Zaljubljenicima u povijesti “Rijeke” itekako je poznato kad je u prvenstvenom ogledu prvi put pobijedila u Jadranskom derbiju. Uz fantastičnih četiri naprema nula, bio je to dan u kojem su se na legendarnoj Kantridi i stijene otkinule i otkotrljale u publiku. Srećom nije bilo teških stradanja, mada je stotinjak gledatelja moralo put bolnice. Bilo je to 9. rujna 1962. godine, Rijeku je vodio Angelo Žiković, jedan od njenih najznačajnijih trenera svih vremena. K tome poznat i kao jedan od najvećih pedagoga, trenera mlađih uzrasta, čovjek koji je prepoznavao i oblikovao vrhunske igrače.

Istog dana te 1962. godine, po prilici upravo kad je krenuo stampedo ispred “rolling stonesa” s Kantride, u 240 kilometra udaljenom Mariboru svoju je prvu svjećicu na torti ugasio – Matjaž Kek. Iako je to bilo vrijeme njegovih prvih nesigurnih koraka, okupljeni su već tada zaključili kako mali – bo fuzbaler. Vijest iz Rijeke o padu stijena proširila se velikom brzinom, no nije joj se dalo neku značajniju vezu s Mariborom. Ipak, brojka devet tog je dana počela povezivati Rijeku i Matjaža Keka, iskazivati se kao u najmanju ruku.

Kad je o Keku riječ, devetka je sudbinski broj. Iako se Slovenija i prije već bila plasirala na veliko natjecanje, Europsko prvenstvo 2000. godine, istinski početak Kekovog čuda dogodio se – 9. rujna 2009. godine. Preuzeo je Sloveniju te je baš na svoj rođendan deklasirao Poljsku i tako otvorio vrata majstorici s Rusijom, na kraju putu u Južnu Afriku.

A brojka devet, Kek i Rijeka itekako imaju još poveznica. Svoju prvu titulu Rijeka je osvojila 2017. godine, Kek se vraća – skoro u dan nakon devet godina od te čudesne sezone dvostruke krune. Da ima mnogo u tom datum pokazuje i činjenica da je 9. rujna rođen i najbolji hrvatski nogometaš svih vremena Luka Modrić. Kek je naprosto višestruko povezan s Rijekom, njegov povratak znači i općenarodno veselje, nadu da će Rijeka opet krenuti u lov na titule. Osvoji li ove ili neke druge sezone kup ili prvenstvo, Kek će Rijeci u Miškovićevoj eri priskrbiti – deveti trofej. Igrač Rijeke je i Mladen – Devetak. S obzirom da je devet zadnji jednoznamenkasti broj, on istodobno označava kraj i početak novog ciklusa. Uspješnog dakako.

Ono čemu se ipak ne nadamo je – nekontrolirano rušenje stijena Kantride kao što je to bilo na Matjažev prvi rođendan. Iako je nedavno objavljena informacija o novom “fifty-fifty” modelu obnove mitskog stadiona, plansko i stručno uređenja stijena u nekim je dalekim i trenutno nedefiniranim vremenima.

Srijeda je dan u kojem se smješta ovogodišnji 9. rujna. Kek koji je ostvario zanimljivu “fuzbalsku karijeru”, još i bolju trenersku, tog će dana gasiti svojih 65 svjećica na torti. Gdje god to učinio, stijene će, nadamo se, ostati mirne. A tko god nosio dres s brojem devet, jedno je sigurno: prava riječka devetka je isključivo – Matjaž Kek. Onaj koji – poput Enza Zadela, jednog od najsimpatičnijih igrača Rijeke svih vremena, 9. rujna 1962. godine – svojim rješenjima uvijek vodi do pobjede. Devete titule u desetljeće i pol Miškovićeve ere.