Filip Glavaš i Dino Slavić/Foto M. JURČIĆ
Ne znam je li Damir Mišković voljan, ali zazivam da Zamet bude filijala HNK Rijeka, nešto poput Barcelone. Možda je to izlaz na kraju tunela - kaže Glavaš
povezane vijesti
RIJEKA Još nije stalo podrhtavanje tla nakon novog potresa u taboru rukometaša Zameta, koji su opet ispali iz društva premijerligaša. Svjedoči to i istup riječkih osvajača medalje na prošlom Europskom prvenstvu, brončanih Filipa Glavaša i Dina Slavića, razočaranih krahom njihovih Zamećana.
– Teško mi je gledati da je Zamet ispao u nižu ligu jer ima fenomenalne uvjete, bolje nego neki premijerligaši, čak i nego neki klubovi u europskim natjecanjima. Ne znam u čemu je problem – kaže Filip Glavaš, koji uz europsku broncu ima i prošlogodišnje svjetsko srebro. – Ne želim ulaziti u to tko snosi krivnju, moram se ograditi jer sam igrač. Ali apsurdno mi je da Zamet igra drugu ligu, to je poraz za riječki sport i riječki rukomet.
To nije dobra poruka za djecu. Balon je već puknuo, prekasno da se nešto popravi. Znamo da Zamet ima tradiciju, ali ne treba živjeti u prošlosti. Treba uložiti u struku, vidimo da već dugo nema mladih. Trener se treba posvetiti mladom igraču 24 sata na dan sedam dana u tjednu, a to je jako teško ako je zaposlen.
O apsolutnom neuspjehu Zamećana nema dvojbe, konsenzus je oko toga da je stanje itekako loše, koliko god je riječ o crnilu, toliko ni pogled na sutrašnjicu ne nudi svjetlije boje, bez obzira na razne poruke iz kluba. Traženje rješenja za put iz velike krize je put kroz labirint, Glavaš ne spominje »zaslužne« za neuspjeh, u traženju izlaza ne može zaobići alfu i omegu riječkog sporta, Damira Miškovića, čelnika nogometaša Rijeke, kojeg se i svojevremeno spominjalo kao čovjeka u Zametu. Smatra da bi on mogao Zamet odvesti iz ovog dugotrajnog lutanja.
Struka
– Nije na meni da tražim rješenja, moram se ograditi, ipak sam ja igrač. Ali treba pronaći neko rješenje. Trebali bi možda doći ljudi s nekom vizijom i dodatno uložiti u struku. Smatram da je jedno od rješenja da se na koljenima moli gospodina Miškovića, koji je stvorio uspješan HNK Rijeka, da pomogne i Zametu. Svi se moramo ujediniti i moliti čovjeka da im pomogne, ne vidim kako drugačije riješiti taj problem. Očito financije nisu problem, ali ove druge stvari oko kluba jesu.
Filip smatra da priču treba pričati od nekog novog početka.
– To bi svakako bilo zidanje kuće od temelja, vidimo primjer futsala. Uostalom, i ovu s Rijekom. Ne znam je li Mišković voljan, vjerojatno ima puno pametnijeg posla nego se petljati u rukomet. Ali zazivam da Zamet bude filijala Rijeke, nešto poput Barcelone. Zašto tamo rukometaši igraju pod imenom Nogometnog kluba Barcelona. U riječkom rukometu ima toliko kompetentih ljudi koje bi on mogao delegirati da vode stručnu politiku. Možda je to neki izlaz na kraju tunela. Ljudi u Rijeci jako vole nogomet, zavoljeli su futsal pa zašto se ne bi napravila lijepa priča s rukometom. Ali o tom, potom.
I Dino Slavić, tijekom EP-a prozvan matuljskom hobotnicom, samo je uzdahnuo razočaran Zametovim zvučnim pucnjem u prazno.
Potencijal
– Igrao sam u Francuskoj i gledao kada su dečki igrali u Poreču s Bjelovarom za ostanak u Premijer ligi. Jednostavno nisam mogao vjerovati da će klub s tradicijom kakvu ima Zamet drugi put u tri godine ispasti iz lige. To je jako tužno za klub i za grad. Mnogo je tu dečki s potencijalom, a i studentski smo grad te se može privući razne momke da dođu. Ali s ovim načinom i ovime što se dogodilo, mladi dečki i cure gube volju za bavljenje rukometom. Naš grad pak ima puno potencijala da se napravi jedan ozbiljan klub. Igrao sam u Limogesu tri godine i nema ni blizu uvjete kao na Zametu. Nismo imali teretanu, ni saunu u okviru dvorane, kao što je na Zametu. Izuzmemo li naše razne Arene, ovo je jedna od najboljih dvorana u Hrvatskoj za igranje i treniranje.
Zamet je ispadanjem potpuno zašao u sjenu, njihove utakmice sad neće zanimati nikog u gradu.
– Trebat će iznova privući ljude u dvoranu. Gledao sam futsal i ono što je napravljeno u godinu, dvije. To je zbilja prekrasna slika koja se šalje u Hrvatskoj, dok s druge strane, ne znam da li se u dvorani na Zametu skupi 300, 400 ljudi.
I on potvrđuje da je ovaj neuspjeh samo nastavak dugogodišnjeg negativnog trenda.
– Ne možemo sada nekoga kriviti za stanje u proteklih nekoliko mjeseci. Riječ je o sustavu u kojem treba nešto promijeniti, ali ne znam što. Imamo primjere futsala i HNK Rijeka. Potencijala ima. Treba napraviti solidan klub, a u rukometu ne treba veliki proračun da budeš treći, četvrti u Hrvatskoj. U toj piramidi su Zagreb i Nexe, Sesvete su se digle, ali Zamet ima potencijal da bude stalno u vrhu. No, nažalost, imamo dva ispadanja iz najviše lige u tri godine, to je jako tužno – zaključio je Slavić.
Svugdje je lijepo, ali kod kuće je najljepšeFilip Glavaš je u Zagrebu, Dino Slavić je iz Limogesa prešao u Ohrid. Kao i brojni riječki gastarbajteri poručuju: »Svugdje je lijepo, ali kod kuće je najljepše«. – Povratak ovisi o puno toga – kaže Filip. – Inače, ja sam s Kozale. Svakako bih htio da je Zamet respektabilan klub i volio bih se vratiti te možda na neki način pomoći djeci koja dolaze. Budućnost je na njima. Ali oni se u ovom trenutku nemaju na koga ugledati u Rijeci. Sve je to skupa velika dilema, ali vratio bih se. Svugdje je lijepo, ali doma je najljepše. – Naravno da bih se htio vratiti – kaže Dino. – Hvala Bogu, zdravlje me služi, sa svime sam zadovoljan, ali htio bih se vratiti. Mnogo naših igrača igra u Hrvatskoj i inozemstvu. Svakako bismo se jednoga dana htjeli vratiti u klub kao što je Zamet, koji će biti na stabilnim nogama. |