Ono što se donedavno činilo dalekim, došlo je sasvim blizu. Još su samo dva dana ostala do starta Hrvatske na njezinu sedmom nastupu na svjetskim nogometnim prvenstvima. Kako se ono kaže, svaki je početak težak, ali ovaj naš bit će vraški težak.

Odmah Vatrene čeka najjači suparnika u skupini – Engleska. Po mnogima jedan od glavnih kandidata za osvajanje naslova svjetskog prvaka. Englezi su jaki, u to nema nikakve sumnje. Međutim, imaju oni uvijek svojih problema pa ih ne treba doživljavati kao nepobjedive.

Posljednjih dana iz kampa hrvatske reprezentacije u Alexandriji stižu vijesti koje govore o »betoniranju« obrane koje sprema naš izbornik Zlatko Dalić. Još uvijek se tehnicira hoćemo li zaigrati s dva ili tri stopera, ali to je čak možda i sporedno pitanje, jer ako se želiš obraniti od napadačke sile kakvu posjeduju Englezi, onda su u defenzivi doslovce jednako važni svi akteri na terenu.

Engleska ofenzivna moć ne izvire samo iz toga što napad predvodi možda i najbolji centarfor na svijetu u ovom trenutku, Harry Kane, nego će itekako trebati pripaziti na krilne pozicije, gdje će operirati Gordon i Saka, ako bude spreman, a ako ne, zamijenit će ga njegov klupski kolega, ništa manje opasni Madueke. Valja razmišljati i o Judeu Bellinghamu, čiji su ulasci kroz sredinu iz drugog plana vrlo opasni.

Koncentracija

– Kane igra sjajan nogomet, smatram ga jednim od najboljih napadača na svijetu. Kako ga zaustaviti? Najvažniji je kolektiv, tako ćemo ga zaustaviti. Engleska ima puno dobrih individualaca – Gordon, Saka, Bellingham. Moramo se postaviti kao momčad, a ključnu ulogu odigrat će koncentracija – smatra Marin Pongračić, jedan od naših stopera.

Opasnosti dolaze sa svih strana pa nije stoga čudno što naš izbornik mozga o tome koji je najbolji način za zatvaranje prilaza prema vrataru Livakoviću. Pongračić je spomenuo koncentraciju, koja će biti iznimno važna, a tijekom priprema vidjeli smo kako ona zna popustiti u našem zadnjem redu. Dva ili tri centralna braniča, doista nema veze. Budnost će biti itekako važna, to više što se Harry Kane ne kreće kao klasičan centarfor, koji obično ima radijus kretanja kao bacač kugle. Kane je itekako pokretljiv, voli se spustiti dublje, sudjelovati u ogranizaciji igre pa onda napasti kazneni prostor iz drugog plana, što je posebno opasno, jer ga se u takvim okolnostima lako izgubi iz vida.

Osim toga, zaigramo li s trojicom u srcu obrane, trebat će riješiti bočne pozicije, jer će naši »wing-backovi« biti izloženi udvajanju. Uglavnom, ovako kad se nabraja, engleski napad izgleda zatrašujuće. No, upravo zbog toga bi bilo pogrešno orijentirati se samo na defenzivu. Budemo li razmišljati samo o destrukciji, teško ćemo doći do povoljnog rezultata jer će se naša obrana prije ili poslije slomiti pod stalnim i snažnim pritiskom. Tu smo lekciju već naučili. Tako smo se pokušali suprotstaviti Engleskoj prije pet godina na EURO-u pa smo izgubili, na taj smo način došli na St. Denis u četvrtfinalu posljednjeg izdanja Lige nacija čuvati 2:0 iz prvog susreta s Francuskom pa nismo uspjeli.

U gene naših igrača nije usađen čisti obrambeni mentalitet. Možemo igrati opreznije, ali daleko nam je lakše tako igrati kada imamo loptu u svojim nogama, a ne kada se moramo nositi sa suparnikovim posjedom. To naši igrači ne vole i ne snalaze se baš najbolje u takvim okolnostima.

Hrvatska se nema razloga nikoga bojati, a upusti li se u totalnu dekadenciju na terenu, samo će ići niz dlaku onima koji nas uporno podcjenjuju i nazivaju starima. Ako je naša selekcija negdje nadmoćnija od Engleske, onda je to sredina terena. Jednostavno, raspolažemo kreativnijim i lucidnijim veznjacima i to bi svakako trebalo iskoristiti, prije svega za kontrolu igre. Velikani poput Engleske često zapravo najviše iskorištavaju preveliki respekt koji suparnici pokažu prema njima. Upravo zbog toga bi Hrvatska trebala biti otvorenijeg garda u tom susretu. Naravno, to ne znači igru na sve ili ništa, ali posve pogrešan bio bi sasvim defenzivan pristup.

Rizik

Drugi je razlog što se ni Englezi neće neće baš potpuno otvoriti, jer znaju s kim imaju posla. Uz sve to, Hrvatska ima razne kvalitete kada je igra u pitanju, ali tranzicija koja bi trebala izići iz čvrstog obrambenog bloka nije jedan od njih. Nemamo ljude koji su sposobni »bježati« u kontrama. Zato nam treba dobro balansiran plan igre koji se neće oslanjati samo na čvrst defenzivni blok. Hrvatska bi trebala pokušati igrati, natjerati Engleze da oni hvataju nas po terenu, a ne mi njih. Uostalom, nema nijedan razlog zbog kojeg bismo trebali biti rezervirani u toj utakmici. Riječ je tek o prvom susretu, u kojem nas čak ni poraz neće nešto posebno unazaditi na putu prema prvom postavljenom cilju – plasmanu u drugi krug natjecanja. Određenu dozu rizika u igri ipak bismo trebali preuzeti.

Defanziva nije dovoljna

Zašto se unaprijed zadovoljavati mrvicama, takvo razmišljanje ne izgleda kao da smo sigurni u svoje mogućnosti. Istina je da su svi naši uspjesi na svjetskim prvenstvima bili građeni opreznom i pametnom igrom, no također ne možemo zanemariti činjenicu kako smo se najčešće na putu prema tim uspjesima morali vraćati iz rezultatskih zaostataka. Gubili smo protiv Danske, Rusije i Engleske 2018. te od Japana i Brazila 2022. godine, ali smo preokretali i pobjeđivali. Povijest nam najbolje govori kako sama defenziva Hrvatskoj nikada nije dovoljna za uspjeh.

Treba imati kvalitetan plan B, a može li ga ova naša selekcija kvalitetno provesti u slučaju potrebe, to tek trebamo saznati…