RIJEKA – Nakon rasprodanog koncerta u riječkom HNK-u Ivana pl. Zajca, Jonathan svoj projekt s Riječkim simfonijskim orkestrom seli na još veću pozornicu – onu opatijske Ljetne pozornice, gdje će nastupiti 13. lipnja. Tim smo povodom razgovarali sa Zoranom Badurinom i Brankom Kovačićem.

Nakon rasprodanog koncerta u HNK-u Ivana pl. Zajca selite projekt na Ljetnu pozornicu u Opatiji. Čime je pogonjena ova odluka, je li to reakcija na veliki interes publike, želja da koncert dobije potpuno novu dimenziju pod otvorenim nebom…?

Zoran Badurina: Odluka je u biti prirodna i logična. Koncert u HNK je stvarno bio divan, meni osobno najdraži nastup ikad, tako da je ostala želja da to radimo još više puta. Za prvi sljedeći smo se odlučili za Ljetnu pozornicu, zajedno s HNK-om i Festivalom Opatija jer, da, mislimo da će dobiti posve novu dimenziju s obzirom na to da se prostor kompletno razlikuje od zgrade HNK-a. Isto tako će se i razglas i light moći još više osloboditi. Isto tako, za prvi nastup je dosta ljudi ostalo bez karata, pa je ovo nova prilika.

Kažete da je nastup u riječkom kazalištu bio i najbolji koncert koji ste ikad odradili. Kako uopće pristupiti nastavku nečega što ste sami (a vjerojatno i publika) već doživjeli kao vrhunac?

Branko Kovačić: Jest, sigurno jedan od najboljih u našoj karijeri, ali… Kada se popneš na jedan vrh(unac), s njega puca pogled na barem još jedan vrh(unac)… Tako da se veselimo budućim “penjačkim” izazovima.

Koliko će se opatijski koncert razlikovati od onog u HNK-u? Možemo li očekivati novi repertoar, drukčije aranžmane ili možda vizualna i produkcijska iznenađenja?

Zoran Badurina: Repertoar će biti vrlo sličan, s nešto novih gostiju. Ali produkcijski će biti dosta drukčiji, odnosno biti će prilagođen otvorenom prostoru i velikoj pozornici.

Bend ste koji je uvijek zvučao snažno i sirovo uživo. Što vam je suradnja sa simfonijskim orkestrom otkrila o vlastitim pjesmama, jeste li neku pjesmu sada počeli doživljavati potpuno drukčije?

Branko Kovačić: Apsolutno nam se preokrenulo shvaćanje i promišljanje nekih naših pjesama. Prije orkestracija te pjesme su bile najbolja, definitivna verzija u danom trenutku, a onda nakon XY godina sve se to lijepo okrene naglavačke i skužiš da tu ima prostora za još jednu dimenziju više. To je prekrasan osjećaj za pet-šest prijatelja koji su počeli u maloj, “znojnoj” garaži na Trsatu.

Projekt s orkestrom priprema se već više od godinu dana kroz suradnju s Oljom Dešićem i Oljom Lozica. Koliko vam je bilo izazovno prepustiti dio identiteta benda orkestracijama i drukčijem glazbenom jeziku?

Zoran Badurina: Od starta se dogodila točno ona energija koja se treba dogoditi da bi neki zajednički rad imao smisla – svi, od tehnike do režiserke, orkestratora, gostiju itd. su disali zajedno. Hrpa entuzijazma i potpuna odsutnost ičijeg ega ili nametanja. Takav pristup je rezultirao nečime što je barem u našim očima stvarno posebno. S guštom smo se prepustili Olji & Olji, njihovom znanju, iskustvu i profesionalizmu, i oboje su razvalili. Doslovno smo se ježili na njihove ideje. Divno iskustvo.

Je li ovaj koncert posebna epizoda ili možda početak ozbiljnijeg “Jonathan + orkestar” poglavlja? Postoje li planovi za druge ljetne nastupe, festivale?

Branko Kovačić: Ja bih rekao da je to jedna epizoda u serijalu “Jonathan” kojem se kraj još uvijek ne nazire. I gledam na to kao jedan vid zrelosti i prirodnog razvoja događaja u svemu što radimo u bendu i oko benda. Planovi uvijek postoje… Nadamo se što gušćem rasporedu ovog ljeta.

Zoran Badurina: Ova suradnja je dio rada benda. Izvan toga i dalje funkcioniramo kao klasičan bend.

Prošli puta kada smo razgovarali, krajem 2025., rekli ste da ne želite biti bend koji svira “baš svugdje” i da vam je važna autentičnost bez kompromisa. Kako onda, s time na umu, pomirujete svoj nedavni nastup za političku elitu iz stranaka na čelu grada i države, a na proslavi 30 godina Lučke uprave – pogotovo nakon prijašnjeg javnog društvenog angažmana oko antifašističkih i progresivnih tema?

Zoran Badurina: Političke elite su involvirane u sve, tako društvo funkcionira. I političke elite se mijenjaju. Kada neki glazbenik npr, nastupa za Novu godinu u nekom gradu, vjerujem da ne radi to zbog političke elite koja trenutno vlada tim gradom. Ja se izvan benda bavim uređenjem interijera, uglavnom javnih, i puno puta mi se dogodi da mi se koncept projekta ne dopada, ali odradim ga profesionalno, što bolje mogu. Mišljenja sam da i novinari slično rade? Ne bih volio da ovo ispada kao opravdanje, jer to nije, već kao objašnjenje – nastup za Lučku upravu se dogodio prvenstveno kao produžetak suradnje s Oljom Dešićem koji je bio glazbeni producent tog eventa i bilo nam je jako drago što je pozvao i nas uz ostale riječke glazbenike. Autentičnost je ne prilagođavati svoje pjesme na temelju tuđih očekivanja. Naš angažman oko društvenih tema je uglavnom osoban, radimo to kao i svi drugi članovi društva. Ali smatram da je umjetnost iznad toga i da se sviranjem i pred drukčijom publikom može mijenjati senzibilitet. Mislim da je to moć umjetnosti.