Kako vidi svijet oko sebe i sebe u tom svijetu, pokušao je i uspio prenijeti nam Antonio Butorac, duša i srce rock sastava C Ansambl iz Novog Vinodolskog koji je nedavno objavio debitantski album »Pjesme za pse«.

Predstavljajući i najavljujući album Antonio Butorac polazi od ideje da se, kaže, »ponekad kroz stanku, kroz polurečenicu ili čak kroz promašaj, može pogoditi dublja istina«.

Naslov »Pjesme za pse« proizašao je iz tog prostora između riječi i značenja – prostora u kojem ljudi šetaju pse, vraćaju se kući, pritom ne znajući razmišljaju li o stvarima koje su trebale ispasti drukčije ili o onima koje jesu ispale drukčije.

Nabacane refleksije

Album se bavi tim tihim, svakodnevnim prizorima: psom koji ostaje pred upaljenim televizorom dok se ljudi rasipaju obavezama, svijetom koji podsjeća na cirkus u kojem je klaun nova glavna zvijezda, noćima koje samo prođu, razgovorima koji nikada ne dođu do kraja, ljubavima koje se raspadnu bez objašnjenja, ljudima koji pokušavaju zaspati i od preostalih misli sastaviti san.

– To su pjesme o životu koji se često ponavlja, o gradovima koji stoje na istom mjestu, o danima koji su sutra opet »kao i jučer – drukčije isto«, rekao je Butorac.

U skladu s rečenim Butorac gradi stihove koji su često tek nabacane refleksije i djelići stvarnosti pretočeni u riječi, a sve to prati glazba koja je vrlo dobar spoj rocka i popa s naglaskom na dominaciju jako dobrih gitara, vrlo dobar i jasan vokal, uvjerljivu ritam-sekciju te ritmičnost i melodioznost koja svakoj od devet ponuđenih pjesama osigurava, uz uočljivu dozu blage melankolije, pitkost i radiofoničnost zbog koje će zasigurno biti dobro zastupljeni na radijskim postajama, a i koncertno bi mogli biti vrlo zanimljivi i privlačni.

Uvod u album je tema »Sinoć iz C« koja je, kako i stihovi kažu, »daleko od bluesa i sevdaha težine«, ali ipak se kroz nju dobro izražava blago nezadovoljstvo, ponajprije prolaznošću.

U »Pleši« se kroz kombinaciju različitih izraza (funk, pop, western sound) progovara o ljubavnoj prevari i patnji nakon toga, a »Stvari ljeta« još su jedan, pomalo za C Ansambl tipičan isječak iz realnosti obiteljskog života, dok je vrlo dobra »Sam« uz bogat zid akustici okrenutih gitara vrlo dobra štorija o osjećaju osamljenosti i zapitanosti što je to ljubav koja bi nas, navodno, trebala spasiti.

Ponajbolji trenutak

Možda je ponajbolji trenutak albuma heartland rock springstinovska »Odma iza devet« sa sjajnim korištenjem klavijatura i dobro oslikanim likom netipične djevojke. Vrlo je dobra i »WYT« s moćnom disco bas-linijom i razvučenim lijenim gitarama koje stvaraju ozračje idealno za jedan lagani ples.

»Pas« je vrlo dojmljiva priča o kraju i krahu veze, nemogućnosti i nedostatku komunikacije te bijesu, očaju i tuzi jer su u vezi krivi čovjek i kriva žena, a priču prati glazba koja je agresivnija od ostatka albuma.

»Sutra« kreće uz odličan saksofon koji osigurava nježni instrumentalni uvod koji se kasnije iz nježnosti pretvara u žestinu što i odgovara stihovima koji opisuju pojedinca koji je »u kolotečinu stvari zarobljen, u nemir slutnje utopljen«.

Završna »To je taj čas« zanimljivo je jezično poigravanje brojnim razgovornim frazama u još jednom poetskom osvrtu na stvarnost kojeg prati ugodna glazba.

Sve u svemu, »Pjesme za pse« svakako su i pjesme za ljude i uspješno svjedoče o ljudskoj nesavršenosti, kao što i ovaj cijeli album potvrđuje nedvojbeni pop rock potencijal Antonija Butorca i C Ansambla koji stvaraju pop rock zvuk kakav baš treba domaćoj rock sceni i čine je raznovrsnijom i boljom.