Krenulo je kao u poslovici »Prazne se puške plaše obojica«. Vidjelo se da Panamci imaju nevjerojatan respekt, to se vidjelo iz svakoga duela, cijele taktičke postave. Maksimalno su nam pustili inicijativu, u prvih pola sata samo što nisu tražili da se fotografiraju s Modrićem. Nitko ga nije dirao… Cijelo je vrijeme imao posjed lopte, a nije bio u duelu. To se najbolje vidjelo kada je Luka napravio prekršaj na rubu žutog kartona, a njega nije nitko taknuo. Nažalost, mi to nismo iskoristili jer je postojao strah od važnosti utakmice. Bez obzira na to iskustvo, noge kao da su bile vezane. Tražio se ulaz u utakmicu bez taktičkih pogrešaka. Mi smo kružili oko obrane, a oni su probali otići u kontru. Mi u prvom dijelu nismo imali rješenja. Imali smo četiri igrača otraga koji su se brzo rješavali lopte, imali smo Modrića i Kovačića koji su se vraćali po loptu, a priključio im se i Baturina. Mi smo imali sedam igrača iza lopte, a onda je nemoguće probiti njihov blok 5-4-1. Mi smo u prvom poluvremenu igrali – rukomet.

Ključni potezi bili su uvođenje Budimira i Kramarića te guranje Baturine prema lijevoj strani, skroz prema naprijed. Pokazalo se da izbornik Dalić jako dobro poznaje momčad i ima sve pod kontrolom. Odjednom smo dobili četiri igrača koji su bili na rubu zaleđa i gurali su obranu Paname prema golu. Kramarić se ubacivao u međuprostore, koje u prvom dijelu nismo koristili, Kovačić se dignuo prema naprijed. U prvom dijelu smo pokušali izolirati Marca Pašalića jedan na jedan time što je Stanišić ulazio sredinu. Taj trend uveo je Pep Guardiola ulaskom bekova u sredinu umjesto onoga što je škola nogometa, ulazak iza leđa i igra dva na jedan s krilom. Kada je Stanišić prvi put Pašaliću otišao iza leđa, odigrali su odličnu akciju, Stanišić je odlično centrirao, a Budimir napravio ono što najbolje zna jer je kralj šesnaesterca. Ta jedina prava akcija naših bekova i krila donijela je tri boda. Imali smo još jednu šansu, kada je Marco Pašalić morao asistirati Baturini ili zabiti.

Vidljiva je bila nervoza, s jedne strane vrti se u glavi što se prije dvije godine na EURO-u nije prošla skupina, a druge strane, očekivanja su velika. Najvažnije je bilo osvojiti tri boda, nismo mogli uživati u nekom spektakularnom nogometu. Sviđa mi se što nema negative, svi su svjesni da to nije bilo spektakularno. To daje nadu da ćemo proći skupinu, što je i cilj, a nakon toga je u nokaut fazi sve moguće. Moram pohvaliti stoperski par Pongračić – Šutalo, odigrali su koncentrirano i jednostavno. Postoji i komunikacija, koja je izostala u prvoj utakmici. Nadam se da će takvi biti i protiv Gane, koja je za mene veliko iznenađenje. Obično afričke reprezentacije znaju izgubiti koncentraciju i krenu u jurnjavu. Gana je u dvije utakmice bila disciplinirana, vrlo čvrsta u obrani i to neće biti nimalo bezazlena utakmica. Za kraj Modrić. Odigrati 200 utakmica s toliko uspjeha, to je nešto fenomenalno. Kapa do poda. Sretan sam što sam igrao s njim, što ga poznajem jer je nevjerojatna osoba. Nedostajat će kada prestane igrati za Vatrene, reprezentacija više neće biti ista. Možemo mu samo reći hvala.