More na Kvarneru među najčišćima je u Europi, no lokacija Kantrida istok već godinama privlači pozornost stručnjaka zbog povremenih mikrobioloških onečišćenja koja se najčešće pojavljuju nakon obilnih kiša.

Iako stručnjaci ističu da nije riječ o trajno onečišćenom moru, ponavljanje istog problema na toj mjernoj točki pokazuje koliko je složen odnos krškog podzemlja, oborinskih voda i kanalizacijskog sustava.

Upravo zato na Kantridi se danas razvijaju novi modeli praćenja i ranog upozoravanja koji bi kupačima trebali pružiti pravodobne informacije o mogućim rizicima.

Pouzdana ocjena

U Hrvatskoj se praćenje kakvoće mora za kupanje provodi neprekidno od 1989. čime se svrstavamo među prve mediteranske zemlje koje su uspostavile ovakav sustavni nadzor.

Danas se monitoring provodi u skladu s Direktivom Europske unije o vodi za kupanje koja je u hrvatsko zakonodavstvo prenesena Uredbom o kakvoći mora za kupanje.

Tijekom ove kupališne sezone, na području Primorsko-goranske županije kakvoća mora se prati na 275 lokacija, dok se na području grada Rijeke ispitivanje vrši na 22 lokacije.

Uzorkovanje se provodi svaka dva tjedna od sredine svibnja do kraja rujna pa se tijekom jedne sezone na svakoj lokaciji prikupi deset uzoraka mora. Uzorci se uzimaju na stalnim točkama uzorkovanja, neposredno uz plaže, iz površinskog sloja mora te se istoga dana dostavljaju u laboratorij na analizu.

– Važno je naglasiti da zakonski monitoring pruža pouzdanu ocjenu kakvoće mora za kupanje i omogućuje prepoznavanje dugoročnih trendova.

Međutim, na lokacijama poput Kantride, obilježenima izraženim kratkotrajnim oscilacijama kakvoće mora, pokazala se potreba za dodatnim istraživanjima, učestalijim praćenjem i razvojem sustava ranog upozoravanja, otkriva prof. dr. sc. Darija Vukić Lušić, voditeljica Odsjeka za sanitarnu mikrobiologiju i biologiju okoliša Nastavnog zavoda za javno zdravstvo PGŽ-a te redovita profesorica na Katedri za zdravstvenu ekologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci koja se istraživanjem kakvoće voda, zaštitom javnog zdravlja i mikrobiološkim rizicima u okolišu bavi se više od 20 godina.

Dugoročni problem

Vratimo li se u našu županiju i pitanje kvalitete mora, treba istaknuti područje Kantride koje se već godinama izdvaja kao lokacija na kojoj povremeno dolazi do kratkotrajnih mikrobioloških opterećenja mora.

Uz redoviti monitoring, na Kantridi su posljednjih godina provedena i brojna dodatna istraživanja s pojačanom učestalošću uzorkovanja, koja su potvrdila da se radi o dugoročnom problemu povezanom sa specifičnostima ovog područja, a ne o izoliranim ili slučajnim incidentima. Važno je naglasiti da ovo nije prvi put da se Kantrida nalazi u sličnoj situaciji.

Lokacija Kantrida istok već je u razdoblju od 2010. do 2013. godine četiri godine uzastopno bila ocijenjena kao nezadovoljavajuća, no taj je niz prekinut poboljšanjem ocjene u 2014.

Sličan obrazac bilježi se i u novijem razdoblju, budući da je lokacija ponovno klasificirana kao nezadovoljavajuća tijekom četiri uzastopne godine, od 2022. do 2025.

Ponavljanje četverogodišnjeg niza nezadovoljavajućih ocjena u dva odvojena razdoblja (2010.-2013. i 2022.-2025.) ukazuje na perzistentnost problema te potvrđuje da se ne radi o prolaznom ili slučajnom poremećaju, već o pojavi koja zahtijeva dugoročno praćenje i detaljno utvrđivanje uzroka.

Za navedeni problem vrlo je značajan utjecaj podzemnih i oborinskih voda. Krški teren omogućuje brzo prodiranje oborinski voda u podzemlje i njihov ubrzan transport prema obali.

