Kad sam ga dovukla do površine, priljubio se uz barku tako da sam mu vidjela samo glavu. I taman kad smo pomislile da je gotovo, on je naglo povukao nazad u dubinu. Pustila sam ga, pa opet polako vraćala, a adrenalin je radio i radio…
povezane vijesti
Piše: Biserka FROLO
Uhvatila sam grunja teškog preko šest kilograma – i to loveći na ruku!
Predvez je bio običan, za osliće, s udicama marke Sasame u veličini 3/0, mamac srdela i sve to dignuto pola metra od dna. Osnovica je bila 0,50, a sam predvez fluorocarbon promjera 0,165 milimetara.
Lovila sam s prijateljicom Višnjom Bakijom ispred Tunarice u kanalu kad je na 42 metra dubine zagrizao.
Povukla sam i odmah shvatila da to nikako nije oslić.
Težina i otpor su bili veliki, baš svojstveni za grunja dok ne krene.
Lijevom rukom sam ga izvlačila jer mi je desnu već ‘sredila’ strelka tako da sam desnom pridržavala i taktički puštala strunu kad god bi on povukao prema dubini.
A Višnja je strpljivo i spremno čekala s voligom.
Kad sam ga dovukla do površine, priljubio se uz barku tako da sam mu vidjela samo glavu.
I taman kad smo pomislile da je gotovo, on je naglo povukao nazad u dubinu.
Pustila sam ga, pa opet polako vraćala, a adrenalin je radio i radio.
Nakon nekoliko promašenih pokušaja prihvaćanja s voligom jer je bio dug i naravno, nije ni trenutka mirovao, na kraju je izgubio bitku i završio u barci.
Premda sam svo vrijeme znala da se radi o velikoj ribi ni Višnja ni ja nismo očekivale da je baš toliko velik.
Borba je trajala i ruke su boljele, ali je zato srce bilo puno.
Takav ulov i doživljaj se ne zaboravljaju!
