Foto Nikola Blagojević
Aktivnosti su se odvijale na svim katovima zgrade, a posjetitelji su sami birali vlastiti put kroz niz sadržaja
povezane vijesti
RIJEKA – Vruća ljetna srijeda i zgrada koja vrvi – tako je izgledao IVEX na jedan dan, događaj kojim je svima znatiželjnima predstavljeno bogatstvo stvaralaštva koje se svakodnevno odvija u povijesnoj građevini.
Velika zgrada koja nekim Riječanima znači minula vremena, a nekim Riječanima baš ništa, nekima je pak košnica umjetnosti i kulture. Zato su riječke udruge i umjetnici udružili snage i odlučili na dinamičan i originalan način pokazati što se zbiva u IVEX-u, a istovremeno nastojeći potaknuti zajedničko promišljanje njegove budućnosti.
Zgrada je izgrađena šezdesetih godina kao pogon Istravina, a danas u njoj djeluju kolektivi, udruge, pojedinci i institucije iz kulturno-umjetničke, akademske, društvene i urbane zajednice. Međutim, uz nju se vežu neriješena imovinsko-pravna pitanja između Lučke uprave i Grada Rijeke.
Predmet spora
Problem je ukratko pojasnio Marin Nižić iz udruge Urbani separe:
– Zgrada IVEX-a je predmet spora između Lučke uprave i Grada Rijeke već skoro 30 godina. Luka zastupa stajalište da je ovo pomorsko dobro. Grad Rijeka zastupa stajalište da zgrada nikad nije bila u službi mora i nikad nije imala vezu s morem i zato nije pomorsko dobro.
Ono što je činjenica, je da je s korištenjem prostora krenula Akademija primijenjenih umjetnosti, da je tu bio ured Europske prijestolnice kulture 2020, da su tu bili razni arhitekti, a danas je tu kazalište, razne udruge, dio sveučilišta i tako dalje. Očito ima smisla da tako i ostane, smatra Nižić.
Među prostorima na prvom katu zgrade žive ateljei udruge Delta 5 koji su se mogli razgledati tijekom dana otvorenih vrata. Ondje rade Igor Eškinja, Tomislav Brajnović, Milijana Babić, Nadija Mustapić, Ana Tomić i Ana Labudović.
– Ovaj dan nam je prilika da zapravo predstavimo sebe i otvorimo se prema van, ali opet nađemo jedni druge kao susjede i uspostavimo suradnje. Zapravo, ovaj događaj je bitan za cijelu zgradu i za grad, da ljudi napokon vide što se sve ovdje događa.
Prostori za reprezentaciju gdje se odvijaju izložbe, galerije, muzeji i slično jako su bitni, ali su jednako tako bitni prostori za produkciju toga. Ti su prostori često nevidljivi i zato je jako dobro da smo danas otvorili vrata – da ljudi shvate da za nekakav rad treba proces, poručila je dizajnerica Ana Labudović.
U zgradi djeluje i riječko Sveučilište, odnosno Deltalab – centar za urbanu tranziciju, arhitekturu i urbanizam, koji ondje provodi Urbane studije.
– Studente učimo promišljati o reinvenciji grada kroz čitanje svih njegovih postojećih slojeva. Ovakav prostor daje nam određenu slobodu, ali i priliku za svakodnevni susret s različitim društvenim i kulturnim skupinama. Upravo ta raznolikost i otvorenost prema drukčijim načinima razmišljanja nešto je što nastojimo prenijeti našim studentima, istaknula je voditeljica Deltalaba Ida Križaj Leko.
Ida Križaj Leko / Foto: Nikola Blagojević
Dodala je kako je dan otvorenih vrata prije svega prilika da se pokaže snaga zajednice koja djeluje unutar IVEX-a.
– Ovaj događaj puno je više test nas kao zajednice unutar kuće nego nekakve borbe prema van. Nevjerojatno je koliko nas ima i koliko ljudi vjeruje u ovaj prostor. Time pokazujemo koliko su prostori važni, jer nije slučajno da određene ideje nastaju upravo na određenim mjestima, rekla je Križaj Leko.
Pitanje budućnosti
Od 18 do 20.30 sati aktivnosti su se odvijale na svim katovima zgrade, a posjetitelji su sami birali vlastiti put kroz niz sadržaja raspršenih po prostoru.
Ovisno o tome gdje su se zatekli, dočekale su ih izložbe, umjetničke instalacije, performansi, otvoreni ateljei, razgovori s umjetnicima, karaoke, radionice, DJ setovi, koncerti, filmovi i druga iznenađenja. Potom se program premjestio na krov zgrade, kada je došlo vrijeme za uživanje u zalasku sunca, glazbi, jelu i filmovima.
Dan otvorenih vrata one koji mare podsjetio je da pitanje budućnosti zgrade još uvijek nije riješeno te da upravo zajednica koja u njoj djeluje predstavlja njezin najvrjedniji sadržaj. Oni drugi koji nisu znali što se u zgradi zbiva, imali su priliku naučiti kroz turu i razgovor. I dok kolektiv na adresi Delta 5 potiče javni dijalog, na katovima IVEX-a će se i dalje neumorno i »nevidljivo« stvarati.