Zbog toga se nakon obilnijih kiša aktiviraju brojni priobalni izvori i vrulje koji u more mogu prenijeti mikrobiološko onečišćenje s površine i iz podzemlja šireg slivnog područja.

Istodobno, tijekom intenzivnih oborina aktiviraju se i preljevi mješovitog kanalizacijskog sustava, što dodatno povećava opterećenje mora. Upravo zbog toga najveći broj odstupanja bilježi se nakon kišnih razdoblja.

Privremeno onečišćenje

Vukić Lušić navodi kako podaci upućuju na to da se na području Kantride ne radi o trajno onečišćenom moru, već o povremenim i prolaznim epizodama onečišćenja.

Rezultati mjerenja u jednom trenutku mogu biti vrlo dobri, međutim određeni vremenski i hidrološki uvjeti mogu u vrlo kratkom roku dovesti do naglog pogoršanja kakvoće mora.

Podsjeća na činjenicu da se takve pojave najčešće bilježe tijekom obilnih oborina i neposredno nakon njih, za vrijeme pojačanog istjecanja podzemnih voda te tijekom aktivacije preljeva mješovitog sustava odvodnje.

Zbog izražene prostorne i vremenske varijabilnosti kakvoće mora, rezultat pojedinačnog uzorkovanja ne mora uvijek u potpunosti odražavati stanje koje prevladava tijekom cijelog dana.

Upravo zato na lokacijama poput Kantride veliku važnost imaju učestaliji monitoring, dodatna istraživanja i razvoj sustava ranog upozoravanja.

Kod povećanog mikrobiološkog opterećenja mora, raste mogućnost izlaganja potencijalno patogenim mikroorganizmima koji mogu uzrokovati različite zdravstvene tegobe, najčešće probavne smetnje poput proljeva i povraćanja, ali i upale oka i uha, kožne infekcije te, kod osjetljivijih osoba, određene respiratorne simptome.

Iako je rizik za većinu zdravih kupača nizak, ističe, veća osjetljivost bilježi se kod male djece, starijih osoba, osoba oslabljenog imuniteta te osoba s otvorenim ranama.

Zbog toga se tijekom razdoblja povećanog mikrobiološkog rizika upravo tim skupinama preporučuje izbjegavanje kupanja ili pojačan oprez pri boravku u moru.

Na pitanje koliko dugo nakon kiše mikroorganizmi ostaju opasni, Vukić Lušić kaže da ne postoji jedinstven odgovor.

– To ovisi o količini oborina, intenzitetu sunčevog zračenja, temperaturi mora, morskim strujama i količini dotoka podzemnih voda. U pravilu se najveći rizik javlja tijekom kiše i nekoliko dana nakon obilnijih oborina.

Nakon toga prirodni procesi razrjeđenja i djelovanje sunčevog UV zračenja postupno smanjuju broj mikroorganizama, zbog čega se nakon obilnijih kiša preporučuje pojačan oprez pri kupanju, naglašava Vukić Lušić.

Svakodnevni testovi

Dosadašnja istraživanja pokazala su da je mikrobiološko onečišćenje na području Kantride povezano s određenim meteorološkim i hidrološkim uvjetima.

U suradnji Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i NZZJZ-a PGŽ-a razvijaju se prognostički modeli koji bi omogućili pravodobnu procjenu povećanog mikrobiološkog rizika i učinkovitije upravljanje kupalištima.

– Jedan od glavnih izazova postojećeg sustava monitoringa jest činjenica da se rezultati standardnih mikrobioloških analiza dobivaju tek nakon približno 48 sati.

Zbog toga na području Kantride planiramo uvesti svakodnevno praćenje mora primjenom brzih testova koji rezultat daju za približno 15 minuta.

Važno je naglasiti da se ne radi o metodama koje zamjenjuju zakonski propisani monitoring, već o dodatnom alatu za rano prepoznavanje mogućih promjena kakvoće mora i procjenu rizika za kupače, otkriva.

Testovi se temelje na određivanju endotoksina Gram-negativnih bakterija te omogućuju brzu procjenu ukupnog mikrobiološkog opterećenja mora.

Njihova posebna vrijednost je mogućnost prepoznavanja kratkotrajnih mikrobioloških incidenata koji zbog ograničene učestalosti uzorkovanja i vremenskog odmaka do dobivanja laboratorijskih rezultata često ostaju nezabilježeni u okviru rutinskog monitoringa, čime se otvara mogućnost ranog upozoravanja kupača.

