U Galeriji Pik u Rabu u ponedjeljak, 29. lipnja u 21:00 sat bit će otvorena izložba akademskog kipara Ivana Midžića.

Midžić je svestrani autor koji podjednako suvereno vlada različitim umjetničkim područjima – od suvremene skulpture i slikarstva pa sve do interaktivnih konceptualnih radova, prostornih instalacija i objekata, a široj javnosti je vjerojatno najpoznatiji po izradi i oblikovanju umjetničkog nakita.

U stvaralačkom procesu koristi razne materijale, dok ga misaono zaokupljaju teme kao što su umjetnikov identitet, ekologija i društvena kretanja, ali i kontinuirano istraživanje likovnosti.

Na izložbi će se predstaviti s većim brojem radova iz recentnog ciklusa koji svjedoče o bogatstvu i raznovrsnosti njegova izričaja, a posjetitelji će moći razgledati crteže u tehnici pastela koji se zadržavaju u polju figuracije, slike u kombiniranoj tehnici u kojima autor zalazi u apstrakciju te skulpturu izvedenu u glini koja budi reminiscenciju na primarni umjetnikov poziv – kiparstvo.

Izložba ostaje otvorena do 23. srpnja 2026.

O izložbi iz predgovora više kustosice Sonje Švec Španjol:

Ciklus “Oblik, linija, crtež, stablo, nebo, korijen, prsti, dlan, strast, mir, ponovno” svjedoči o kontinuiranoj isprepletenosti različitih područja autorovog djelovanja objedinjenih intuitivnom potragom za neposrednom likovnošću. Jedno od mnogih područja djelovanja Ivana Midžića jest oblikovanje umjetničkog nakita, kojem je posvećen duži niz godina, a čijoj izradi pristupa naglašeno kiparski kroz slobodno oblikovanje volumena.

Žica, kao trodimenzionalna prostorna linija i glavno gradivno sredstvo oblikovanja nakita, s vremenom biva transformirana u liniju u pastelu na površini papira. Pritom bogatstvo slobodne imaginacije u oblikovanju nakita zamjenjuje inspiracija raznolikošću, bogatstvom i snagom prirode – šuma, stabala i korijenja. Kontinuirani rad i eksperimentiranje iznjedrili su potrebu za promjenom tehnike koja bi omogućila veću slobodu. Prelazak na platno uz korištenje akrila, pigmenta i fiksativa omogućio je autoru drugačiji pristup oblikovanju forme.

U konačnici, promjena tehnike, podloge i sredstva, dovela je i do promjene motiva.

I dok je ranije u fokusu bila prepoznatljiva forma stabala čija su debla suptilno tonski oblikovana uz povremenu reljefnost površine, neutralna pozadina počinje poprimati obrise uskovitlalog dinamičnog prostora. Postepeno figurativni prikazi stabla i korijena nestaju, a autor ulazi u područje apstrakcije koja počiva na organskoj asocijativnosti oblikovanih kompozicija.”