Riječka policija riješila je uspješno slučaj koji je visio u zraku dugo, mada se brutalna snimka premlaćivanja stranog pomorca iz Sirije tek posljednjih dana proširila društvenim mrežama – i ponovo otvorila pitanje koje Hrvatska uporno pokušava gurati pod tepih, a to je problem nasilja mladih na ulicama gradova i sve izraženije otupljivanje društva na takve prizore.

Činjenica da se napad dogodio još krajem siječnja, a da je javnost za njegovu monstruoznost doznala tek nakon objave snimke prošlog tjedna, možda najbolje govori o vremenu u kojem živimo. Dok policija vodi istrage u okvirima svojih mogućnosti, društvene mreže postale su paralelni sud, arhiv i medij nasilja. Tek kada se pojavio video krvničkog iživljavanja nad čovjekom koji bespomoćno leži na tlu, uslijedili su šok, zgražanje i hitna privođenja.

No, najveći problem nije samo u samom činu nasilja, koliko god on bio brutalan. Problem je u gotovo potpunom izostanku empatije. Na snimci se, prema opisima, vidi grupa mladića koja udara čovjeka po glavi dok leži u lokvi krvi, a nitko ne pokušava zaustaviti nasilje. Naprotiv, sve djeluje kao scena demonstracije moći i potpune ravnodušnosti prema ljudskom životu. A to nije jedina takva snimka u zadnje vrijeme – mlada djevojka pretukla je prije nekoliko dana Filipinca u centru Zagreba. Policijska reakcija je uvijek promptna – no, problem je što je u glavama ljudi koji se odlučuju za takvo nasilje.

Posebno zabrinjava činjenica da se nasilje danas često ne skriva, nego snima. Generacije koje su odrasle uz društvene mreže očito su razvile opasnu potrebu da brutalnost pretvaraju u sadržaj. Nekada se od nasilja bježalo, danas ga se dokumentira za preglede, dijeljenja i reakcije. To je možda i najstrašniji dio cijele priče.

Pritom nije nevažno ni pitanje sigurnosti javnog prostora. Policija navodi kako lokacija nije bila pokrivena videonadzorom, a sam pomorac nije znao točno mjesto napada. U državi koja posljednjih godina ulaže milijune u infrastrukturu i turistički imidž, legitimno je pitati koliko se ulaže u prevenciju nasilja i sigurnost građana i gostiju.

Ovaj slučaj ne smije završiti samo na još jednom valu zgražanja na internetu. Jer problem nisu samo četvorica privedenih mladića. Problem je društvena klima u kojoj brutalnost postaje spektakl, a granica između uličnog nasilja i potpunog gubitka ljudskosti sve tanja. No, nasilja je sve više općenito, ne samo na internetu. Pogledajmo samo slučaj Aleksić – Vlada mora posegnuti za prilično populističkom odlukom o uvođenju doživotnog zatvora da bi smirila bojazan javnosti da se drugi takvi slučajevi ne pojave.

Kad je riječ o Rijeci, ona se godinama voli predstavljati kao otvoren, tolerantan i sigurni grad. I doista, u usporedbi s mnogim sredinama, ona to uglavnom i jest. Upravo zato ovakvi slučajevi toliko odjekuju. Oni razbijaju sliku grada luke i multikulturalnosti – jer ako čovjek koji je sišao s broda može završiti premlaćen gotovo do smrti na riječkoj rivi, onda to nije samo policijski problem, nego ozbiljan društveni alarm.

Osim ako je i tu riječ tek o predrasudi o tome da je Rijeka neka izdvojena sredina, u kojoj vlada neka drukčija atmosfera ili mentalitet nego u ostatku Hrvatske. To je, čini se, ipak tek PR »lakirovka« koju je prethodna vlast zaista uspješno prodavala, a istina je da cijela Hrvatska bilježi iste (negativne) trendove i da nijedan grad nije grad-slučaj, nego je riječ zapravo o globalnim promjenama u ponašanju, posebno mladih. Nije Drniš grad-slučaj, kao što to nisu niti Rijeka ili Zagreb. Nije s promjenom vlasti u Rijeci došlo ni do kakvih promjena u tom smislu, niti će biti još gore sad kad je HDZ prvi put podržao gradonačelnicu Ivu Rinčić. Politizaciji oko ovakvih tema ne bi trebalo biti mjesta.

Ključ je da sustav pronađe rješenja za prevenciju nasilja, a to uključuje i nove Vladine mjere puno snažnijeg umrežavanja svih u sustavu policije i pravosuđa, kako bi se recidivisti pomno pratili, a i kako bi svaki kutak Hrvatske bio pokriven policijskim nadzorom i kamerama.

Jer inače nasilje postaje – viralna »zabava« neodgovornih pojedinaca.