Danas slavimo svetog Vida, zaštitnika Grada Rijeke i Riječke nadbiskupije te ujedno zaključujemo jubilejsko slavlje stote obljetnice uspostave Riječke biskupije. Kada razmišljamo o ovim velikim događajima, a posebno o ovom vrijednom jubileju, u prvom redu nam dolazi na pamet zahvaliti Bogu za ovih sto godina, što je podario mnoge plodove ovoj biskupiji, a kasnije nadbiskupiji. Ali isto tako moliti i za njezinu budućnost, da je Bog prati na njezinom putu. Ova je mjesna Crkva tijekom prvog stoljeća svoga hoda prošla kroz oluje ratova, ideologija, siromaštva i društvenih promjena. Danas nam Bog daje milost da se Riječka nadbiskupija prepozna kao zajednica onih koji su »sol zemlje« i »svjetlo svijeta«, a Rijeka kao grad hrabrih kršćana koji se ne boje trpjeti za Krista i za istinu, rekao je zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša na završnoj svetkovini obilježavanja blagdana svetog Vida i završetku proslave 100. obljetnice uspostave Riječke biskupije u riječkoj prvostolnici.

U svojoj propovijedi nadbiskup Kutleša govorio je o svetom Vidu, za kojega je rekao kako nije legenda niti samo motiv drevnog gradskog grba, nego je živi podsjetnik da se kršćanstvo ne živi u teoriji, već u izborima kojima plaćamo visoku cijenu.

U duši puka

– On je mladić koji je mogao šutjeti, povući se te, makar izvanjski, pristati na klanjanje idolima svoga vremena. Umjesto toga, radije je podnio progonstvo, ruganje i smrt, negoli izdao Krista. Takvi ljudi postaju svjetionici za Crkvu i narod. Zato ga danas častimo ne samo kao sveca iz prošlosti, nego kao proroka za Rijeku i suvremenu Hrvatsku. Rijeka, koju gradska i povijesna predaja pamti i kao Riku svetoga Vida, ne čuva spomen na svoga zaštitnika samo u naslovima i znamenjima, nego u duši puka, u mudrosti starijih koji su vjeru predavali mlađima, u srcima majki koje su djecu učile prvim molitvama, u svijesti svećenika, redovnika i redovnica koji su ostajali uz narod, u ljudima ovoga grada koji su pod teretom života znali podignuti pogled prema Bogu, poručio je nadbiskup Kutleša.

Dodao je kako nam sveti Vid pokazuje da je autentična vjera stvarnost koja zahvaća cijelu osobu i njezine odnose. Takva vjera nije ukras, navika ni običaj, nego snaga koja oblikuje, rekao je nadbiskup te poručio kako je sloboda koja je danas potrebna obiteljima, mladima, posvećenim osobama, svećenicima i svim vjernicima laicima sloboda da se živi iz istine, bez buke i bez straha, s mirom koji ne dolazi od svijeta, nego od Gospodina.

Unositi Evanđelje

Riječka nadbiskupija baštini povijest koja seže od uspostave biskupije prije stotinu godina pa do njezina proglašenja nadbiskupijom i sjedištem metropolije. Prema riječima nadbiskupa Kutleše, sadašnji nas trenutak, kao vjernike, poziva da budemo »hodočasnici nade«.

– Zahvalnost nas čuva od oholosti, a poniznost od zaborava. Prije nas bili su pastiri koji su vodili narod, redovničke zajednice koje su molile i služile, vjernici laici koji su na svojim radnim mjestima i u svojim obiteljima s vjerom nosili teret svakodnevice, poznati i nepoznati ljudi koji su ovu nadbiskupiju gradili žrtvama i odricanjima. Njima dugujemo zahvalnost, ali još više, dugujemo im odgovornost da ono što smo primili ne razvodnimo, nego produbimo, poručio je nadbiskup Kutleša te dodao kako nas ova obljetnica ne poziva samo na sjećanje, nego i na odgovornost: što predajemo budućim naraštajima?

– Kakvu ćemo Crkvu ostaviti onima koji dolaze poslije nas? Crkvu koja se umorila od težine vlastite povijesti ili Crkvu koja iz susreta s Kristom crpi novu mladost? Što znači biti Kristov svjedok u Rijeci danas? To znači unositi Evanđelje u konkretni život ovoga grada: u obitelji i škole, u tvornice i na gradilišta, u bolnice i domove za starije, na radna mjesta i u studentske domove – ondje gdje se čovjek bori, nada, umara, posrće i ponovo ustaje. To znači biti ljudi koji ne pristaju na ravnodušnost, koji znaju čuti neizgovorenu bol, koji ne okreću glavu od siromašnih i od onih koji su morali otići trbuhom za kruhom. Jer, najveća opasnost za Crkvu danas nije protivljenje izvana, nego zaborav Boga iznutra. Društvo ne propada onda kada izgubi bogatstvo, nego onda kada izgubi razlog zbog kojega vrijedi živjeti. Zato su ovome gradu potrebni svjedoci nade, potrebna nam je tiha prisutnost starijih, nemoćnih i bolesnih, poručio je Kutleša.

– Neka zato Rijeka po vama bude grad u kojemu se vjera ne nameće, ali se ne skriva; grad u kojemu Crkva ne ostaje iza zatvorenih vrata, nego diše s narodom; grad u kojemu će dijete osjetiti ljepotu molitve u obiteljskome zajedništvu, mladi čovjek spoznati da je vrijedno darovati život za ideale, a stariji osjetiti da nisu zaboravljeni, zaključio je zagrebački nadbiskup.

Svetkovini je nazočio veliki broj vjernika, dio kojih je svetu misu pratio u samoj katedrali, a dio na trgu ispred katedrale, putem videozida. Nakon mise uslijedila je procesija riječkim Starim gradom.

Misu na talijanskom jeziku predvodio nuncij Girelli

Misu na talijanskom jeziku u katedrali sv. Vida jučer ujutro predvodio je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Leopoldo Girelli. Katedralu su ispunili mahom vjernici talijanske manjine. Nuncij je u propovijedi uputio poruku vjere, pomirenja i mira.

– Današnji spomen na sv. Vida poziv je koji nas potiče da se ne prepustimo nasilju našega vremena. I danas možemo tvrditi da ondje gdje se činilo da mržnja prožima svaki aspekt života, mučenici poput svetog Vida, kao odvažni sluge evanđelja i hrabri svjedoci vjere, očito dokazuju da je ljubav jača od mržnje i od smrt, rekao je nuncij, dodavši da je svjedočanstvo sv. Vida nenaoružano i proročansko.

Nunciju su na početku mise dobrodošlicu poželjela djeca Osnovne škole Dolac u kojoj se nastava odvija na talijanskom jeziku, a na kraju su mu uručili i poklon.

Okupljenima su se obratili i predstavnici Zajednice Talijana, Franco Papetti kao predsjednik Udruge Talijana iz Rijeke u svijetu, te Enea Dessardo, predsjednik Zajednice Talijana u Rijeci. Obojica su potvrdila važnost zajedništva i pročišćavanja povijesnih rana, što je i bila jedna od tema jubilejske proslave 100. obljetnice uspostave biskupijskog sjedišta u Rijeci, tada pod talijanskom upravom.