– Program koji provodimo na Kantridi uvodi novi pristup praćenju kakvoće mora za kupanje, temeljen na brzom upozoravanju i procjeni rizika u gotovo stvarnom vremenu.

Riječ je o dodatnom preventivnom alatu koji predstavlja značajan iskorak u odnosu na klasični monitoring. Zahvaljujući dosadašnjim istraživanjima, danas raspolažemo i znatno boljim spoznajama o uzrocima i obrascima pojavljivanja onečišćenja nego prije desetak godina, kaže Vukić Lušić.

– Međutim, i dalje bilježimo povremena odstupanja te još ne možemo govoriti o trajno riješenom problemu. Pozitivno je što danas raspolažemo velikim brojem dodatnih podataka, razvijamo nove alate za rano upozoravanje te pripremamo detaljnija hidrogeološka istraživanja koja bi trebala pomoći u identifikaciji glavnih izvora opterećenja, zaključuje.

Trajna zabrana

Pitamo ju koja bi bila ključna infrastrukturna rješenja, na što odgovara kako ne postoji jedno infrastrukturno rješenje koje bi samo po sebi uklonilo problem, jer je riječ o složenom sustavu u kojem se isprepliću utjecaji krškog podzemlja, oborinskih voda i sustava odvodnje.

– Stoga je potrebno kombinirati hidrogeološka istraživanja, detaljno kartiranje priobalnih izvora i vrulja, identifikaciju izvora mikrobiološkog onečišćenja, analizu kanalizacijskog sustava i preljevnih građevina, dodatni monitoring podzemnih voda te daljnje unapređenje sustava odvodnje.

Tek nakon preciznog utvrđivanja dominantnih izvora i putova pronosa onečišćenja, moguće je odabrati najučinkovitije sanacijske mjere, sugerira.

Prema europskoj Direktivi o vodi za kupanje, ako lokacija pet uzastopnih godina bude klasificirana kao »nezadovoljavajuće« kakvoće, potrebno je uvesti trajnu zabranu kupanja ili trajnu preporuku protiv kupanja u trajanju od najmanje jedne kupališne sezone.

Takva situacija do sada nije zabilježena niti primijenjena na plažama u Hrvatskoj.

– Upravo zato područje Kantride danas predstavlja više od lokalnog problema kakvoće mora. Riječ je o složenom izazovu koji zahtijeva sustavno upravljanje rizikom, dodatna istraživanja uzroka onečišćenja te blisku suradnju stručnjaka različitih profila, javnozdravstvenog sektora, vodnog gospodarstva, komunalnih službi i lokalne samouprave kako bi se dugoročno osigurala visoka kakvoća mora za kupanje.

Takav pristup podrazumijeva i dodatna ulaganja u istraživanja i praćenje stanja, a aktivnosti koje se planiraju provoditi na Kantridi imat će potporu Grada Rijeke, kaže Vukić Lušić.

Vrijedi ponoviti da Kantrida nije izoliran problem jedne plaže, nego primjer složenog međudjelovanja krškog podzemlja, oborina, urbanog razvoja i sustava odvodnje.

Upravo zato rješenje ne leži samo u češćem uzorkovanju mora, već u prelasku s pasivnog monitoringa na aktivno upravljanje rizikom. Cilj nije samo utvrditi da je do onečišćenja došlo, nego što ranije prepoznati onečišćenje i izvore te upozoriti građane.

Rubinić: Riječki krš pojačava učinke obilnih oborina

O uzrocima problema razgovarali smo i s dr. sc. Josipom Rubinićem, hidrologom i jednim od vodećih hrvatskih stručnjaka za vodne resurse u kršu i prilagodbu klimatskim promjenama, koji danas radi na istraživačkim projektima vezanim uz vode u rovinjskoj tvrtki GEO-5.

– Rijeka i njeno zaleđe je, kao i praktički cijeli priobalni prostor Hrvatske, izgrađen od krških struktura u kojima dominira podzemno otjecanje, dok se prirodno površinsko otjecanje javlja vrlo rijetko, uglavnom nakon pojava intenzivnih oborina ili pak u slučajevima kada ih prihranjuju neki stalniji krški izvori, opisuje Rubinić.

