Rast inflatornih pritisaka sve više u fokus stavlja odluke Europske središnje banke i skoro moguće povećanje ključnih kamatnih stopa. Iako je na zadnjem sastanku u travnju ECB ključne stope ponovno ostavio istima, na 2, 2,15 i 2,40 posto, nije isključeno da ih upravo na sljedećoj sjednici u lipnju poveća. Štoviše, na tržištima to već pomalo postaje bazni, najizgledniji scenarij. No, naravno, ECB će vagati do kraja i odlučivati prema recentnim podacima.

Tvrtke na udaru

U fokusu su cijene nafte, energije i (de)eskalacija krize, a idući tjedni su ključni. Signali o mogućem ponovnom stezanju monetarne politike stižu i iz samog ECB-a, dok je o potrebi skorog povećanja ključnih kamata nedavno eksplicitnije progovorio šef Bundesbanke Joachim Nagel, istaknuvši da bi se to trebalo dogoditi ukoliko se izgledi za rast inflacije ne smanje. Ukoliko bi, dakle, nakon dulje stagnacije ključnih stopa na nižoj razini sada došlo do zaokreta, prvo bi se to osjetilo na rastu kamata na kredite poduzećima. Ona se većinom zadužuju po kamatama vezanim na euribor, međubankarsku stopu koja na odluke ECB-a odmah reagira. U financijskim krugovima već se uvelike raspravlja da, ako se misle zadužiti, uhvate trenutak za novi kredit ili refinanciranje jer je moguć rast kamata. I na prošlotjednoj konferenciji Financijsko tržište u Opatiji su iz redova bankara iznijeta tržišna očekivanja o očekivanom rastu ključnih stopa ECB-a od oko 0,25 postotnih bodova u lipnju, a onda još i pokoje povećanje do kraja godine.

To bi označilo novu eru rasta kamata. Jer, odluke ECB-a parametar su za cijenu kredita tvrtkama, ali i građanima. Bankari tvrde da su trenutno kamate na kredite u Hrvatskoj među nižima u eurozoni. Isto tako, većina postojećih kredita građanima odobrena je uz fiksnu stopu. Ti klijenti ne osjećaju promjene euribora, kao ni oni čija je kamata još vezana uz promjenjivi NRS (nacionalnu referentnu stopu). No, novi krediti svakako bi se našli pod određenim pritiskom. Ipak, s obzirom da je likvidnost visoka, a HNB je mjerama već donekle ograničio potražnju za kreditima, banke možda i ne bi pronašle računicu u bitnijem podizanju stopa na nove kredite. Ako bi uistinu ECB krenuo uzlaznim putem s kamatama, to bi makroekonomski odgovaralo upravo zemljama poput Hrvatske, čija je inflacija veća od prosjeka eurozone (5,8 posto u travnju) jer bi hladilo pregrijanu ekonomiju. S aspekta potrošača, korisnika kredita, to naravno nisu poželjni trendovi.

Novčani viškovi

Bankama bi, međutim, iz jednog drugog razloga odgovarao ponovni rast ključnih stopa ECB-a: ponovno bi inkasirale još veće prihode po osnovi držanja deponiranih sredstava na računima kod središnje banke i tako »oporavile« neznatno smanjenu dobit. Dakle, opet bi se »snašle« prelijevanjem viškova na račune kod središnje banke.

Šefica HUB-a Tamara Perko podsjeća da smo već, u razdoblju od 2022. do 2024., imali rekordni rast ključnih kamata ECB-a, no prelijevanje na domaće kamate bilo je vrlo ograničeno. Tako bi, tvrdi, trebalo biti i sada, ako do rasta kamata, o kojem svi pričaju, dođe.

– U Hrvatskoj smo u tom periodu, s obzirom da je likvidnost sustava bila visoka, uspjeli taj rast kamata amortizirati, te je na hrvatsko tržište tada »prebačeno« samo 25 posto rasta ključnih kamata. Dakle, kod nas se to povećanje nije bitnije osjetilo. Likvidnost hrvatskog bankovnog sustava i dalje je dobra tako da dođe li opet do povećanja ključnih kamata – vjerujem da ga nećemo osjetiti. Osim toga, većina kredita građanima je uz fiksne stope, pa oni pogotovo ne bi trebali osjetiti nikakav rast rata, zaključila je Perko. Inače, rast nenamjenskih potrošačkih kredita je nakon mjera HNB bitno smanjen, dok su i stambeni usporili, ali u puno manjem obimu.

Jeftinije financiranje
na tržištu kapitala

S obzirom da rast ključne stope i euribora osjete prvo poduzeća, otud i njihovo usmjeravanje, od strane regulatora, prema tržištu kapitala, koje može postati jeftiniji izvor financiranja. Sve će to utjecati na potrošnju, ali i potražnju za kreditima. Većim stopama banke dakle neće privući nove klijente. To će svakako biti važan parametar u njihovom odlučivanju hoće li i u kojoj mjeri prelijevati eventualno povećanje stopa u eurozoni na domaće klijente.