Nakon dvije godine zajedničke Vlade s HDZ-om Domovinski je pokret kao mlađi partner u priličnoj nevolji. Zato je ponajviše sam odgovoran. Stranka je naime u Sabor ušla s 14 zastupnika, odnosno točnije s 13 jer je jedan od njih istupio između izbora i konstituiranja Sabora. Nakon toga bio je još jedan jako sočan i spektakularan raskol. Pa onda nakon toga slučaj Dabro koji sada završava na sudu. Izgubljen je na prošlogodišnjim lokalnim izborima i Vukovar, politička baza DP-a. Uglavnom u zadnje dvije godine DP-u samo ide s goreg na gore. I taj trend nikako, baš nikako, da se preokrene. U svim istraživanjima javnog mnijenja stranka je ispod dva posto. Što znači da bi se lako moglo dogoditi da nakon sljedećih parlamentarnih izbora nema ni jednog saborskog zastupnika. Njegovo osvajanje jako je upitno čak i u petoj izbornoj jedinici koja obuhvaća istočnu Slavoniju. U zadnjih nekoliko tjedana DP pažnju privlači svojom Deklaracijom kojom ukazuje na težak položaj Hrvata u BiH. Jer da bi im se na sljedećim tamošnjim općim izborima koji se održavaju u listopadu lako moglo dogoditi da im Bošnjaci ponovo izaberu svog Hrvata u Predsjedništvo BiH. Pa se sada DP počeo jašiti na toj temi, spominjući i posebnu izbornu jedinicu za Hrvate i osnivanje trećeg, hrvatskog entiteta u BiH. S mjeseca je jasno da su ovu temu izvukli iz pete. Da tu nema nikakve osmišljene politike prema BiH niti predlaganja bilo kakvog ostvarljivog rješenja. Samo buka i pokušaj privlačenja pažnje.

Nije baš jasno kako bi ovakvom politikom mogli privući nove birače. Oni podrijetlom iz BiH lojalni su birači HDZ-a iz stotinu emotivnih i opipljivih razloga. I oni stranu sigurno promijeniti neće. Posebno neće prići DP-u. A one birače koji s BiH nemaju nikakve obiteljske ili zavičajne veze ova tema ionako malo zanima. Ili, točnije, uopće ih ne zanima.

Naravno, bilo bi itekako potrebno da hrvatska politika izađe s nekom smislenom i izvodljivom politikom prema susjednoj državi i samim tim i prema položaju tamošnjih Hrvata. Koji se nikako ne bi smio svesti tek na izbor člana Predsjedništva BiH. Rješenje koje je na djelu jest bizarno. Bošnjaci biraju sebi podobnog Hrvata. Ali to jest, koliko god bio frustrirajući, samo jedan djelić općeg položaja BiH Hrvata. A koji zahvaljujući ostalim odredbama iz Dejtonskog i Vašingtonskog sporazuma uopće nije loš. On Hrvatima osigurava politički utjecaj u BiH daleko iznad onog ako bi se gledao samo njihov udjel u stanovništvu. Hrvati u BiH su daleko od toga da budu nekakvi »progonjeni kršćani«, što je bizarna teza koju strancima pokušavaju prodati neke hrvatske političke snage, ne tako daleke od Milorada Dodika i njegovih starijih i novih lobista.

A činjenicu da Bošnjaci nemaju nikakvu polugu da majoriziraju Hrvate, prije četiri godine zacementirao je u izbornoj noći svojim promjenama izbornog zakona visoki predstavnik međunarodne zajednice Christian Schmidt. Naravno, Bošnjaci već desetljećima rade sve što je moguće da sruše ovaj sustav koji itekako štiti brojno slabije Hrvate, u Federaciji BiH odnos je četiri prema jedan, i da uz pomoć dijela međunarodne zajednice stvore sustav isključivo po modelu jedan čovjek jedan glas koji bi ih doveo u poziciju potpune dominacije. Ali suprotstavljanje takvim bošnjačkim inicijativama definitivno nije da im se dodatno gura penkala u oko prijetnjama, potpuno neostvarivim, o osnivanju trećeg, hrvatskog entiteta. I sada je u cijelu tu krajnje kompliciranu, delikatnu i složenu priču poput podivljalog slona u staklarni upao DP. Ako misle da će time pomoći Hrvatima u BiH – neće. Ako misle da će pomoći sebi na hrvatskoj političkoj sceni, opet neće. Ostat će i dalje prikovani na samo dno političke ljestvice.

U situaciji da im ozbiljno prijeti ispadanje iz prve političke lige, odnosno iz Sabora. Sve što su o BiH iznijeli u zadnjih par tjedana samo će dati dodatnu političku municiju bošnjačkoj političkoj eliti da još više galvanizira svoje birače kako bi se suprotstavili još jednoj navodnoj hrvatskoj zavjeri kojom se želi uništiti BiH. DP opet vodi krajnje neodgovornu politiku.