Oborinske vode s urbanih površina prihvaćaju se sustavima oborinske odvodnje ili pak manje-više nekontrolirano otječu prometnicama ili morfološki povoljnim predisponirnim terenima prema moru.

Ono što je u tim okolnostima specifično za Rijeku je, da za razliku od nekih drugih krških sredina, ona u svom zaleđu ima vrlo naglašeni reljef, s godišnjim količinama oborina koje su najveće u Hrvatskoj, a ta konfiguracija terena uvjetuje i periodične pojave vrlo obilnih kiša.

– Ukratko, kišni oblaci koje nam ponajviše šalju genovske ciklone ispuštaju dio svoje vlage baš tu da bi mogli preći masive Risnjaka, Snježnika i drugih visova u zaleđu.

U riječkom zaleđu je i naglašena tektonika, što uz kršku strukturu terena i obilne oborine utječe na formiranje privilegiranih pukotinskih sustava i otjecanje podzemnih voda prema moru gdje je prisutan i velik broj priobalnih izvora, pojašnjava.

Veliki su gradijenti tečenja podzemnih voda, dodaje, kao i brzine infiltracije i tečenja podzemnih voda kroz takve pukotinske kanalske sustave gdje je i vrijeme zadržavanja vode kratko pa i moć samopročišćavanja vrlo ograničena.

– Takvi brzi tokovi podzemnih voda pri pojavama intenzivnih oborina imaju i povećanu kinetičku energiju te podižu čestice ranije nataloženog sedimenta u okršenim pukotinskim sustavima, a te čestice su u pravilu dobri nositelji i drugih onečišćenja, pa time i mikrobioloških organizama.

Tako imamo situaciju da aktiviranjem priobalnih izvora nakon intenzivnijih oborina na njima ne istječu samo čestice onečišćenja koje u podzemlje dospiju prilikom unosa s površine tijekom te oborinske epizode, nego i ranije akumuliranih u podzemlju, otkriva Rubinić.

Prilikom obilnih kiša, veća masa bakteriološki onečišćene podzemne vode s većim brzinama istjecanja ima i veći domet za pronos tih onečišćenja do samih plaža, pa su i rizici u tim uvjetima veći.

Međutim, nije podzemna voda koja istječe na priobalnim izvorima na Kantridi neposredni uzrok bakteriološkog onečišćenja priobalnog mora, već samo jedan od elementa transfera onečišćenih voda do mora.

Poznato je da na području Kantride, na dionici između nogometnog stadiona i brodogradilišta, ima nekoliko rasteretnih građevina crpnih postaja kanalizacijskog odvodnog sustava koji je mješovitog tipa, tako da se pri intenzivnim oborinama javljaju i dotoci tih voda u zonu utjecaja plaža na Kantridi.

No, veliki varijabilitet u pojavama onečišćenja, kao i stanje vegetacijskog obraštaja na mjestima kontinuiranog istjecanja pojedinih priobalnih izvora, ukazuje na vjerojatno složene uzroke prisutnih periodičkih onečišćenja, odnosno kakvoće mora niže kategorije. Što podrazumijeva integralno planiranje odvodnje?

– To je dio integralnog upravljanja vodama na nekom prostoru, i u svijetu, pa konačno i kod nas, postaje sve prisutniji način na koji se promišlja i počinje provoditi upravljanje vodnim resursima na nekom prostoru, odgovara Rubinić.

Takva su se promišljanja najprije javila na prostorima uvjetno rečeno razvijenijih sredina, gdje unatoč ulaganjima u odvodne sustave mahom izgrađene na tradicionalan tehnokratski način (cijevni odvodni sustavi koji prihvaćaju i transportiraju oborinske vode što dalje od mjesta gdje su nastale) oni nisu dali zadovoljavajuće rezultate jer se nisu značajno smanjili poplavni rizici, a i koncentrirani dotoci oborinskih voda proizveli su negativne efekte po kakvoću voda u recipientima.

Isto tako, primjena integralnih pristupa u odvodnji oborinskih voda prije je zaživjela u zemljama koje oskudijevaju s vodama kako bi se oborinskim vodama nadomjestio njihov deficit – kako za potrebe neposrednog višekratnog korištenja, tako i umjetnog prihranjivana vodonosnika. Australija je jedna od takvih zemalja.

