Povodom nastupa švedsko-hrvatske death metal mašinerije Death Crew na subotnjem izdanju programa Crnilo u riječkom Palachu, razgovarali smo s Igorom Kaštelfrankom, poznatijim pod imenom Morbid. Riječki veteran ekstremne metal scene ostavio je dubok trag kroz bendove poput Gorthaur’s Wratha i Black Culta, a danas iz Göteborga predvodi novi projekt inspiriran klasičnim švedskim death metal zvukom. Uoči povratka na pozornicu kluba koji je obilježio velik dio njegove glazbene prošlosti, s Morbidom smo razgovarali o riječkoj underground sceni nekad i danas, kultnom HM-2 zvuku, novom bendu Death Crew, nasljeđu Gorthaur’s Wratha te promjenama koje su obilježile ekstremni metal tijekom posljednjih tridesetak godina.

Nakon svih godina provedenih u bendovima poput Gorthaur’s Wratha, Black Culta i drugih projekata, kakav je osjećaj danas vraćati se u riječko podzemlje s Death Crewom i ponovo stati na pozornicu Palacha, prostora koji je obilježio generacije alternativne i metal scene? Koliko vam Rijeka danas djeluje drukčije nego krajem 90-ih i početkom 2000-ih?

– Fantastičan je osjećaj ponovo se vratiti u moj najdraži grad i jedan od najlegendarnijih klubova na cijelom Balkanu, mjesto gdje je sve započelo desetljećima unatrag. Gotovo je nadrealan osjećaj, toliko sjećanja i uspomena, a posebno je zadovoljstvo što ovaj put ja dolazim kao gost sa svojim švedskim bendom natrag na mjesto zločina. Rijeka se stalno mijenja i, kako samo ime grada kaže, u nekom je toku konstantno. Mislim da danas nema toliko bendova i fanova kao nekada. Danas nove generacije, većina, barem tako ja vjerujem, slušaju “sve”, ali nisu toliko fokusirani na jedan žanr ili određeni stil. Smrt supkulture na neki način ide s time. S druge strane, scena je uvijek postojala i underground je uvijek bio i ostao jak. Ja tako znam, naprimjer, da će na našem koncertu biti prisutni fanovi iz Istre, Splita, Zagreba, Italije, možda čak Srbije i Bosne i šire. To nam puno znači. Glas o ovakvom eventu putuje do onih koji to trebaju čuti i takvi se uvijek odazovu. Underground je uvijek bio kvaliteta naspram kvantitete i tako i treba ostati!

Death Crew zvuči dosta drukčije od vašeg black metal backgrounda – više death ‘n’ roll, više groovea i HM-2 prljavštine. Kako je uopće došlo do ideje za ovaj projekt i koliko su bendovi poput Entombeda i Dismembera bili ključni utjecaj? Je li cilj bio odati počast staroj školi švedskog zvuka ili ste od početka htjeli napraviti nešto što ima drukčiju energiju?

– Ja sam se pridružio bendu po mom dolasku u Göteborg 2023. godine. Sve se dogodilo prilično spontano preko poznanstva s mojim dragim prijateljima iz drugog göteborškog benda StormDeath, s kojim je Gorthaur’s Wrath bio na europskoj turneji još davne 2013., a koji su također gostovali već nekoliko puta u Rijeci i Zagrebu skupa s mojim tada aktivnim bendovima Gorthaur’s Wrath i Black Cult. Cilj je oduvijek bio održati na životu taj klasični prljavi švedski death metal zvuk od kojega je sve nastalo i mislim da nam ide prilično dobro, a istovremeno ubaciti neki novi mračni preokret. Norveška nosi krunu black metala, ali jednako tako Švedska nosi krunu tog prljavog underground death metal zvuka koji je danas postao gotovo mainstream.

HM-2 zvuk već više od trideset godina ima gotovo kultni status u ekstremnom metalu. Što mislite da ljude i dalje toliko privlači toj “motornoj pili” gitarskog tona i zašto taj zvuk nikad nije nestao? Je li taj old school pristup danas više stvar nostalgije ili još uvijek ima snagu djelovati svježe?

– Slažem se, ono što je kvalitetno i originalno, prava umjetnost nema rok trajanja i nema granica. Mislim da je u pitanju oboje, a dok god postoje nove generacije koje prepoznaju taj mračni art i kvalitetu zvuka, cijeli kolaž priče, bendova i fanova će uvijek biti tu. Uvijek ima snage i prostora da bi se djelovalo svježe ako postoji volja, naravno. Kao i s black metalom, ista je stvar, jer se zauvijek mogu otkrivati nove stvari, a istovremeno ostati vjeran korijenima i mislim da je Death Crew dobar primjer.

Kad pišete materijal za Death Crew, što je zapravo polazišna točka – rif, atmosfera, tekst ili energija koju želite prenijeti uživo? I kad ste na stageu, što vam je važnije: sirova brutalnost i agresija ili groove i taj death ‘n’ roll moment koji tjera ljude da se razbijaju pred binom?

