Svega godinu dana nakon albuma »Sve na Orfanele«, jednog od najupečatljivijih regionalnih nezavisnih izdanja posljednjih godina, zagrebački autor i producent Mate Ponjević vratio se s novim albumom »Tigrova mast« koji je proteklog vikenda koncertno predstavio u riječkom Nemo Klubu, gdje je nastupio uz svoj bend Tigrovi i goste Peter North Pole.

S Ponjevićem smo razgovarali o ubrzanom kreativnom procesu, novom albumu, granicama koncepta, nastanku »novog regionalnog zvuka« te o tome zašto je stvaranje ponekad više kreativni cirkus nego kreativni ciklus.

Što čekam?

Novi album »Tigrova mast« dolazi svega godinu dana nakon prvijenca »Sve na Orfanele« – kako ste uspjeli tako brzo ući u novi kreativni ciklus i jeste li uopće imali pauze između ta dva albuma?

– Imao sam kratku pauzu kada sam otišao s obitelji na godišnji, vrijeme smo više manje provodili na plažama i u krevetu. Nakon povratka u Zagreb započinjem planirati novi album jer mi folderi bruje pjesmama. Htio sam objaviti nešto novo, nastaviti dalje. Napišem nešto, uhvati me euforija pa se pitam – što čekam? Onda u meni nastupi onaj razumni dio i kaže da to mora biti dobro upakirano i objavljeno kao smislena cjelina. Pa opet druga strana odgovara da je to super bez obzira na to što je drukčije i tako se posvađam sam sa sobom. Ne kažu bez razloga da su dvije glave pametnije od jedne, ali s obzirom na to da sam u ovoj priči sam i nemam nekoga pored sebe tko će me kreativno poduprijeti u viziji, cijeli posao se svodi na balansiranje između mojeg kreativnog svijeta i realizacije istog.

U studenom sam imao startnu poziciju od kojih 30-40 pjesama po kojima sam drljao dok nisam došao do toga što je vani. Sad već imam napisan još jedan album sastrane i dosta pjesama kojima tražim mjesto. Kreativni ciklus je više kao kreativni cirkus, ja u studiju s hrpom opreme, velikim idejama i strpljivim susjedima. Često shvaćam da mi kronično nedostaje duža pauza, ali onda u meni proradi nešto i kaže: »Ajde još jednom«. Tako je nastala »Tigrova mast«. Opirem se spavanju, nastojim biti hrabar i sa svakim album podići letvicu više: »I plovio je sve to više, k’o da se kani dići do boga; vjetar visine ga je njih’o, vjetar visine raznio ga.« – D.Cesarić.

Tigrova mast inače ublažava bolove, ima li isti učinak i glazba s vašeg albuma?

– Na van: pa, ja se nadam, ponajviše da ublažava psihosomatske smetnje nastale iz današnjeg stila življenja, ako se to uopće može nazvati stilom. Uočavam sve veće simpatije publike što mi daje vjetar u leđa da nastavim istom putanjom. Na unutra: »Tigrova mast« je spojnica između mene i masnoće koja se u ovom kontekstu odnosi na čisti izvor energije i masne gruvove koji se mogu čuti na albumu, a bome i uživo.

Pobjeda glazbe

U opisu albuma spominje se kontrast između sirovijeg zvuka i »poliranije« produkcije – je li to bio svjestan produkcijski cilj od početka ili je više proizašlo iz procesa rada, stalnog mijenjanja i nadograđivanja pjesama?

– Svjesno sam ganjao »taj neki sound« iako je promjena bilo dosta. U aranžmanima se trebalo odlučiti za ono što će služiti pjesmi, a ne veličanju ega. Taj proces započinje u glavi, a onda i produkcija krene nabolje, nesvjesno. Sad, s blagim odmakom, gledam na to kao na neki unutarnji konflikt gdje pobjedu odnosi glazba, a ne ja. Nije jednostavno stvarati sam i zato je važno držati se neke početne ideje i pokušati je smjestiti u prostorni i vremenski kontekst.

Proteklog vikenda nastupio je u Nemo Klubu. Foto: Filip Romac

Koliko razmišljate o albumu kao o cjelini, je li vam važna konceptualnost koja se nazire u vašem radu?

– Koncept mi prestaje biti važan u trenutku kad mi narušava smisao. Zato ga nerijetko rušim u trenu kad osjetim da mi pjesma pati: »Sad ću ja svijetu objasnit’ kako se to radi.« Dobra ideja je u svakodnevici, hoda među nama i s nama u mislima i kolektivnoj svijesti.

Stvarni problemi i radosti nikada nisu daleko od nas te ako ih uspiješ približiti publici, mislim da si u filozofskom smislu (često nesvjesno) napravio višeslojan koncept koji će onda kasnije poprimiti veće razmjere od očekivanog i to na primjeru valova funkcionira vrlo jednostavno. Ljudi su željni razuma, pameti i jednostavnosti dok trendovi dolaze i odlaze.

Treći album

Scena vas već sada smješta u »novu struju« domaće i regionalne glazbe – kako gledate na tu etiketu i ima li ona stvarnu težinu ili je to više narativ koji se formira izvana pa se kasnije lijepi na autore?

– Hvala na lijepim riječima. Ja sam po prirodi glazbeni fanatik i bavit ću se glazbom neovisno o vanjskim narativima i kićenju. Sve kreće od vizije, pa onda složim plan i razgovaram s ljudima koje vidim u toj priči. Obično su to ljudi sličnih svjetonazora. Takvima, istomišljenicima pridajem svoje vrijeme i pažnju te onda skupa radimo glazbu. Smatram da je to jedini način da stvorimo nešto novo i drukčije.

U slučaju »Tigrove masti« smatram da je pjesma »Na peronu« koju sam napravio u suradnji s Ki Klopima, možebitni pravac za »neki novi rock zvuk«, nadalje suradnja sa Škocom (RH Space Orchestra) na pjesmi »Malo bolji« je žanrovski splet okolnosti koji još nisam čuo ovdje. Također bih istaknuo pjesmu »O ljubavi« koja je jednostavno lijepa i skladna te dobra ulaznica za slušanje albuma koji toplo preporučam osobito ako volite bendove kao što su Red Hot, Massive Attack, The Cure, Strokesi, Arcticsi, Tame Impala, Tyler the Creator, Italo disco val, EKV i Pitaj klince.

Opisuje vas se kao autora i producenta koji dolazi iz više DIY, »internetske« produkcijske logike, dok se Tigrovi u ovoj fazi predstavljaju kao punokrvni bend – kako balansirate tu tranziciju između individualnog autorskog rada i kolektivnog zvuka benda?

– Tranzicija se odvija glatko s malim peglanjem oko SPD-a, sprave na koju ubacujem matrice kako bih stopio sound benda s estetikom albuma. U konačnici to zvuči stvarno moćno i zanimljivije nego sam album što je veliki uspjeh. Moji Tigrovi i Tigrice su stvarno odlični glazbenici i već se s prvom probom dogodila neka kemija koja će nas, nadam se, dugo održati na okupu. Sljedeći je korak, uz nekoliko nadolazećih kolaboracija, izdavanje novog albuma koji će spojiti energiju živog benda i moj autorsko-producentski potpis.