Ako je ikada postojala građevina napravljena da prkosi vremenu, to je zacijelo Velika piramida u Gizi, veličanstven spomenik ljudskoj mašti i ambiciji.

Otkako je podignuta u razdoblju Starog kraljevstva drevnog Egipta, nepomično stoji dok vrijeme prolazi, a civilizacije se rađaju i propadaju.

Znanstvenici su sada otkrili jedan od razloga njezine zapanjujuće dugovječnosti – projektirana je i izgrađena sa strukturnim značajkama koje joj pomažu izdržati razornu energiju potresa otkad je prije oko 4600 godina sagrađena kao grobnica faraona Keopsa.

Istraživači su procijenili njezinu strukturnu dinamiku koristeći uređaje zvane seizmometri kako bi zabilježili ambijentalne vibracije – neprekidno, suptilno pozadinsko podrhtavanje koje uzrokuju prirodne sile i ljudska aktivnost – na 37 lokacija unutar piramide i oko nje. Unatoč svojoj veličini i složenosti, piramida je pokazala iznimno homogen i stabilan strukturni odgovor na te vibracije.

Četiri strane piramide, koja se nalazi u Gizi tik izvan egipatskoga glavnog grada Kaira i koja je izgrađena od golemih vapnenačkih blokova, u bazi imaju oko 230 metara, a cijela građevina prostire se na oko 5,3 hektara. Izvorno je bila visoka oko 147 metara.

Prirodna erozija tijekom vremena i uklanjanje njezinih glatkih vanjskih obložnih kamena prije nekoliko stoljeća, koji su poslužili kao građevinski materijal, ostavili su je na trenutačnoj visini od približno 138,5 metara.

Bila je to najviša građevina na svijetu otprilike 3800 godina.

Znanstvenici su uočili nekoliko karakteristika koje su piramidi osigurale otpornost na potrese.

Ona ima iznimno široku bazu s niskim težištem, vrlo simetričnu geometriju, postupno smanjenje mase prema vrhu te sofisticiran unutarnji dizajn, uključujući unutarnje komore koje ublažavaju pojačavanje vibracija. Također je izgrađena na čvrstoj vapnenačkoj stijeni.

“Ovi elementi zajedno čine dobro uravnoteženu, koherentnu strukturu”, rekao je seizmolog Mohamed ElGabry s Nacionalnog istraživačkog instituta za astronomiju i geofiziku (NRIAG) u Egiptu, glavni autor istraživanja objavljenog u četvrtak u časopisu “Scientific Reports”.

“Drevni egipatski graditelji očito su imali praktična znanja o stabilnosti, ponašanju temelja, raspodjeli mase i prijenosu opterećenja”, rekao je seizmolog NRIAG-a i viši autor istraživanja Asem Salama.

Istraživači su otkrili da je većina vibracija zabilježenih unutar piramide imala frekvenciju koja ukazuje na to da je mehanički stres ravnomjerno raspoređen po cijeloj građevini.

“Iako bih oklijevao tvrditi da su namjerno projektirali piramidu upravo za otpornost na potrese, smatram da su razvili arhitektonska i geotehnička rješenja koja su prirodno rezultirala strukturama s iznimnom dugoročnom otpornošću”, rekao je Salama.

To se učilo s vremenom, metodom pokušaja i pogrešaka, što pokazuju i neke nesavršene piramide koje su prethodile ovoj.

Istraživači su prikupili seizmičke podatke iz različitih prolaza i komora izgrađenih unutar piramide, uključujući glavnu grobnu prostoriju zvanu Kraljeva komora, kao i iz okolne stijene i tla.

Otkrili su da se pojačavanje vibracija povećavalo s visinom unutar piramide, što je normalna pojava za visoke građevine. Međutim, uočili su smanjenje pojačavanja unutar pet posebnih komora izgrađenih iznad Kraljeve komore, unatoč njihovom višem položaju.

“To sugerira da ove komore učinkovito pomažu u raspršivanju seizmičke energije i štite Kraljevu komoru, jedno od najkritičnijih područja, od pretjeranog podrhtavanja”, rekao je ElGabry.

Najnoviji potresi u toj regiji uključuju one značajne iz 1847. i 1992. godine. Oba su teško oštetila tisuće zgrada, a potonji je odnio više od 560 života. Piramida je pretrpjela tek neznatna oštećenja.

Ona je dio velikog kompleksa, uz druge piramide i Veliku Sfingu u Gizi, a svi oni privlače mnoštvo posjetitelja još od antičkih vremena.

“Velika piramida nije samo izvanredno inženjersko postignuće nego i duboko umjetničko djelo i izraz ljudske vizije. Njezina savršena simetrija, monumentalni razmjer i elegantne proporcije stvaraju bezvremensku ljepotu koja nastavlja ulijevati strahopoštovanje čak i nakon 4600 godina”, rekao je ElGabry.

“Osim njezine fizičke ljepote, ono što me najviše impresionira jest nevjerojatno upravljanje projektom i organizacijsko majstorstvo koje ona predstavlja.

Izgradnja takvog spomenika trajala je otprilike 20 godina i zahtijevala je održavanje jasne, dugoročne vizije, iznimno složen opskrbni lanac te koordinaciju desetaka tisuća kvalificiranih radnika, inženjera i administratora”, istaknuo je ElGabry.

To je moralo uključivati upravljanje ljudskim potencijalima, obuku specijalizirane radne snage, osiguravanje stalne opskrbe radnika hranom te logistiku za goleme količine kamena.

“To nas podsjeća za što je ljudska civilizacija sposobna kada se udruže vizija, znanost, organizacija i odlučnost”, zaključio je ElGabry.

“Zaista jesu”, dodao je Salama, “izgradili nešto za vječnost.”