Naravno, integralno planiranje oborinske odvodnje i tretmana te dispozicije oborinskih, svagdje može donijeti poboljšanja učinkovitosti odvodnog sustava i manji negativni utjecaj po recipijent, i to je pristup koji se sve više primjenjuje svagdje u svijetu, pa i kod nas.

No, recentni problemi vezani uz kakvoću mora na plažama na Kantridi traže brže interventne mjere i detekciju neposrednih uzroka kako bi se smanjili zdravstveni rizici.

Od uzorka do ocjene: Kako se prati kakvoća

U okviru rutinskog monitoringa određuju se dva međunarodno prihvaćena pokazatelja fekalnog onečišćenja, Escherichia coli i crijevni enterokoki. Ne radi se nužno o samim uzročnicima bolesti, već o pokazateljima koji upućuju na moguće fekalno onečišćenje mora i potencijalni zdravstveni rizik za kupače.

Istodobno se mjere i osnovni fizikalni pokazatelji, poput saliniteta i temperature mora, temperature zraka, te se bilježe vremenske prilike i eventualne vidljive nečistoće na površini mora.

Rezultati svakog pojedinačnog uzorka koriste se za ocjenu trenutačnog stanja mora, dok se po završetku sezone izračunava godišnja ocjena kakvoće. Konačna klasifikacija plaže temelji se na rezultatima četverogodišnjeg razdoblja, čime se smanjuje utjecaj pojedinačnih kratkotrajnih onečišćenja i dobiva pouzdanija slika dugoročne kakvoće mora.

Plaže se razvrstavaju u četiri kategorije: izvrsna, dobra, zadovoljavajuća i nezadovoljavajuća kakvoća mora za kupanje. Za svaku plažu izrađuje se i profil mora za kupanje kojim se procjenjuju mogući izvori onečišćenja i čimbenici rizika, poput kanalizacijskih ispusta, priobalnih izvora, vrulja, oborinskih ispusta ili drugih lokalnih utjecaja koji mogu privremeno pogoršati kakvoću mora.

Profil mora za kupanje važan je alat za prepoznavanje rizika i planiranje mjera zaštite zdravlja kupača.

Pad na ljestvici, ali ne i u kvaliteti mora

Hrvatska se dugi niz godina nalazila među vodećim europskim državama prema kakvoći mora za kupanje, zajedno s Ciprom, Slovenijom, Grčkom i Maltom, koje redovito bilježe najveći udio kupališta s izvrsnom ocjenom.

Dok se prosječan udio obalnih kupališta s izvrsnom ocjenom u Europskoj uniji tijekom posljednjeg desetljeća kretao oko 85%, u Hrvatskoj je taj udio bio približno 95%, uz vrlo mali broj lokacija s nezadovoljavajućom kakvoćom mora.

Činjenica je ipak da je u izvješću Europske agencije za okoliš (EEA) za sezonu 2025. Hrvatska pala s 5. na 12. mjesto prema udjelu lokacija s izvrsnom kakvoćom vode za kupanje.

Taj rezultat ponajprije je posljedica većeg broja neklasificiranih lokacija, uglavnom novih kupališta koja još nemaju dovoljno podataka za konačnu europsku ocjenu, te utjecaja kopnenih voda za kupanje, koje u pravilu ostvaruju nešto niže ocjene od morskih kupališta.

Naime, čak 10,9 % prijavljenih lokacija u 2025. godini nije bilo klasificirano zbog nedostatnog broja prethodnih sezona za izračun konačne ocjene. Kada se te lokacije izuzmu iz usporedbe, udio kupališta s izvrsnom kakvoćom vode u Hrvatskoj iznosi 96,8 %, što hrvatska kupališta i dalje svrstava među najkvalitetnija u Europi.

Kvarner ima izvrsnu kakvoću mora

Kakvoća mora za kupanje na području Primorsko-goranske županije vrlo je visoka te velika većina plaža ostvaruje izvrsne ocjene. U sezoni 2025. godine 87,2% lokacija ocijenjeno je izvrsnom ocjenom, dok su nezadovoljavajuće ocjene zabilježene na svega četiri lokacije (0,7%).

Iako postoje određene razlike među pojedinim županijama, rezultati potvrđuju da more na Kvarneru i dalje zadovoljava stroge standarde kakvoće