– Kada pišemo, nema pravila. Možemo krenuti od teksta, ideje, rifa. Dok god imamo istu frekvenciju, nema pravila i povezujemo se vrlo brzo i jednostavno jer razmišljamo slično, a i dečki su svi redom veterani švedske, odnosno göteborške death metal scene (jako je bitno ovo raščlaniti jer pak Stockholm ima svoj brendirani sound i stil također), iako mi kombiniramo oba na neki način, zapravo čak više stockholmski zvuk, ali bolje da ne ulazimo u dubine o tome sad jer će trajati zauvijek. Uživo je sve od navedenog bitno jer imamo podjednako energiju i brutalnost, a isto tako i atmosferu i groove. Kao dobar horor-film, mora imati sve: i nasilje, ali i priču i atmosferu. Nama je najbitnija priča i atmosfera, a ostalo prepuštamo slušatelju na maštu poput romana H. P.-ja Lovecrafta. Osobno, moj veliki utjecaj za Death Crew tekstove je “Ravenloft” 90’s DnD setting, tko zna, zna (smijeh). Probudimo li zvijer u slušatelju, tamnu stranu, uspjeli smo, haha.

Aktivno ste prisutni na ekstremnoj metal sceni još od 90-ih – što se po vama najviše promijenilo u death i black metalu od tada do danas?

– Danas postoji hrpa bendova i hrpa fanova također, barem izvan Hrvatske ako gledamo generalno, ali isto tako mislim da je došlo do zasićenja kako u glazbi svih žanrova tako i na filmu, stripu, novelama itd., iz upravo istog razloga. Sve to mogu potvrditi jer sam osobno fan svega navedenog. Metal, pa i ekstremni, postao je totalni mainstream, ali oduvijek su postojali bendovi koji su proizvod i oni koji su art, a fanovi će uvijek prepoznati kvalitetu na kraju priče. Oni koji stvarno vole ovakvu glazbu nikada to nisu radili ili započinjali iz materijalnih razloga i mislim da to nikada nije bilo niti će biti poanta nijedne umjetnosti. Svakako je dobrodošla materijalna pomoć, naravno, i priznanja, ali onaj koji ima viziju i volju uvijek će doći do cilja pa makar trajalo vječno i tražilo sva moguća odricanja, jer upravo je to ono, ni manje ni više, na što treba biti spreman onaj koji krene tim putem iz iskrenih pobuda.

Kako danas gledate na eru Black Culta i Gorthaur’s Wratha, bendova koji su obilježili domaći black metal underground? Postoji li mogućnost povratka Gorthaur’s Wratha u nekom obliku?

– To je definitivno jedan od najvažnijih dijelova mog života, posebno Gorthaur’s Wrath koji smo Insanus i ja osnovali kada sam imao 17 godina, a Black Cult je bio na neki način prirodan nastavak te suradnje između nas dvoje. Gorthaur’s Wrath i norveški black metal 90-ih, na kojem smo mi odrastali, jedan su od velikih razloga zašto ja danas živim u Švedskoj, ukratko. Gorthaur’s Wrath imao je puno uspona i padova, ali je definitivno najuspješniji od svih mojih projekata do dana današnjeg i ime kojem dugujem sve po pitanju moje karijere, posebno mojim menadžerima s kojima sam i dalje u kontaktu, Robertu i Nicole iz Heavy Space Agency iz Njemačke. Posljednji album “War for Heaven” stvarno je unikatan i poseban komad u cijeloj puzli moje glazbene karijere i do danas nenadmašen. Htio bih istaknuti isto tako “Dark Force”, mračni hard techno projekt s riječkim legendarnim DJ-em Ogijem, bilo je tu stvarno svega. Mogućnost uvijek postoji i zapravo sam već radio na tim planovima za GW i DF, ali nije bilo jednostavno kada je u pitanju GW posebno. Za početak, odlučiti u kojem obliku bi se Gorthaur vratio: s originalnom postavom, Nijemcima ili nekom novom ekipom. Komplicirano je iz mnogih razloga. Puno ljudi bilo je uključeno u rad kroz sve te godine i jako je teško pokrenuti nešto ili nastaviti na način da svi budu ispoštovani i da ima smisla. Ali Gorthaur nikada ne umire, tako da nitko ne može znati što sjene budućnosti skrivaju…

Satanizam, antireligijska tematika i mračna estetika bili su važan dio black metal identiteta kroz godine. Koliko su vam ti elementi danas još uvijek bitni u umjetničkom i osobnom smislu?

– Apsolutno, uvijek su bili i bit će izvor inspiracije, posebno u vrijeme Black Culta i Gorthaur’s Wratha. Death Crew ima uglavnom teme koje se mogu opisati kao kratke horor-priče, crni humor i lakše teme u svakom slučaju. Ne bavi se okultizmom ili nekakvim dubljim filozofskim pitanjima kao prethodnici, iako je sve od gore navedenog dio mog osobnog identiteta koji ja uvijek donosim sa sobom na jedan ili drugi način bez obzira na to o kojem projektu ili bendu je riječ. Sjene uvijek putuju sa mnom. I da citiram Brama Stokera: “Denn Die Todten Reiten Schnell” (“Za mrtve koji brzo voze”).

Death Crew dolazi u Rijeku na lineup koji okuplja više različitih pristupa ekstremnom metalu – od death dooma do crusta i groovea. Što publika može očekivati od vašeg nastupa?

– Publika može očekivati energičan, agresivan i mračan nastup horde sa sjevera kakav Rijeka još nije doživjela. Nordijci i balkanski vukodlak dolaze po vas!

Katarina BOŠNJAK

OKVIR