.

I mislimo da će se takvo nešto dogoditi nekom drugom dok na svojoj koži ne osjetimo svu snagu pregrijane atmosfere, a upravo su nas na takve opasnosti sada počeli upozoravati inženjeri građevinarstva jer ekstremne vremenske promjene izravno ugrožavaju stabilnost, sigurnost i dugovječnost građevina koje su projektirane za klimatske prosjeke pa ih današnji remenski poremećaji opterećuju preko granica izdržljivosti.

Nagli prijelazi s ekstremnih ljetnih vrućina na nagla zahlađenja uzrokuju brzo širenje i skupljanje materijala što dovodi do pucanja betona, fasada i spojeva, dok visoke temperature ubrzavaju propadanje bitumenskih izolacija na ravnim krovovima čineći ih lomljivima.

Nadalje, zgrade s lošom izolacijom pretvaraju se u »toplinske zamke«, što dramatično povećava potrošnju električne energije za hlađenje i opterećuje elektroenergetsku mrežu, a dugotrajne suše izvlače vlagu iz tla ispod temelja što uzrokuje neravnomjerno slijeganje zgrade.

Znanstvenici nam godinama pokušavaju poručiti da ljeta s ekstremnim vremenskim nepogodama više nisu iznimka ili anomalija, nego izravna posljedica desetljeća zanemarivanja znanstvenih upozorenja.