A kad je mrcina napokon izbila na površinu, nastao je muk. Trenutak tišine, nevjerice i čistog čuđenja. Kapitalac. Riba života. To je to! Ja sam svog ulovio! Glava je ušla u špurtilu ali je ostatak tijela ostao vani…
povezane vijesti
Piše: Karlo RAŠIĆ
Nakon što sam nabavio novi Joker Barracuda 580, plan je bio jednostavan – otići na more, isprobati brod, podesiti opremu pa testirati sonar, radar i autopilot.
Dogovorio sam izlazak s prijateljem uz Pelješac.
On će lagano na kančanicu, a ja ću se zezati s elektronikom, spuštati jigove i JLC silikonce.
Nakon malo sondiranja i podešavanja, odlučim spustiti silikonca pa onda jig, pa što prvo upali.
I odjednom udarac!
Nije bio pretjerano jak.
Povukao sam ribu možda tri do pet metara i – spadanje.
Ne gubim vrijeme, vraćam odmah sve u dubinu. Nekoliko povlačenja pa veliki BUUUM! Krupno, veliko, snažno!
Dva-tri namotaja role, a onda kreću divlji bjegovi od pet do deset metara.
U glavi mi se vrti samo jedna molitva – samo da ostane zakačen.
Polako i oprezno pojačavam kočnicu da mi ne pobjegne u kakav zaklon.
Nakon nekog vremena osjetim da napokon popušta.
Uspio sam ga dignuti nekih tridesetak metara od dna.
Prijatelj u panici gleda u more i pita:
– Imaš li veću špurtilu?!
– Nemam – odgovaram mu hladnokrvno, iako mi srce lupa u petoj brzini.
– Ma nek’ mu samo glava stane unutra, ostalo ćemo lako!
A kad je mrcina napokon izbila na površinu, nastao je muk. Trenutak tišine, nevjerice i čistog čuđenja.
Kapitalac.
Riba života…
To je to! Ja sam svog ulovio!
Glava je ušla u špurtilu ali je ostatak tijela ostao vani pa ga zajedničkim snagama prebacujemo preko bande.
Tek tada nastaje opća fešta, galama i vika na brodu.
Otvara se piva, vino, slavi se sa svime što nam se našlo pri ruci.
A ostalo je povijest.
Ovaj krunaš iz hladovine nije odolio varalici..
Ovo mi je prva riba preko deset kilograma u životu, ali ljestvicu nisam podigao na 11 ili 12, nego odmah na okruglih 14 kila!
Hvala ti, more…
