Premda su do kraja skupine L preostala još dva kola, već četiri dana se vrlo dobro zna da bi utakmica protiv Paname u noći s utorka na srijedu mogla biti ključna za ambicije hrvatske reprezentaciju na Svjetskom prvenstvu. U slučaju pobjede, nokaut faza natjecanja bila bi vrlo blizu, a eventualni poraz bi vrlo vjerojatno označio kraj priče, dok bi neriješeni rezultat ostavio odškrinuta vrata drugog kruga.

Bez obzira na kut gledanja ove situacije, savršeno je jasno da Hrvatsku u Torontu očekuje ogled koji donosi imperativ veći od Velike Kapele, Male Kapele i Učke zajedno. U slučaju kiksa, teorija dopušta mogućnost da, nakon tog dvoboja s Panamom, treće kolo u subotu donese priliku za popravni, ali tu će puno toga ovisiti o ishodu dvoboja Engleske i Gane u Bostonu.

Osim toga, ne tako davne uspomene savršeno jasno govore da je nešto takvo najbolje izbjegavati. Naime, EURO 2024. Hrvatskoj je donio vrlo sličnu situaciju nakon prvog kola i poraza od Španjolske u Berlinu (0:3). Zapravo, nije pretjerano reći da je tada u Njemačkoj sve bilo gotovo identično jer je nastavak natjecanja u skupini B izabranicima Zlatka Dalića servirao dvoboj s Albanijom, koja, baš poput Paname, na papiru ne djeluje kao strašno nezgodan suparnik.

Disciplina

K tome, te reprezentacije imaju još nešto zajedničko. Kao prvo, tu je nedostatak igrački zvučnih imena, a zatim i način igre, utemeljen na discipliniranom i čvrstom postavljanju u defenzivi te velikoj borbenosti kojom se nastoji kompenzirati objektivni nedostatak individualne kvalitete. Panama definitivno spada u skupinu reprezentacija protiv kojih je Hrvatska favorit, s time da je EURO 2024. pokazao da to samo po sebi nije dovoljno.

Ždrijeb za tu kontinentalnu smotru također je nosio određene sličnosti. Naime, tada je četvrti šešir Hrvatskoj servirao najjačeg mogućeg suparnika, Italiju. Ždrijeb za ovo Svjetsko prvenstvo ponudio je isti scenarij s Ganom. Raspored odigravanja utakmica u skupini je bio isti, kada se u obzir uzme rejting suparnika. Zapravo, nemoguće je zanemariti nevjerojatnu razinu sličnosti između dvaju velikih natjecanja.

Prije dvije godine u Njemačkoj sučeljavanje s Albanijom u Hamburgu Hrvatskoj je donijelo remi (2:2), što sugerira da su Dalić i igrači tog 19. lipnja 2024. naučili vrijednu lekciju. Tada je za proboj do nokaut faze u zadnjem kolu skupine B bila potrebna pobjeda nad Italijom u Leipzigu, ali to se nije ostvarilo zbog gola koji je Mattia Zaccagni postigao u osmoj minuti sudačke nadoknade utakmice za neriješeni ishod (1:1).

Opet, svakome je bilo apsolutno jasno da je u Njemačkoj prilika za nešto više propuštena protiv Albanije. Ista takva sada se otvara u obliku sraza s Panamom. Za Hrvatsku će ta utakmica predstavljati svojevrsni test zrelosti i koncentracije, a pokazat će i u kolikoj mjeri su usvojene vrlo bolne lekcije iz Hamburga i Lepziga. S time da nije na odmet još jednom naglasiti da je početak kraja te 2024. predstavljao remi s Albancima.

Tada je, nakon već spomenutog poraza od Španjolske u prvom kolu skupine B, Hrvatskoj pobjeda praktički bila imperativ, iako se znalo da preostala utakmica s Italijom nudi priliku za popravni na najteži mogući način. U Hamburgu je od početka bilo jasno da će Albanija igrati hrabro i bez straha, svjesna da nema što izgubiti. Tako je već u 11. minuti stigao šok za hrvatsku reprezentaciju. Nakon odličnog ubačaja s desne strane, albanski veznjak Qazim Laci bio je najviši u skoku i glavom je pogodio za vodstvo Albanije. Taj gol je dodatno povećao ionako veliki pritisak na Dalićevu momčad.

Hrvatska je potom pokušala preuzeti kontrolu nad igrom, ali albanska obrana bila je disciplinirana i dobro postavljena. Prvo kolo skupine L na ovom Svjetskom prvenstvu pokazala je da na istim postavkama funkcionira i Panama. Tako je u Hamburgu Albanija čak imala nekoliko solidnih situacija za povećanje vodstva iz kontri i polukontri, koje nije iskoristila zahvaljujući Dominiku Livakoviću.

Kramarićev potpis

Hrvatska je na veliki odmor otišla u minimalnom zaostatku, ostavljajući dojam momčadi koja je prilično nervozna jer nema pravih rješenja u napadu. Drugi dio donio je promjenu na tom planu i sve veći pritisakna Albaniju koja se začahurila u zoni ispred svog kaznenog prostora. Konačno, u 74. minuti je stiglo izjednačenje, s potpisom Andreja Kramarića. Taj gol je u potpunosti promijenio tijek utakmice, donijevši Hrvatskoj dodatni zamah.

Tako je samo dvije minute kasnije stigao potpuni preokret. Hrvatska je ponovno zaprijetila, a nakon velike gužve pred albanskim vratima lopta se odbila od Klausa Gjasule koji ju je nespretno zahvatio i zatresao vlastitu mrežu. U tom trenutku činilo se da je Hrvatska konačno nadvladala sve probleme i slomila otpor suparnika. Navijači su na tribinama proživljavali ekstazu, igrači su na terenu djelovali rasterećeno i samouvjereno.

Tu je možda i nastao problem jer Dalićevi štićenici nastavili su jurišati, ganjajući gol-razliku protiv grogiranog suparnika koji je izgledao kao momčad koja više nema snage za povratak. Ta bjesomučna potraga za trećim golom na kraju se pokazala kao vrlo skupa odluka. Naime, u petoj minuti sudačke nadoknade Albanija je krenula u napad kroz razrijeđenu obranu suparnika i Gjasula je postigao svoj prvijenac za reprezentaciju.

Svi koji pamte taj EURO znaju kakav osjećaj Hrvatskoj priuštio taj neočekivani remi. Istina, zahvaljujući pobjedi Španjolske nad Italijom (1:0), treće kolo je ponudilo još jednu priliku za plasman u nokaut fazu natjecanja, no bilo je jasno da su Laci i Gjasula zagušili atmosferu u redovima Dalićeve vrste. Epilog je bio još jedan remi nakon novog gola na kraju sudačke nadoknade.

Ljudi koji bolje poznaju Dalića, poput Tomislava Ivkovića, tvrde da je izbornik sve, samo ne mutav, a isti zaključak sugeriraju i ostvarenja hrvatske reprezentacije pod njegovim stručnim vodstvom. Zbog toga je logično pretpostaviti da izbornik dobro pamti gorki zalogaj koju mu je prošli servirao prošli EURO u obliku dvoboja s Albanijom. Utakmica s Panamom definitivno će pokazati u kolikoj mjeri je Dalić apsolvirao tu bolnu lekciju.